‘Crna ili plava bila, grešna si ma kakva bila’: Student prava u Bihaću, član ‘šure’ SDP mladomuslimanskog džemata i načelnik opštine ‘Stari Grad’ Irfan Čengić bespotrebno na udaru medija zbog kupovine kravata (10,000 KMa) i drugih ‘potrepština’ parama opštine, to nema nikakvog smisla
* Izračunali su novinari pregledom dijela ‘papira’ na zvaničnoj stranici opštine ‘Stari Grad’ kako je načelnik Irfan Čengić kojem je poništena falsifikat-diploma iz Banja Luke pa sad užurbano ‘studira u Bihaću’, samo za kravate iz budžeta Opštine isplatio u dva navrata 10.000 KMa, nabavljajući iste od ‘kolege’ i poslanika SDPa u Tuzli Alena Karića i njegove firme ‘Kismet’. Pa ga ‘cipelare’ bez veze, bespotrebno i kontraproduktivno, samo mu daju reklamu. Zbog čega im on, onako uspješan, mlad i lijep odgovara da je ‘ponosan’ i da će i dalje ‘s ponosom podržavati domaće zanatlije i privrednike’. Naravno, dobrodušnost naših funkcionera je bezgranična kao i pare u budžetu, a oni hoće ‘pomoći’ jer im se može i jer to hoće, i jer im to sistem sa propisima i zakonima dozvoljava, a i zbog toga jer ih je narod izabrao da se snlaze i bgate, i opet će. Narod je kao i Bog – voli snalažljive i uspješne, makar bili lopovi i lažljivci. Još kad je funkcioner ‘za našu stvar’ da prostite, mislim na vjeru i državu a ne ono na šta vi mislite, onda je Irfan na pravom putu i troškariće još dugo.
* I, Čengić je, mora se reći, ovdje žrtva. Gine i pati za opštinu i državu a za raju posebno, ulaže i razvija milione u Opštini, dok novinari to istražuju i pišaju uz vjetar. Osim kravata, Čengić je spiskao pofino budžeta i na odijela, jaknice ‘top-gun’, naočari, kombinzone sa logo-džamijom Opštine, na cekere za domaćice, na minđuše i broševe marke ‘Zvekir’ te na srebrene i pozlaćene minđuše i broševe sa motivima ‘cvijetić Srebrenice’. Kad se ima i kad se hoće, onda te ‘krene karta’ i ponesu slike raje sa ‘klikovima’, pa naručiš šta poželiš. Narudžbenicu Čengić također potpisuje specijalnom olovkom koju mu je za studiranje kupio budžet po cijeni od skoro 800 KMa. Ima toga još, ali nije narudžbenica jedini zvor zabave i užitka. Gdje su placevi za jarane neimare, parking mjesta, tenderi za asfalte i mnogo toga još, načelnik mora raditi, ‘smutljivci’ i ‘dušmani’ neka crknu. Budžet je po definiciji hrpa para koja se mora potrošiti, čemu te dosadne budalaštine o njemu?
* Žrtva medija nije samo naš ‘Irfo Čenga’, Nacijo, ako samo malo bolje progledate a nećete znam ja vas, vidjet ćete da je prepuna bh vlast sličnih žrtvenika. Boja kravate nije nužno i znak lopovluka i kriminala, ona je samo mala nijansa za različitosti. Evo, recimo, Benjamina Karić (nije joj valjda onaj Čengićev ‘kompa’ Karić iz Tuzle rođak?) ne nosi kravatu ali se poudano zna da je na koncerte uz Nove Godine i žurke inače, na ukrase, tašne i mašne te posebno na ćevape i baklave i na Ramazanske večere žderačine zvane ‘iftari’ potrošila više nego Čengić na kravate stotinu i hiljadu puta puta, pa opet ništa. ‘Ebeš 5,000 marki, šta je to’ – fino je rekla ‘majka nad majkama’ Munira Subašić o svojoj plati i objasnila kako to izgleda u nestvarnoj stvarnosti. Boja kravate ti je samo uljudan znak funkcije i sve su ‘kravate’ iste. Bila zelena kao kod Bakira ili Bošnjaka ‘osunećenog sa četiri mjeseca’ sa čim se u PR listiću hvali ministar i tajkun Sevlid Hurtić, bila ljubičasta kao kod Fahrudina Radončića ili crna kao ‘sky’ nebeski svod kod Dine Konakovića, ili… da ne nabrajam dalje, sve imaju isti cilj i istu namjenu. Biti uredan i fin gospodin i znati prerasporediti budžet, kad te ‘uhvate’ u boci meda samo izjaviš ‘kako si ponosan jer si sve uradio za državu’ i kako se samo ‘Allaha bojiš’ i sve ti je tužilac ili neki drugi organ (da prostite) – halalio. Ako će mo pravo, Konaković je samo jednim ‘merhamet’ potezom još onomad dok je bio SDA premijer iz budžeta velikodušno podijelio oko 600.000 KMa, gdje je uračunato i 140.000 KMa za stan jednom sarajevskom hodži, Čengić ima još ‘fore’ da ga stigne sa kravatama. Koliko je podijelio Bakir dok je bio u vlasti ili koliko daju ostali ministri ili načelnici opština sa ili bez kravate, to ni Onaj Gore ne može izračunati, to bilježe samo knjigovodstvene knjige institucija : ulaz toliko – izlaz toliko, saldo je kako treba. Na kraju svih krajeva, ovo čašćavanje narodnim parama je osim po državnim, normalno i regularno i po Božjim propisima koji se u BiH itekako prate. Sve je to dato ‘radi pomoći’, misle novinari da se krade tako što se rukom grabe pare iz kase. ‘Ma dajte molim vas’ – rekao bi na to Željko Komšić, jer i njegova kravata nije ‘maslo za Ramazana’, nije ničija, ali je s ponosom nosi. ‘Merhametli’ su i Denis Bećirović, i Željka Cvijanović, Dragan Čović, i ministarsko vijeće, i rukovodioci i predsjednici sa podpredsjednicima u Parlamentu i po Komisijama, svi oni nosili kravatu ili ne, dijele lovu i nose teret kritike i žrtve a samo prate propise.
Još kad se kravate udruže, na način da se ‘boje stope’, kako je veselo objasnio Fahrudin Radončić ‘spajanje’ svoje pink sa Bakirovom zelenom, tek će još biti ‘audicije’ i ‘hrkljuša’. Nama je još pije tri decenije obećana Švicarska i mi smo već u njoj, ponosni i neutralni. A tamo se ne ide bez kravate. Zato veselje na brigu pa zapjevajte onu od Mile Kitića ‘Crna ili plava bila, grešna si ma kakva bila’. Iako on misli na ‘Ciganku’, zamisli da pjeva o kravati i biće ti ljepše i lakše. Sve dok te ne zvekir(ne) po glavi.
** uči arapski i turski da bi zavolio maternji :
– Zvekir – metalni ukrasni dio na vratima umjesto zvona;
– šura – Odbor;
– kismet – sudbina;
– merhamet – dobrodušnost;
– halal – oprost’;
photo : mali dio izložbe bh kravata na funkcijama, Irfan Čengić, Sevlid Hurtić, Dino Konaković i Fahrudin Radončić, arhiv
