Naši političari su sami sebi izglasali i donosili zakone po svojoj ‘mjeri’ pa je najlogičnije da jedino oni ‘imaju povjerenja u pravosuđe i državu’, ne kaže se džaba da svaka država ima svoju mafiju, dok BiH mafija ima svoju državu.

Jučer su bh parlamentarci ‘glat’ usvojili i donijeli ‘novi’ Zakon o plaćama, svjedoci smo da čitavu prošlu godinu nisu bili u stanju da dovrše donošenje Zakona o penzijama, Zakona o radu a da i ne govorimo o Zakonu o igrama na sreću, čak više, skoro četiri mjeseca Parlament nije zasjedao a plaće, paušali, naknade u silnim komisijama, redovno su pristizale na njihov politički konto u banci.

Jedan od mnogobrojnih propisa koji već dvije decenije izaziva pažnju bh javnosti je famozni zakon po kojem bh vlastodršci u slučaju prestanka mandata u držvanim jaslama, imaju pravo na pozamašnu, skoro u čitavom iznosu plate naknadu u trajanju od godinu dana, još uvijek je na snazi, kao i propis koji reguliše otpremnine u slučaju odlaska u penziju.

Još prije dvije godine kada smo u BiH imali februarsku revoluciju, ‘parhetnu revoluciju’ nakon koje je nekoliko ‘organizatora’ uhapšeno i ubačeno u sudski postupak pod kvalifikacijom terorizma protiv države, svi su redom obećavali izmjenu ovog propisa po kojem vlastodržac ima pravo na naknadu u trajanju od godinu dana zvanu ‘bijeli hljeb’. Danas, dvije godine poslije, sudski postupak protiv ‘revolucionara’ je prekvalifikovan sa ‘terorizma’ u krivično djelo ‘izazivanja opšte opasnosti’ ali ‘bijeli kruh’ je opstao i ostao i dalje na svim meni karticama parlamentarnih restorana. Zakletve i obećanja kako će se ova privilegija ukinuti, kao i obično izgubljena su u moru pohotnih i bezobraznih političkih zavrzlama, i kao što je red, naši vječiti čuvari države su i dalje na ‘bijelom hljebu’.

Onomad data obećanja su bila siguran znak da ova mafija u vlasti priznaje samo jezik straha i sile, kad se zbog strahe za sosptvene političke zadnjice priznaje i obeća čak i nemoguće, i kad se kupuje vrijeme, kao što je bilo i sa ovom povlasticom. Naravno, narod u BiH kao i svaka druga stoka u torovima, nije ništa naučila iz svoje ‘revolucije’, pitanje je da li uopšte i želi šta naučiti osim vapaja i rike u torovima.

No, dobro, kad se rodilo, valja ga ljuljati, iako je ovaj naziv sasvim neadekvatan za ovu poslasticu i privilegiju. U roku odmah, treba izmijeniti bh propise koji regulišu ovu materiju i umjesto ‘bijelog hljeba’, uvesti kategoriju ‘crni kruh’, nadam se da će vlast prihvatiti ovu moju sugestiju, a evo i zašto.

Mi više ne živimo u normalnim vremenima. Kada su samo imućni i funkcioneri mogli dobivati stanove i kad je bijeli hljeb bio privilegija bogatijih, to je već naša prošlost, i ne živimo u vremenu kada su siromasi žderali isključivo crni kruh i kukuruzni hljeb. Naučno je dokazano da je crni kruh zdraviji i u svim trgovimama skuplji od bijeloga i samo oni koji imaju i mogu, jedu crni kruh, bijeli kruh je ostao za siromašne slojeve društva. Ova privilegija državne političke mafije nije zaslužila da se tim nazivom obezvrjeđuje, jer oni i hoće i mogu.

Zato treba da se to izmijeni a izmjenom bi svi bili zadovoljni. Sirotinja i obični puk zato to jer bi uspjeli u svojoj ‘revoluciji’, država jer bi pokazala da se odriče ‘bijelog hljeba’ i udovoljava sirotinji, čak bi i Hrvati bili zadovoljniji jer bi se više govorilo i jelo hrvatski.
Osim toga, crni hljeb i ‘duže traje’ od bijeloga, pa bi se moglo desiti da i nama malo u kontejnerima ostane od ove poslastice. Da ne jedemo samo bajati bijeli hljeb koji preostane sa državne trpeze.