Kantonalna bolnica “Irfan Ljubijankić” u Bihaću puni novinske stupce

 

Još od 26. jula 2013. godine kada je u Kantonalnoj bolnici u Bihaću izbio požar, ova ustanova ne prestaje da puni novinske stupce skandalima i vijestima raznog tipa.
Počev od one uz požar kada smo čuli i vidjeli da je ogromna vatra jedva lokalizovana budući da su vatrogasci gasili požar penjući se uz drvene ljestve ‘merdevine’ jer nemaju pravu i potrebnu opremu, pa preko silnih ‘istraga’ o malverzacijama sa receptima i apotekama, do najnovije od prije sedmicu dana kada smo mogli pročitati kako su jednog operisanog pacijenta u bolnicu unijeli u ćebetu jer ustanova nema kolica za pacijente.
Ne zna čovjek da li bi se smijao ili bi zaplakao, jer ova životna trakavica nema ni početka ni svog kraja.

Prije požara smo mogli čitati, a i lično se uvjeriti, kako pacijenti u ovoj ustanovi za tuširanje toplom vodom moraju platiti 10 KMa, da i ne govorimo o tome kako porodilište bolnice nema kupatilo za novorođenčad, tek rođenu djecu kupaju u umivaoniku. A kada je prije mjesec dana u vijestima osvanula morbidna a nikad demantovana priča jedne pacijentkinje kako su joj greškom i pogrešnom dijagnozom ljekara ove ustanove odstranili unutarnji organ te je podvrgli kemoterapiji pa joj se pridružilo još nekoliko sličnih svjedočenja, da li smo bar tada shvatili ‘da je vrag odnio šalu’ i došli ‘pameti’.

Nismo, zato mi se sve više vrzma po glavi jedna od prije nekoliko godina misao bliskog člana familije koji je odbio ići u tu bolnicu ‘jer da će duže živjeti ako tamo ne ode’, kao jedno od najboljih rješenja. Tim prije što je ozdravio i uz lokalne terapijske metode i preporuke kod kuće.

Zbilja, bolje je kod ovakvog stanja stvari da je u požaru izgorjela totalno, par dana bi se pričalo i pisalo i sve bi pojeo naš poznati zaborav a nparavila nova novcijata. Ovako, ova ustanova i događanja oko nje pokazuju jednu strašnu dilemu : ili su građani US Kantona njih oko 273.000 koji se liječe ili će se liječiti u ovoj ustanovi bolesniji od same bolnice kad ništa ne poduzimaju da se stanje promijeni ili je bolnica totalno ‘bolesna’?

Uvijek biraju istu vlast i iste face koje se, to je sigurno ne liječe u ovoj ustanovi već u stranim zemljama jer to sebi mogu priuštiti, a ista vlast i pored silnih donacija (kirurška oprema i polovni kreveti iz Švicarske, razni aparati) i navodne pomoći iz Sarajeva, nije u stanju sanirati posljedice požara evo već skoro četiri godine. I neće ni za slijedeće četiri iako samo obećava i čeka sadaku iz dijaspore ili kakvih udruženja ‘bratskih zemalja’.
Kad je već tako, hajdmo onda umirati ljudski, šta će nam uopšte takva bolnica.
Poznata je činjenica da je zvanično Sarajevo otpisalo Krajinu za sva vremena, zašto onda Krajišnici morbidno i permanentno biraju i direktore bolnice i političare po preporuci Sarajeva ili njihovih stranačkih filijala?
Znamo i to da su problemi sa ovom ustanovom otpočeli još u vrijeme rata i odmah po prestanku ratnih dejstava kada je tadašnji gubernator Okruga Bihać Mirsad Veladžić čitavo ‘krilo’ bolnice ustupio ‘braći’ Turcima za potrebe tursko/bošnjačkog fantomskog koledža, jasno je kao dan da je i ovdje kao u cijeloj Bosni na djelu razrađena taktika da se u ‘bolnicama i školama’ bolji dani gledaju samo u donacijama, dok se budžetske pare krčme nemilice u tačno zacrtane svrhe, imamo ‘crno na bijelo’ da svaki načelnik u svom mandatu spiska nekoliko miliona KMa na jarane i u privatne džepove čime bi se mogle napraviti nove dvije bolnice iz temelja, eno čak su i donacije za bihaćku bolnicu završavale po želji načelnika u ‘drugim namjenama’ a mi čekamo kad će nas zaboliti i kad će ponovo izbori da zaokružimo naše ubice i dželate. Dotle plaćamo tuširanje toplom vodom i čekamo na polovni krevet iz Švicarske, kad ‘zagusti’, sami kupujemo ljekove i zavoje po recepturi Sebije Izetbegović iz sarajevske slične priče bolničkog karaktera, operacije pak prvo potkrijepljujemo debelom kovertom u nadi da će nam izvaditi bolesne a ostaviti zdrave organe. Sramota za Krajinu, blamaža za rodbinu Irfana Ljubijankića čije ime bolnica nosi.

Nema druge, nema dileme, građani su bolesniji od ovakve bolnice. Osim ako nisu totalno zdravi i besmrtni da ne pomišljaju na bolest ili smrt nikako i nikada. Kao što su zdravi i besmrtni njihovi vlastodršci.

photo : Bolnica ‘Dr. Irfan Ljubijankić’ Bihać, arhiv lista