Otkud i kako ‘propali novinar propalog sedmičnjaka‘ Senad Avdić postade ‘proslavljeni novinar – kolumnista‘ i pozitivac u ‘Avazu’, novini ‘u vlasništvu’ bivše žene Fahrudina Radončića?
* Pitanje iz podnaslova nije samo retoričko, ono je slika i prilika bh političke scene, sloma pravosuđa i države, uticaj i uloga ‘sandžačkog lobija’ u državnom aparatu, onog ratnog i poratnog miljea koji je omogućio strancima (Sandžaklijama, državljanima Srbije i Crne Gore) da vode glavnu riječ u našoj državi BiH, posebno u glavnom Gradu, gdje se bogate i šire uticaj i moć, od medija do glavnih funkcija u državi.
* Ima svega pomalo, a jedan od posebnih razloga je što dolaze opšti izbori a ‘konsultant‘ u novini ‘Avaz’ Radončić se začešljao i najavljuje povratak u politiku i na državna jasla, stoga je najbolje ‘zakopati ratne sjekire’ i ne stvarati dodatne ‘neprijatelje’. Slično je učinjeno i sa ponovim zaljubljivanjem Radončića sa Bakirom Izetbegovićem, bajramska baklava Reisa je odradila svoje, sada je Bakir umjesto nekadašnjeg ‘izdajnika države kakav mu je bio i otac Alija’, umjesto ‘jedne vreće za mog Bakira’ dokumentarca Bakirove mame Halide, na stranicama ove novine isfotošopiran i uglađeni ‘junior’ postao ‘uvaženi predsjednik SDA najveće stranke bošnjačkog naroda‘, donedavno ‘šef mafijaške organizacije’.
* Pored ‘medijskog rata’ i silnih tužbi koje je teško izbrojati na realaciji Radončić-Senad Avdić, dočekali smo da Avdić ‘povremeni urednik propalog biltena Slobodna Bosna‘ i ‘novinarčić koji je branio Miloševića i Fikreta Abdića‘ bude u ‘Avazu’ citiran i redovno u rubrici ‘prenosimo’. Jedno od najjačih oružja Radončića, Crnogorca i nastavnika likovne umjetnosti i jednog od ‘malo žešćih’ političkih konvertita u prostituisanju politike i javnog mnjenja je upravo ‘Avaz’, kao jedina bh dnevna novina, koja je zapravo ‘medijska batina’ za sve poltičke i one druge protivnike. Tu se godinama ‘čereče’ predstavnici’ vlasti odabrani za odstrel, nekad je to bio Bakir, danas Dino Konaković i ostala ekipa i vlasti ‘trojke’ na čiji tron Radončić juriša skupa sa Reisom i Bakirom, državna sisa je ipak draža i slađa od svih tornjeva po Sarajevu, ‘aviona i kamiona’ te apartmana u rodnoj državi Crnoj Gori.
* Priče o uspjehu Radončića i stvaranju imeprije ‘Avaza’ je isplivala davno u javnost u jeku svađe sa Bakirom Izetbegovićem kada mu je Sin Velikog Oca poručio ‘mi smo te uzdigli, mi ćemo te i spustiti’, asocirajući na lovu koju je Radončić dobivao od SDA, Alije i džave u stvaranju muslimanske novine i biznisa. Bilo je i nekih 11 miliona neplaćeng poreza ali sve je to zatomljeno kao što rekosmo, baklavom sa Reisom i željom da se ponovo ‘Fahro’ dočepa vlasti. Nestala je sa radara i njegova kriminogena radnja iz 2012. kada je, da bi ušao u političke vode ‘prodao Avaz’ bivšoj i razvednoj supruzi koja mu je trebala isplatiti više od 200 miliona KMa za par godina iz frizerskog salona, odkada je Radončić ‘samo konsultant’ u imperiji. Ovu fiktivnu ‘tranziciju’ Avdić je odlično okarakterisao u jednoj rečenici. ‘Sirota Azra će morati šišati najmanje 20 godina, ali ni tada neće moći ‘odplatiti’ milione bivšem mužu‘. Taj ugovor kod Radončićevog notara koji je kasnije u sličnoj ‘ovjeri’ završio hapšenjem i na Sudu, sakrio je malverzaciju godine, i isti je kao i ‘ugovor’ ministra Rame Isaka sa njegovom ženom od prošle godine, zbog čega Raminog pomena ne fali u ‘Avazu’.
* ‘Rat’ Avdića i Radončića je buktao decenijama, sada je zavladalo ‘jednostrano’ primirje, novinar Avdić nije za to ‘zaslužan’, već Radončić, koji ga citira i prenosi, a uglavnom se i najviše vodio o imovini i službama u nekadašnjoj službi KOS, gdje je Radončić dobio kodno ime ‘Šćepo’, po tvrdnji Avdića i kodno ime je maksimalno eskploatisano u tekstovima ‘Slobodne Bosne’, sa druge strane su frcale drugačije strijele o ‘pijanici’ i ‘suradniku neprijatelja’. Radončić je negirao te tvrdnje dodajući obavezno da se borio u ArBiH, koju ‘službu’ je Avdić opisao kao ‘kuhanjei kafe generalu ArBiH Seferu Haliloviću’ zemljaku Sandžakliji, uz put ‘švercujući humanitarnom robom. Danas, trideset godina poslije, Radončić govori da ima čak i tri ‘šehida’ u bližoj porodici. Konstanta je u bh politici da bez ‘šehida’ i ‘pređenog praga džamije’, niko nema šanse za uazak u vlast.
* Medijske priče su govorile a i javnost vidjela da je Radončić uvezan sa kriminalnim krugovima u Sarajevu (u materijalu OHRa je bio označen i kao ‘član bošnjačke halke kriminala) počev od preprodaje humanitarne pomoći za bolnice u ratu pa čak do sumnji za učestvovanje u ubistvu Ramiza Delalića Ćele, poznatog sarajevkog razbojnika i zločinca, međutim vrh vlasti gdje se uvijek Radončić zaklanjao te veze sa IZBiH zbog donacija ondašnjem Reisu Ceriću za dvore Reisa na Kovačima, sve su razriješile. Radončić je ugledni Bošnjak, ‘utemeljitelj’ i neimar, evo ovih dana priprema graditi čitavo naselje zgrada u Sarajevu, a po televizijama sa osmijehom najavljuje ulazak u bh Predsjedništvo i u vlast. Fino, uvijeno, simpatično i bezobrazno oštro prema sadašnjoj vlasti, ljubi ‘oslobađajuće sudske presude’ za klevetu pred kamerama kod zemljaka Hadžifejzovića, kao da smo svi zaboravili da je do jučer kao smijenjeni ministar sigurnosti bio u pritvoru za korupciju i zloupotrebe, nakon čega je na bh način ‘sudovanja za odabrane’ oslobođen, isplati se ljubiti pečat suda.
* Po pisanju Avdića, ‘nastavnik likovnog’ je znao govoriti i drugačije, sve po potrebi. Tako je jednom zaprijetio i ondašnjem premijeru Harisu Silajdžiću prijetećim pismom u kojem se pozvao na ‘svog Leku Dukađinija’ i njegov ‘zakon’ krvne osvete. Proradio gen iz zavičaja princa Dukađinija.
“Iz čaršijskih došaptavanja saznao sam da imaš želju da me se otarasiš na vrlo ružan način” – napisao je, pa poručio ‘budi oprezan’ i dodao. “Ovim putem Te upozoravam da ću, bilo ko da puca u mene, ili me ošamari, a isto se odnosi na moje saradnike, biti primijenjen zakon Leke Dukađinija koji će se odnositi ne na one koji me eventualno budu napali, nego na tebe i na Tvoju porodicu”.
* Nema nikakve razlike između njega i Šaje Šahinpašića nekadašnjeg SDA parlamentarca koji je inspektoru policije poručivao da će mu ‘poslat crnca da mu siluje šćer‘, zaključio je Avdić u jednoj svjoj kolumni. Gdje je dodao još jedan pasus kako je i njemu, Avdiću’, na fini muslimanski način Radončić poručio da će mu ‘jebati majku seljačku, čim ga uhvati‘, ljut zbog nekih tekstova o njemu. Prijetnje je ponovio i telefonom kad je nazvao redakciju ‘Slobodne Bosne’ kada se javio novinar Nerzuk Ćurak jer je Avdić bi odsutan. Tada je, sarkastično napisao Avdić, Radončić kao Tayson ‘najavio odsijecanje moga uha‘, kao pravi ‘sljedbenik Leke Dukađinija’.
Avdić je nekoliko puta tvrdio da Radončić laže. To se vidi na prvoj strani novine ‘Avaza’, kaže Avdić, list se prvo zvao ‘Bošnjački Avaz’ i pokrenut je 1991, ‘Avaz” je pokrenut 1993. godine u toku rata.
* To mi vidimo svi, ali ‘avazovština’ u Bosni Veseloj se nastavlja. Za svoj ‘ugled’ u ovom listu Avdić ne treba da brine. Osim ako ponovo ne napiše nešto što se ne dopadne ili ugrozi ‘sarajevskog Dukađinija’.
photo : starija slika novinara Senada Avdića, arhiv
