I ONDA I SADA – Pavle Đurišić najpoznatiji četnik Crne Gore iako odavno mrtav ‘nestao’ po četvrti put : četnici su ti kao vehabije : nevidljivi, ne može ih uhvatiti kamera, ima ih a ne postoje, niko ništa ne zna a svi znaju što znači da su dobro zaštićeni i sigurni
Da, nije lako bilo partizanima uhvatiti generala Dražu Mihailovića, vođu četnika u II Svjetskom ratu, jedva se to desilo. Hvatali ga a on sve do jednom vješto izbjegavao sve zasjede i planove antifašista, jednostavno teško je bilo ući mu u trag. Nije bilo lako pronaći i uhvatiti i njegove jatake, narod je pažljivo čuvao svoje heroje i vođe.
Ali, to je bilo onda, prije 80 godina možda i više, kad su se četnici morali sakrivati i bježati od svojih zlodjela, bila su druga vremena, možete li zamisliti da se oni danas mogu tako lagodno i vješto sakrivati i da su naprosto nevidljivi i neuhvatljivi?
Može, može, imamo živi dokaz, najpoznatijeg četnika i suradnika Mihailovića, Njemaca i Italijana – Pavla Đurišića. On je sposobniji od Draže. Iako je mrtav od aprila 1945 od kada je ubijen u logoru Stara Gradiška/Jasenovac (jer je izigrao Sporazum sa vlastima ondašnje NDH, a poznat je po silnim sklapanjima sporazuma sa suradnicima fašistima II Svjetskog rata), iako ga traže posvuda po Crnoj Gori, nema ga ‘niđe’.
Čak i mrtav pokazao se sposobnijim od Draže, kojem se još ne zna mjesto sahrane nakon strijeljanja. Priča nije u domenu fantazije već realnosti. Naravno, ni Pavle Đurišić nije živ ali je dokaz da i mrtvi četnici mogu nestati, i to ne jednom već četiri puta. Zato jer su četnic kao onda i sada zaštićena vrsta. Od države, nego kako. Onda su se morali kriti i bježati, danas su to heroji i idoli, vođe koje čak i ako su mrtvi treba oživjeti i spašavati.
Sve je počelo sa postavljenjem spomenika u pravoj veličini i od bronze četniku Đurišiću u Crnoj Gori, u mjestu Gornje Zaostro opštine Berane. Iskupila se raja, proslavili istoriju, veselili se, pili i pjevali a onda došla Policija i naredba da se Pavle umakne. Nema naredbe da se odmah spomenik oduzme i pohrani na sigurno do konačne državne odluke, već samo ‘naredba’ – mora se pomaknuti odavde i tačka. I ode Đurišić, kuda-pravo na ‘nepoznatu lokaciju’ u Crkvu svete Praskeve. No, procjenom crkvenjaka da mu ni to nije sigurno, prebaciše ga u konake kod Manastira Đurđevi stupovi. Policija dolazi i traga a raja hoće da se potuče sa njom i opet nema Pavla.
Nakon što je Sud konačno ‘proradio’ donio je odluku da se odmah ide po Đurišića u Konake manastira ali gle čuda, kad su tamo došli opet nestao četnik. Niko ništa ne zna, a on već četvrti put onako mrtav a samo tako živ – kao Hudini nestao. Logično. Postupajući po naredbi Suda, policajci su samo zavirili u Manastir ali nisu uopšte detaljno pregledali sve prostorije. Šef manastira im je rekao da ima u manastiru prostorija od kojih ključeve drže drugi po crkvenim propisima a ne on. A policajci nemaju ovlaštenja prgledai sve prostorije. Iguman je rekao da ključeve od tih prostorija ima mitropolit crkve Srbije Metodije Ostojić koji je čak i razgovarao sa policijom pa ih uputio. Vi imate nalog koji glasi na starješinu manastira a ne na mene a ja imam ključeve u određenim dijelovima Manastira. I tačka. Policajci pročitali i baš tako piše, naredba je glasila samo na jedna dio manastira, Sud je odradio posao kako teba. Tako su otišli bez četnika Đurića kojeg su trebali prebaciti u skladište suda i policije, dok se ne vidi sudski da li je postavljenje spomenika krivično djelo ili istorija za raju.
Možda je Đurišić sve to sa likovanjem posmatrao iz susjedne prostorije ili se onako dobrano mrtav cerekao sa neke pete po redu destinacije, nije utvrđeno. Ali jeste ovo : Đurišić je spašen i pitanje je kada će ga pronaći. Vidite, to i nije teško izvesti ako se ima zaštita države. I ako te narod voli. A da nije gluho bilo prešao u BiH, kao onomad u vrijeme ratovanja kad se prelazilo preko Drine u sigurna područja?
Ideja nije za odbaciti a ako se to pokaže tačnim, neće Đurišića nikad uhvatiti. BiH je odavno postala raj za četnike i ostale fašiste iz prošlosti. Oni tu fino i bezbjedno ‘žive’ u školskim udžbenicima, u imenima škola i ulica, oni su ‘svoji na svome’, postali su nacionalni heroji i antifašisti.
Pa ko će takve hvatati li hapsiti? Malo morgen!
photo : spomenik četniku Pavlu Đurišiću u Crnoj Gori, arhiv
