ORDENJE ZA ODLAZAK U REPUBLIKU SRPSKU : Ako ministar BiH Vojin Mijatović ne izda ‘vizu’ Semiru Efendiću, nikada neće vidjeti inostranstva Republike Srpske, osim u exteritorijalnim prostorima džamije i Potočara
* Načelnik sarajevske opštine Novi Grad, malezijski i turski ‘mualim’ (na arapskom : naučnik, op. op. opali autora Cross), nekadašnja dika i ponos SDA bratije a već nekoliko godina tobože ‘odmetnuto’ dijete u stranci Harisa Silajdžića, žustro je iz svih baražnih oruđa Zukan Heleza napao ministra Vojina Mijatovića ‘šegrta’ Nermina Nikšića u poznatom stilu ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića, emeritusa blesitusa iz ‘akademije’ Novog Pazara. Pa njemu i čitavom SDPu BiH poručio : bolje je da nestanete vi ateisti, za BiH bi to bila prava stvar, ateisti su najopasniji po BiH.
Priznajem, lažem malkice, dodao sam u usta Semiru ovo Mustafino sa nevjernicima, sve ostalo stoji ‘kano klisurina’ i prepisano je od ‘akademca’ sadašnjeg savjetnika ‘BH Ajatolaha’ Kavazovića. Isto tako priznajem da je sadašnji SDP zaista opasnost ali ne po BiH koju budno iz fotelje u fotelju čuva ovaj neosuđeni ubica (uslovna osuda nakon nekoliko godina zataškavanja se ne računa) u švaleraciji, možda čak i pod kapljicom kao i svaki (one)sviješteni Musliman, Mijatović i njegovi ‘kvazi-partizani’ su opasnost najviše po SDP BiH. Po multietničnost uz koju su se u ‘očišćenoj’ i blistavoj BiH jedino mogli skrasiti poneki Srbi ili Hrvati a oni je – Partiju pretvorili u džematske saffove (što i nije neko bh čudo, Zlatko Lagumdžija ‘tajni hadžija’ Denisa Bećirovića je razradio tu doktrinu odavno a od njega naučio Nermin Nikšić, kojem je u bh ratu komandant bio ‘Muderris’ Nezim Halilović, ratni i poratni džihad islamista iz slavne multietničke ArBiH i jedinice ‘Al-Mujaheed’, opet op. op autor Cross) i koja će i Nerminu pa i Vojinu ‘doći glave’. Svi njegovi ostali ‘selami’ Mijatoviću, upućeni su jedino na porijeklo i rođenje ovog Srbina što poprilično dobro glumi ‘Bosanca’, nepostojeću vrstu po bh Ustavu. I napad ‘rumenka’ Efendića je na ‘fonu’ stalne prozivke i proganjanja takvih po ‘Republici Sarajevo’. Koji se prepoznaju na slikama po položaju ruku, po čemu se inače poznaju svi neSrbi, neHrvati i ‘ostali-zaostali’, bez da skidaju gaće. Takve rijetke ‘tice’, naime, drže ruke uz nepotpunu muzikalnu himnu BiH na genitalijama ili oko pojasa, dok prave ‘patriote’ ako ne dove, drže ruke na srcu.
A priznaćete – nije isto na kurcu i na srcu.
* Šta znam, da sam na mjestu ovog ‘rumenka’ dogovorenog na zadnjim izborima načelnika (po dogovoru ‘trojke’ : tebi ova a meni ona Opština) koji sve pare iz budžeta spiska na budalaste megalomanske spomenike i putovanja dok mu opština uz najmanji pljusak poplavljena i koji baštini nacionalističke ideje starog lisca Harisa Silajdžića koji se na isti način ‘odvojio’ od Alije i Bakira Izetbegovića sa strankom ‘Sto posto za mene i jarane’ (Stranka za BiH) a ostao vezan uz SDA do groba kao i Efendić, ja se ne bih nikako usudio zavađati sa Vojinom Mijatovićem. On je u BiH potreban ko kiša ‘Ajvaz Dedi’ u nekadašnjem Pruscu. Jeste, on mahanjem bh zastavom u Banja Luci previše liči na Sejfudina Tokića propalog kockara i političara, bivšeg jarana Dodika i SDP ‘komunjare’ novog doba, da – on je jedan od rijetkih dokaza demokratske, suverene do mojega i multietične BiH do ‘tvojega’, naravno-njegovi izlivi ljubavi prema državi su doBoga patetični i dosadni jer se ponavljaju iz sata u sat i liče na pravdanje starlete Stanije kako je fina i poštena bila u Dubaiu, ali ima nešto što bi Bošnjaci sarajevske kotline u vlasti trebali ovom Srbinu posebno cijeniti.
To je ovo : Vojin Mijatović i njegovo leglo ‘odmetnika’ u Banja Luci su ‘sigurna kuća’ za bošnjačke vedete politike, koje u Republiku Srpsku mogu svratiti jedino ako im on ‘udari vizu’.
Da pojasnimo nešto ali iz ‘najdublje dubine moje duboke duše’, što bi fino kazala kvazi-političarka kćerka Fikreta Abdića Dunja Abdić i još Pleho. Puna su, prepuna usta, stomak i crijeva i ostali organi Bošnjaka o ‘državi suverenoj na svakom pedlju BiH’, Bosnu brane iz Federacije ‘svim dozvoljenim sredstvima’ uz Ramazan, Bajram i posebo uz izbore, međutim odlazak u Banja Luku i generalno u Republiku Srpsku im je ‘najveća hrabrost i zasluga’ sa čim se kite i dive. I kuju ordenje za sebe. Sa tim nadomještaju ono iz bh rata što im se nije posrećilo.
* Da još bolje pojasnim. Nemaju oni želje Tamo ići nikako, povratnike je Alija ‘zbrinuo’, mrtve koje je proglasio ‘šehidima’ – u Potočare koji se kolovijalno nazivaju Srebrenicom, preživjele – organizovanim autobusima je doveo u Sarajevo i po okolnim brdima a glavninu poslao u dijasporu EU, Amerike i Australije, o čemu je nekada dok nije ‘postao pravi Bošnjak’ pisao sadašnji gubernator ‘Districta Potočari’ Emir Suljagić, da bi njegovi nasljednici ‘projektom povratnici’ zgrnuli lovu do neslućenih razmjera a njih živih sve manje u entitetu sa sve više onih mrtvih u Potočarima. Dakle, odlazak bošnjačkih političara u Republiku Srpsku je odlazak iz nužde i po potrebi, od čega se prave ekskluzivne vijesti kao da su stigli na Mars, i oni su kao i Alija ovaj entitet ‘otpisali’ samo im to niko nije naglas rekao. Pa im ‘odlazak u Banja Luku’ izgleda kao ono ratno ostvarenje koje se nije ispunilo, ‘da nas nisu zaustavili Amerikanci, mi bi svi danas bili BanjaLučani’. Vidite, to kurčenje sa ‘evo me Milorade u Banja Luci’ ili ‘došao sam hajde uhapsi me’, dolazi nakon što im lola i bekrija entiteta Dodik ubaci falš loptu u korner : ‘ako dođeš, biće uhapšen’.
* Efendić se nije pretrago svojim gostovanjem u Republici Srpskoj, njemu je dovoljno kao i većini ostalih ‘koleza’ da svrati u Potočare koji jesu Tamo, da Muniri Subašić dadne bjanko ček a ona upiše koliko joj treba love i dadne mu zahvalnicu, tako i Suljagiću, međutim dolazak u Potočare ili u neku od džamija, lično ne smtram nekom hrabrošću. Ne zato što vjerujem da bi Dodik hapsio jer znam da nesmije i neće i jer smo već vidjeli njegove idilične i nebulozne najave hiljadu puta, već zato što su džamije kao i Potočari, zapravo exteritorijalni dijelovi BiH. Kao i džamija ‘Kralja Fahda’ što je za Sarajevo. Znači, tu mogu bez problema i tu nije potrebna ‘viza’. Rijetki su primjeri takvih ‘hrabrih’ osvajanja Banja Luke i Republike Srpske a zabilježeni su. U režiji Bakira Izetbegovića, Denisa Bećirovića, Rame Isaka, Zukan Heleza, Šemsudina Mehmedovića pa čak jednom i Željka Komšića. Međutim, u pozadini tog ‘junaštva’ je ovo. Iznajmi se sala u nekom hotelu a domaćin ili organizator je Vojin Mijatović sa grupom ‘odmetnika SDPa’. Tako je i ‘gazija’ Komšić drugi bošnjački član bh Predstavništva (pored prvog Bećirovića) sa SDPovcima 2022. likovao hrabrošću uz 25. novembar Dan državnosti. Čak poručio Dodiku da se ‘napuši gadže’ kao da je najtrijezniji a nije, poslije nikad, rame uz rame mu je stajao Mijatović. Tako je slično i ovaj 25. novembar ‘obilježen’ u Banja Luci u društvu SDPa i Konakovića, koji je umjesto slika iz Banja Luke poturio slike iz Prijedora i džemata. Bećirović je na isti način ‘posjetio Banja Luku’ juna ove gode ali uz Bajram, u džamiji uz muftiju, jednom je bio i u ‘rezidenciji’ Ćamila Durakovića, koja je također objekat exteritorijalnosti. Bećir-aga Banja Luke nije skoro ni vidio a nije ni želio, ‘hrbro’ je na sličan način posjetio dio ovog entiteta u vlasništvu Fate Orlović.
Nadalje, Republiku Srpsku Zukan Helez ministar sa mudima od pet tona (titula zaslužena zbog ‘ebanja matere Dodiku u Konjicu) posjećuje ‘na sramotu’ i ‘uprkos Dodiku’ ali samo u krugu kasarne ili na vojnoj vježbi. Šemsudin Mehemdović, još jedan od ‘pobegulja’ od Bakira sa ostankom uz Bakira, posjetio je entitet jednom i jedini put davno kad mu je zaprijetio Dodik hapšenjem a on ‘gerilac’ i ‘neustrašiv’ k’o Boško Buha se nije dao zaplašiti. Jeste da je bilo ‘na brzaka’ i ispred table Dodikove stranke, kao kad sarajevski i Reisov vehabija Nihad Aličković ‘antiDytonac’ oglasi svoju smjelost pored znaka ‘dobro došli u Republiku Srpsku’, ali ‘Šemso’ stari policajac koji je mudžahedinima izdavao lične karte i bh pasoše, nije ustuknuo.
Najdužu šetnju ovim inostranstvom imao je ipak Bakir Izetbegović sa svitom lešinara SDA 15.10.2021. Društvo mu je pravio Mijatović koji mu je inače i ‘vizu’ odobrio, i obezbjeđenje dao, a sve to na nagovor ‘brata’ Edina Ramića ministra zvanog ‘Edo junica’ (zbog uvaljivanja povratnicima Srebrenice doniranih bolesnih goveda) za kojeg je Mijatović rekao da mu je čak i ‘uzor’, dok su njih dvojica prije zadnjih izbora špartali džematima Švicarske i Njemačke, nakon čega se Vojin vinuo među ministre. To je bila najduža šetnja Bošnjaka po Banja Luci, Bakir je čak bubnuo kako su ga pozdravljali na ulici a on kao za Bajram dijelio ‘banke’ beskućnicima. I gle budalastog čuđenja : ništa mi nije bilo, a ja očekivao svašta. Slične nebuloze smo vidjeli i kad su maturantkinje Medrese u Banja Luci ‘bez ikakvih problema’ osvojile Banja Luku ljeta prošle godine. Ne bi ni metka ni protesta a tako se željno sve to isčekivalo.
* Najsmješnija, kao što je i on sam je ipak bila posjeta Banja Luci ministra Isak Rame uz zadnji Bajram, posebno sa slikom ispred Ferhadije sa prijeteći prstom ‘evo me Milorade, bujrum u džamiju ako smiješ’. A rekli smo već da su džamije BiH u entitetu zapravo ambasade BiH i tamo si najsigurniji. Ko će to drugi znati do li Prvi Pendrek Federalac Ramo.
Dok je najtužnija posjeta Banja Luci ona filmska verzija bolesno nasmijane Benjamine Karić i bogatog tajkuna entiteta bez škole Draška Stanivukovića. Scene ljubavi, zagrljaja, obećanja i otvaranja fontana ostale su zapisane kao scene s potonulog ‘Titanica’.
P.S Lica i događaji u ovoj priči, sasvim slučajno su – namjerni.
photo : Semir Efendić načelnik opštine Novi Grad, u krugu -ministar BiH Vojin Mijatović, arhiv
