Slaviti ‘Dan državnosti BiH’ po džamijama kod kuće i u dijaspori, nazivati Mrkonjić Grad Varcar-Vakufom, pozivati se na kontinuitet Osmanske državnosti a ne na njene temelje, paradirati sa ratnim zastavama po ulici Nusreta Šišića ‘Dede’ umjesto predsjednika ZAVNOBIHa Vojislava Kecmanovića ‘Đede’- čista je perverzija bošnjačke politike i klasični retuš istorije BiH
– U pravno neuređenoj i od nacionalista i religije otetoj državi BiH, ništa nije kristalno jasno i čisto. A čim je tako, eto prostora za spinove, muljažu i političke akrobacije. Sve može ‘ovako’ a može i ‘onako’. Od himne, nacije, zastave pa do Daytonskog uređenja izvršnih i zakonodavnih organa. Tako je i sa državnim praznicima, 25. novembrom ili sa 1. Martom. Svake godine u povodu ovih važnih dana u BiH državi Bosanaca kojih nema ni u Ustavu ni u realnosti (osim nešto malo ‘ostalih’) ponavlja se ista slika. Srbi i Hrvati taj datum ‘ne zarezuju’ ni pod šta i to ni ne kriju, Bošnjaci ili Muslimani (ko će više znati šta su, nazivaju se i tako i ovako) pak decenijama bezobzirno i licemjerno prekrajaju istoriju i vjerskom perverzijom ostaju uporni u tome da su im ti dani važni a u realnosti uz njih žive svoje nedosanjane snove o ‘čistoj’ tobože građanskoj – ustvari islamskoj državi.
– Svake godine, 25 Novembar nam je dan za potkusurivanje i retuš istorije, svađe, prekrajanje i svojatanje, i bilo na jedan ili drugi način, sve tri nacionalna stroja rade u korist razbijanja zajedničke države, Bošnjaci su se u tome izverzirali do nemogućih dimenzija iako bi kao najbrojniji narod trebali biti najkonstruktivniji, dok je istina samo jedna : nikome taj datum više ne znači ništa, to je samo paravan za daljnju demontažu države. Postratna bh politika nam je ogadila i rasturila istoriju i ispisala novu, onakvu zbog koje je rat u BiH i počeo.
Kao što smo naveli, Srbima i Hrvatima nažalost taj praznik ništa ne znači, međutim šta znači Bošnjacima ili Muslimanima, koji se ponašaju kao najbrojniji narod upravo onako kako to odgovara ‘onima drugima’? Formalno i prividno slave 25. Novembar a u srcu i duši im ideja njihovog tvorca Alije Izetbegovića o ‘krijeposnoj islamskoj državi’, koja, opet nažalost, postaje sve bliže stvarnost. Ponašaju se kao lisica ispred kokošinjca vjerujući da se to ne vidi i ne primjećuje, a ako se i vidi, baš nas briga. Posebno i sa razlogom više jer je ovaj dio ‘bošnjačke teritorije’ kako muslimanski dio BiH naziva često Sin Velikog Oca Bakir Izetbegović većinom u Federaciji odavno u samrtnom zagrljaju sa islamom i Rijasetom. Rijaset je okupirao još u bh ratu vojsku i državne institucije a poslije i čitavu državu i iz tog zagrljaja se ne može nikud već samo u podjele.
– Ove godine se samo nastavlja taj ‘kontinuitet’ djelovanja bošnjačke vlasti iz svih stranaka. Sa posebnim naglaskom na dijasporu gdje se načisto proslava 25. novembra preselila i vidljivija je nego u BiH. Ni to ne bi bilo ništa neobično da se ovaj dan državnosti uglavnom ne slavi po džematima i džamijama dijaspore, prisjećanje na njega u ambasadama BiH po dijaspori je u domenu incidenta a ne kao pravilo. Islamska zajednica je dakle otela i ovaj državni praznik kao i ‘ostatak’ države pa se više ni ne treba pitati da li smo mi građanska država koja smo to po Ustavu i Daytonu ili vjerska, islamska? Zna se.
Da li ste, recimo, ikada čuli da se u bilo kojoj građanskoj i demokratskoj državi proslavlja njen dan državnosti u crkvi ili katedrali, kao što se slavi 25. Novembar u BiH po džamijama? Pa čak i u Americi? Niste ali u BiH je to tužna ‘normala’ i kod kuće i vani. Džamije su odavno bošnjačke ambasade dijaspore. Ako 25. novembar nije proslavljen u džamiji onda je to po školama ali opet u ‘organizaciji IZBiH’, vjerski kolorit i baoj, što opet dođe na isto. Štokakvi plaćeni hafizi ili ‘aktivisti’ Reisa kao što je notorni vehabija iz pokreta ‘AntiDayton’ u Sarajevu Nihad Aličković i mnogi drugi, špartaju po džematima i drže predavanja u povodu ovog praznika kao da se radi o ‘Danu džamija’ a ne o državnom prazniku danu državnosti. Međutim, nećete u tim predavanjima čuti ništa iz partizanske antifašističke istorije BiH, tu se ‘vazi’ samo o žrtvama, genocidu, neprijateljima države Srbima i Hrvatima i o vjeri, 25. Novembar na plakatima za takva predavanja je samo forme i povoda radi. Ako se pak na taj datum podsjeća u nekima od bh ambasada dijaspore, kao što je to recimo slučaj u Americi gdje se ovih dana slio sav vrh bošnjačke i vjerske politike od opština do Predsjedništva i Rijaseta (što je preuranjeno i više uz otvaranje spomenika o genocidu u Srebrenici u parku UNa) onda su tu uglavnom ‘gosti’ iz džemata i Rijaseta Amerike, odnosno iz predstavništva (kao država) IZBiH u Washington DCu. I tu osim muslimana, nema ‘onih drugih’, ako ih ima, to su samo pojedinci ambasadori i njihova familija. Dakle, opet proslava državnosti samo jedne nacije koja glumi zajedničku vlast. Bilo da se glumi sa Denisom Bećirovićem ili Željkom Komšićem.
– Odprilike Bošnjaci to rade ovako. Mi ćemo ovako pa nek crknu ‘dušmani’ i baš nas briga, ‘nikome se mi nećemo pravdati’, kao što je to davno ucrtao ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa a prihvatilo bošnjačko vodstvo. Silni govori se tako drže po džematima, spomene se uz put i rijetko Mrkonjić Grad, partizani nikako jer su to ‘preobučeni četnici’, naglasi se ZAVNOBIH ali samo ‘kao nastavak kontinuiteta države’, zastave se okače po ulicama gradova, no kad sagledaš koncepciju, sve je to privid i ‘na guzove’, sa figom u džepu. Za njih je taj gradić u entitetu (koji uz put propada i prokišnjava kao i čitava država) kao i njegove odluke samo ‘nastavak kontinuiteta’ državnosti Osmanskog carstva, država BiH se po tome računa i ravna. I po njima je Mrkonjić Grad zapravo Varcar-Vakuf a ne ‘tamo neki grad po imenu četnika Mrkonjića’ kako je to opisao vlasnik SDA, dok im je u srcu BiH u Sarajevu draže šetati po glavnoj ulici borca zadnjeg bh rata Nusreta Šišića nego po ulici predsjednika ZAVNOBIHa Vojislava Kecmanovića ‘Đede’, čije ime su izbrisali još tokom ratih dešavanja. A udario im temelje države. Da mu se ‘oduže’.
Neće moći dugo, vidi se ‘odkud vjetar puše’ a puše u istom smjeru kao i Dodikov povjetarac.
Kako se praznik države sveo na zastave, ezane i mevlude, onda ga treba takovg što prije zaboraviti ili izvršiti njegovo preimenovanje u kalendaru Islamske Zajednice. U ‘Dan džamija’. Da imamo dva, onaj od 7. maja i ovaj od 25. novembra. Da se ne blamiramo više.
photo : ovako se slavi 25. Novembar u dijaspori, u džamijama i uz plaćene aktiviste IZBiH, Utica NY i Burghausen Njemačka, arhiv
