Dokazani trio penzionera i pravnih analfabeta opet u akciji : ‘evropski advokat’ Ramo Atajić iz Bužima, pravnik Sulejman iz Zagreba i ‘istraživač’ Muradif Pajt ‘Mrak’ iz Vareša sa američkim presudama ‘teškim’ 140 (+) milijardi dolara PONOVO prinudnom naplatom ruše Republiku Srpsku, BiH, Srbiju i Crnu Goru ….
– Pisali smo o ovoj ‘trojki’ pravnih stručnjaka i dosadili i Bogu i narodu, zapravo samo Onom Gore, ovi dolje a mediji posebno, još vole bajke, čak i one pravničke suhoparne. U najkraćem, podsjetnik na dvije presude iz USA iz 1993. godine žrtava genocida, logorskih tortura, silovanja i progona protiv Radovana Karadžića i ostalih, na kojima se bazira ova višegodišnja medijska trakavica. To su odluke “Jane Doe v. Radovan Karadzic”, broj 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ) gdje je početni odštetni zahtjev bio 4.9 milijardi USD i “Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih” broj 1:93-cv-01163(PKL) (S.D.N.Y), sa početnim odštetnim zahtjevom od 750 miliona USD. Američki sudovi su usvojili odštetne zahtjeva, Karadžić je putem advokata odustao od učešća i presude su (‘zbog izostanka’) donešene i postale pravosnažne, sa tadašnjim ukupnim odštetnim zahtjevom sa kamatama i troškovima oko pet milijardi dolara.
– Ne zna se šta se čekalo sa izvršenjem presuda godinama i posebno kako su naši glavni junaci postali zvanični opunomoćenici ali prije pet godina oni postaju medijske zvijezde i javnost se obavještava da je ‘počeo proces prinudne naplate’ koji će ‘srušiti Republiku Srpsku’, kasnije se ‘rušenje’ proširuje i na Srbiju, ovih dana spremna ‘za pad’ je i Crna Gora. Kako entitet Republika Srpska nema državni status, ‘pada’ i BiH, ali umjesto nekadašnjih tv nastupa kod Hadžifejzovića, u ‘Oslobođenju’ i dalje i šire, kada se govorilo od 100 milijardi dolara zbog kojih će se ‘plijeniti avioni i kamioni, računi i banke’ dužnika, ovih dana naslovi grme o 140 milijardi dolara u rijetkim bh medijima i na portalima opozicionara u Srbiji. Iako je u presudi jedini dužnik Republika Srpska, dakle BiH, ovi ‘pravni stručnjaci’ su u izvršenje samovoljno ‘uključili’ i Srbiju i Crnu Goru ‘na osnovu naknadnih presuda iz Haaga Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću.
– Sada se u ‘igri’ pojavljuje samo advokat Atajić, pravnik u penziji. Nekadašnji Tuđmanov pravni savjetnik u penziji Sulejman Tabaković se ‘dao na rušenje Daytona’, fantomski ‘istraživač’ Muradif Pajt zv. ‘Mrak’ se nije oglasio, ranijih godina su sve pojasnili kako će to igledati u praksi. Ovako. Zatražiće kao što je red i zakon ratifikaciju ili potvrdu presuda američkog Suda a onda u postupak izvršenja. Gospodin ‘Mrak’ je bio pričljiviji pa je na tv iznio ideju kako će se kad strane presude budu potvrđene kod domaćeg Suda, ‘prodati’ potraživanja za 20 milijardi nekoj brokerskoj kući u Americi koja će onda naplatiti sve‘. Govorio je i o njihovim procentima, koliko će njima pripasti, rekao je da Atajiću ide do 30% a njima dvojici nešto manje. Atajić je u medijima ‘vazio’ o svom ‘pro bono’ merhametu, tvrdeći da radi za džabe.
Pisali smo o tome i izazvali reakciju čitalaca i advokata Atajića kojeg titulišu ‘evropskim stručnjakom za međunarodno pravo’, iako po našim ozbiljnim saznanjima njegova diploma pravnika je sumnjiva. Čovjek jednostavno nikad nije pohađao pravo u Banja Luci. Diplomu je ‘stekao’ na već poznati bh način preko gospodina profesora Miće Carevića u Banja Luci koji nije više među živima, to se zna i znalo se i u Vel. Kladuši gdje je Atajić obavljao utjerivanje stranih penzija i radio kao sudski prevodilac za njemački i slovenski i gdje je osim njega tu bilo još ‘advokata’ na isti način i sličnom diplomom. Onog momenta kad je Atajić preveo Kur’an sa njemačkog na bosanski, postao je regionalno i sarajevski poznat, pa redovni profesor na ‘pravnom fakultetu’ u Bihaću, pa čak ga je bilo i u Komisiji za polaganje pravosudnog ispita u Okrugu Bihać (tako se po BiH novim zakonima sticalo pravničko napredovanje, 100 KM po ispitu i u Kantonima umjesto u Minstarstvu pravde) skupa sa Mirsadom Veladžićem. Sve drugo je istorija. Kancelarija u Bužimu, Zagrebu, Sarajevu i u Beču, ‘međunarodne licence’ i sve ostalo. Kao recimo ‘recenzije’ i knjige za buduće studente. Tuđmanovog pravnika Sulejmana Tabakovića shvatao sam ozbiljno sve dok nije na tv ‘Face’ rekao kako je ‘sve odlučeno, najglavnije dobili smo pečat apostille‘. Zato jer svaki pravnik zna da je to u postupku prvi korak i da sa tim ništa nije odlučeno. Špijuna Alije Izetbegovića Muradifa Pajta zv. ‘Mrak’ niko ne bi trebao uzeti za ozbiljnim, posebno ne u pravnim vodama, ima više razloga. On je ostao upamćen jedino po tome što je iz Zagrebačke džamije po Alijinom naređenju otišao u Ameriku kapo’ agent arBiH’, nabavio mu ‘set mobilnih telefona’, stotinjak, za Armiju i Alijine SDA predsjednike po okruzima od kojih jedan kupljen i za Veladžića u Vel. Kladuši, zbog čega je kasnije vodio spor zbog neplaćanja i telefona i računa milionskih dolarskih iznosa protiv države BiH sa ogromnim odštetnim zahtjevom usljed čega je pao u nemilost vlasti BiH. Telefoni su bili registrovani u USA na Muradifa a jarani pilali i telefonirali. Ratovalo se a satelitski telefoni su bili jedina sigurna veza.
– Atajić se sada iz penzije ponovo vraća u medije sa svojom ‘ponudom mirnog rješenja‘ putem nagodbe što je uputio vlastima BiH, Srpske, Srbije i Crne Gore, ostavivši im rok od 30 dana, nakon čega kreće u akciju.
Nema od toga ništa osim malo zaboravljenog medijskog slavodobitnog kolača i političkog rajcanja raje, što je sve sada potrebno i u BiH i u Srbiji.
U silnim kopijama presuda i prepiski, Atajić ni dužnicima ni javnosti nije iznio ono najglavnije a to nije svakako ‘Sulejmanov pečat apostille‘. Naime, iako su ‘stručnjaci’ pravilno najavljivali da prije izvršenja presude stranog Suda ista presuda mora biti potvrđena i presudom Suda zemlje u kojoj se traži izvršenje, nema te ključne presude. Zna se da je još dvije hiljade i neke godine Sud u Sarajevu odbio potvrditi te presude ali to pravnici nigdje ne navode, već su nagovijestili tražiti verifikaciju iste ‘u nekoj od zemalja EU‘. I to je učinjeno zahtjevom Sudu u Zagrebu ali i tamo je Sud odbio verifikovati te presude, ni to Atajić ne navodi. Osnovano se zna da ni Srbija neće presudu potvrditi pa se onda postavlja pitanje čime Atajić planira naplatiti sada 140 milijardi i od koga? Tim prije jer je, ponovimo, presudama američkog Suda zbog izostanka, dužnik jedino Republika Srpska a to znači BiH, ostale dužnike je Atajić sa ekipom sam uključio na osnovu naknadnih presuda Haaga, što je neizvodivo u izvršnom postupku. Osim toga, presude su donešene ‘zbog izostanka’ jer tuženi Karadžić nije došao na Sud, pa je i tu izvršni osnov ‘škakljiv’. Takve presude jesu pravosnažne i izvršive ali ako se dužnik oglasi i opravda izostanak, i one se mogu ukinuti.
– Posebno su za nepovjerovati ranije tvrdnje ovih pravnih eksperat kako će ‘tražbinu prodati nekoj američkoj brokeskoj kući za 20 milijardi dolara a ond a ovi utjerivači ostalo naplatiti‘. Tvrdeći da su ‘u pregovorima sa više takvih advokatskih ureda’. Zato jer nema takve pravne budale i naivčine da unaprijed dadne toliku lovu za nešto što je teško ili komplikovano za naplatiti u praksi i stvarnosti. Uostalom, da ima takvih, ne bi ni došlo do ovog najnovijeg medijskog ‘okretanja’ i ‘pokretanja’ milijardi iz kancelaije u Sarajevu, to bi ‘okrenuli američki’ brokeri. Atajić u najnovijoj ‘nagodbi’ i poudi naglašava da će ‘presude ustupiti’ odabranoj takvoj brokerskoj advokatskoj kući u Americi i oživljava staru tezu povezujući slučaj ‘Viaduct’ sa tim, što je opet nelogično. Izvršenje uz ‘Viaduct’ je na osnovu arbitražnog sudskog postupka, ovo je nešto sasvim drugo i drugačije.
Vidjeli smo na slučaju ‘Viaduct’ i odluci stranog Suda kako je i koliko kompliciran postupak naplate ‘samo’ 100 milioa KMa, čak iako je postupak proveden po propisima. I kako se sve svalilo na budžet džave BiH. Možda u tome Atajić vidi svoju šansu, međutim na ovaj način to je ne ‘straha’ za Vučića, Crnogorce ili Dodika, to je straha za sve buduće Ramine studente prava. Za BiH najveća.
photo : advokat Ramo Atajić, Sarajevo arhiv
