DA SAM JA REDŽO MEHIĆ : Zakon o penzijama ne bih šminkao već mijenjao, i Amerika bi postala bh dijaspora, ne bih dao pljačkati penzionere, mijenjao bih obračun radnog staža i privilegovane penzije, ukinuo otpremnine za ‘guzonje’, ne bih dao glas na izborima onima koji me podkradaju ….
Čitamo i vidimo penzioneri u BiH su ugrožena vrsta i kao u coroni prepuštena ‘teoriji stada’. Neka žive dok ne umru. Istina je, ne treba ih kao ni radnike, studente, poljoprivrednike, rudare, sindikalce i ostale sličnog statusa previše ni žaliti. Vazda ‘bune’, vazda nezadovoljni i prijete suhom motkom ‘mi će mo ovako ako vi nam ne isplatite onako’, i na kraju se sve svede na igranje šaga u parku i na glasanje za one koji se zajebavaju sa njima. Nakon što ih vlast daruje jednokratnom crkavicom. Ista ergela vlasti koja podkupi ‘predsjednika’ penzionera i šefove sindikata, posvađa ih i onda sa njima ‘tarlaha’.
Iako se u BiH hvale da su ‘modernizovali’ zakon o penzijama, što ga više ‘usklađuju’sa EU i dorađuju, sve je gore po penzionere, sve je to čista kozmetika. Vlast je jednostavno potrošila njihove pare koje su im oduzimane za penzije dok su radili, došlo se u situaciju da imamo više penzionera nego radnika, sada se snalazi i gasi ‘požar’ kad dođe do grla. No, ostavimo ‘penziće’ da se pate, evo nekoliko nelogičnosti koje bi trebalo ‘uskladiti’, hoću reći promijeniti, da penzioneri malo odahnu, a koje se iz ‘objektivnih razloga’, neće desiti ali bi ih drug šef penzionera (Savez penzionera BiH) u BiH Redžo Mehić morao upoznati.
Prvo, ukinuti privilegovane penzije ili bar urediti drugačiji omjer. Da ne bude ono -najniža 300 a najviša sko 3,000 KMa. Pa onda statističkim miješanjem dobijemo odličan prosjek. Grah sa mesom, jednima meso a drugima grah. Jer oni što su sada sa penzijom privilegovani, bili su takvi i sa platom.
Drugo, ukinuti propis po kojem političari, ‘guzonje’ mogu otići na jedan dan u penziju, naplatiti ‘otpremninu’ (koga otpremljuju i kuda) po 30,000 KMa a onda se sutradan pojaviti na poslu u Parlamentu ili na nekom drugom državnom mjestu. Svježi, mladi i sa platom od koje boli glava. Dakako i sa privilegovanom penzijom.
Treće, promijeniti zakon u dijelu koji govori o penzijskom stažu van BiH. Znamo da kad odlučiš u penziju podneseš molbu, onda ti se uračunava radni staž i van BiH. Ako si radio u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji itd, taj staž ti ide u penzijski osnov i država u kojoj si radio uplaćuje srazmjerni dio penzije. Iz dijaspore. E, a šta je sa radnim stažom u ostaloj dijaspori? Zašto se ne bi u BiH priznao i staž u Americi, Australiji, i svuda gdje naši ljudi rade a ništa im se ‘ne pika’. Pa i to je gospodo dijaspora i ljudi su radili, uplaćivali, nisu ležali. Vlast kaže ‘nemamo ugovora’ sa tim zemljama, kao opravdanje. Pa potpišite ga pobogu, zar vam nisu usta puna dijaspore. ‘Em radio u Njemačkoj, ’em u Americi, kakve to ima razlike? Osim onog bahatog : dovoljna im je američka penzija. Dovoljna im je i Njemačka pa se uračunava u staž bh penzije. Ljudi koji su u radnom odnosu deset i više godina u Americi ili na Novom Zelandu, primjera radi, su na ovaj način oštećeni i nisu isti pred bh zakonom i Ustavom, to im se ne prizna.
Četvrto. Penzijski staž i njegovo računanje je pljačka države. Odredili da moraš imati najmanje 15 godina staža osiguranja i da si 65 godina star da bi ostvario pravo na penziju. Gdje je tu logika? Šta sa onima koji imaju uplaćenog penzijskog staža 14 godina i 11 mjeseci? Ne mogu ostvariti pravo na penziju a toliko godina su od plate uplaćivali? Zar nije ljudski i zakonski ispravnije priznati penziju za onoliko vremen za koliko si radio i uplaćivao redovno staž. Pa makar i za jedan mjesec. Neka bude penzija obračunata, pa koliko ‘ispadne’, marku ili pfening. Ovako, država uzme sve što si uplaćivao manje od 15 godina staža. To je otimačina i pljačka. Kažu, ima dokup staža da se to popravi. Ima, ali tu se opet daju bolje pogodnosti za borce, ‘šehide’ i ostale klince i palce, i ponovo se uzima lova od regularnih budućih penzionera. Ostali mogu dokupiti staž ali samo ako to urade prije navršenih 65 godina života, uplatom svaki mjesec utvrđenog iznosa koji je za penzionera bez penzije preveliki zalogaj.
Peto. Zašto bh vlast kažnjava regularne penzonere koji ne žive u BiH? Odbija im se od penzije i do 30 posto od penzije, i opet po onom ‘zavisi’ gdje boravi. Odoka. Gdje je tu osnov i uporište u zakonu. Penzija je povrat onoga što je penzioner kao radnik uplaćivao, šta briga vlasti gdje ću ja trošiti svoju penziju, nisu to njihove pare. Nisu govno, moje nisu svakako.
Šesto. Samo u BiH se može desiti da radnici rade bez i uplate doprinosa desetak i više godina i kad dođe vrijeme za penzije, nema penzije ni para. Mnogu umru prije nego se to riješi, firma otišla privatniku i na doboš a država ad hoc ‘mic po mic’ pravi spiskove i tobože sama sebi uplaćuje doprinose pa onda penzioniše. Polako, ne bi li što više penzionera umrlo a što više para ostalo. Zašto se ne donese zakon da te doprinose mora uplatiti ili stari ili novi vlasnik, čak i na njihovoj imovini ako treba. Pa da onda vidiš kako ima doprinosa. Jer, svi kod rasprodaje firmi u ugovoru potpišu da će riješiti mnoge stvari pa i takve, a ništa ne urade. Znam, prijedlog je viskast , jel’da, ali ima uporišta u zakonu. Kad bi se htjelo.
Ima toga još, neka se Redžo Mehić potrudi pronaći. Nije dovoljno samo slikanje sa premijerom vlade Nerminom Nikšićem kao nekada sa Fadilom Novalićem i vikati ‘mi će mo sačekati do septembra’, i ganjati inflaciju. Parolama i slikama. Pouzdano se zna da vlast neće na prvu ništa prihvatiti jer se od para lako ne rastaje, teško da će i parlamentarci lako prihvatiti promjene, ali onda se zna šta raditi. Umjesto praznih prijetnji, šetnji i šupljih priča, kazniti ih na izborima. A ne nagrađivati iz godine u godinu. Ne davati im potvrdu o životu.
Od mene je i ovo previše.
photo : predsjenik Saveza bh penzionera Rdžo Mehić, arhiv
