TAKAV SE NIJE RODIO : Ako znamo kako troglava vlast u BiH konzumira Dayton, zadnji bh rat, kako vidi, vodi i razgrađuje državu, novi visoki predsjednik po njihovoj volji ne postoji, ne moguće ga je napraviti čak ni vještačkom inteligencijom, najbolje rješenje bi bilo da se ‘prirodnom inteligencijom’ imenuju tri, pošto nam je sve u znaku tog baksuznog broja
Schmidt odlazi i kao i većina njegovih prethodnika, za pet godina mandata nije mnogo šta naučio. Ono najglavnije gradivo je totalno prespavao, a to je lekcija ‘balkanske kuhinje’ i štivo iz istorije ovih prostora. Ćevapi koje je žderao i ‘zaštitio’ sa lažljivom i korumpiranom SDP načelnicom Benjaminom Karić, kafice sa političarima i sporadične nametnute odluke te baklave sa Reisom, smucanje po Potočarima ili online nadmudrivanje sa Dodikom samo su mu napunili stomak, ‘u glavu’ nije ništa ušlo. Iako nije učinio ništa posebno da ga upamtimo, osim par njegovih odluka, radio je manje-više kao i svi ostali njegovi prethodnici . Sporadično bi zavirio u ladicu i u ‘Bonske ovlasti’ nakon čega bi nastao još veći haos i blokade vlasti, uglavnom se rasipao ‘obećanjima’ i ‘prijetnjama’ koje niko nije uzimao ozbiljnim. Ne treba ga žaliti ali treba znati da je za svoje odluke morao imati i saglasnost najjačih u Vijeću za implementaciju mira, da li je njegova idiferentnost na to uticala, to on samo zna.
Najjednostavnije, kao i prethodnici, upao je u zamku balkanskih, bosanskih, bahatih i primitivinh nacionalista i koruptivnih političara u vlasti i iz toga nije mogao pobjeći, dok je sa svojim odlukama s vremena na vrijeme samo potvrdio jaz i nepovjerenje u svoju moć. Sa njima, Schmidt je morao i trebao u startu drugačije. Posmjenjivati bandu, nametnuti odluke o oduzimanju njihove imovine, promijeniti propise po kojima se pljačka državni novac, raspisati vanredne izbore i dati narodu svježeg zraka. Ovako,’šlajsajući’ uz sebe već tri decenije iste aktere krize i pljačke i balansirajući između svojih naredbodavaca i bosanskih baraba, sam je sebi odredio ‘dženazu’. Nije skonato ili nije htio znati da se u BiH vodio rat za teritorije i buduće države, da se na Balkanu svake tri ili četiri decenije pripremi i organizuje novi rat i novo klanje, da je religija preuzela vlast i preotela držvu, da je zemlja podijeljena i nestabilna, neuređena i nefunkcionalna, i preuzeo je na sebe sve ono što političari i vlast nisu mogli, htjeli ili smjeli da urade, da bi opstao privid kako je država suverena i jedinstvena, što je i sam hinjio i isticao. Ako to nije mogao uraditi, onda znači da je lagao i narod i Međunarodnu Zajednicu i trebao je časno da odstupi davno. Da je bar vratio SDA u vlast, na čemu mu se najviše zamjera, zapamtili bi ga duboko i zaboravili sve ostale grijehe jer bi tada sve u BiH bilo potaman, ovako, ponijeće sa sobom onu sliku i plakat ispred svojih prozora u Sarajevu iz prošlih organizovanih demontsracija ‘go home’ i epitet najviše plaćenog ‘turiste’ i ‘ilegalca’ u poratnoj turističkoj bh destinaciji.
Vidjeli smo nakon njegove ostavke kako se ponašaju ‘čelnici’ i ‘vođe’, već viđeno. Srbi u veselju i pobjedničkom zanosu, Hrvati naizgled ravnodušni ali radosni, Bošnjaci iliti muslimani kao i uvijek konfuzni i podijeljeni : jedni ga oplakuju, drugi prave žurke, većinom bezbrižni. Po onoj Prve Dame U Bošnjaka ‘Seb’ Sebije, uz napuštanje SDA nekih članove ove firme : ‘jedan ode, tri se rode’. Već se nagađa, ‘pouzdano potvrđuje iz više izvora’ ko će biti njegov nasljednik, i na ‘sonu’ je ista bh matrica: ovaj ne valja-suviše je blizak Srbima, ovaj nije dobar jer će raditi za Hrvate, ovaj mrzi Bošnjake … Isto je bilo i sa Schmidt-om, čimje došao u BiH. Dodik neće ni Britanca ni Njemca, on bi najrađe nekog Rusa, može sada i Amerikanac, Hrvati bi nekog koga preporuči premijer Hrvatske Plenković iz EU, muslimani bi voljeli vidjeti u uredu OHRa nekog iz Turske ili koje druge ‘bratske države’. Svijet ne može naći osobu kojoj mi ne bi našli zamjerku.
Naći nasljednika ‘Švabi Šmitu’ po želji bosanskih ‘vladara’ je nemoguća misija. O tome svakako neće voditi računa oni koji odlučuju o novom predstavniku jer njihov interes je njihov primat, što opet znači da smo na početku. Nigdje. Stoga, najbolje rješenje bi bilo kad bi OHR, PIC ili neki moćni ‘svjetski faktor’ za visokog bh predstavnika imenovao ne jednog već ravno tri, zašto da ne? I SDA bi bila zadovoljna, što je jako bitno, jer je ‘jedan otiš’o a tri se rodila’. Bilo bi lakše izvršavati domaće zadatke ‘državnika’ koji se ispostavljaju visokom predstavniku, jedan teško stigne sve obaviti. Napose, pošto nam je sve u znaku tog baksuznog broja ‘3’ zaslužujemo da imamo i troglavog visokog predstavnika. I da odluke donose kao i troglavo bh Predsjedništvo i ostali podijeljeni organi države. Takvim rješenjem, kad već dosadašnji visoki predstavnici nisu bili u stanju popraviti državu sa pojedincima, učinili bi BiH još ‘suverenijom’ i ‘jedinstvenijom’. Na svakom pedlju OHRa. Država koja ima tri ‘predsjednika’ za koje se ne zna ko je veći od njih patriota i državnik, tri nacionalistička puka vojske, tri elektro-sistema, tri zasebna pozivna broja, tri telefonske komunikacije, pošte i svakako tri manje ‘državice’ sa vojskom, policijom i sudstvom u svojoj jedinstvenosti – takva država to zasigurno zaslužuje.
Ili, neka se raspiše konkurs, da budemo još više ‘demokratski’, dosta više tog komunističkog biranja samo sa jednim kandidatom. U kojem da se pored opštih uslova obavezno mora obratiti pažnja na jedan od najvažnijih : na ‘bliskost’. Sa Srbima, Hrvatima ili Bošnjacima muslimanima. Može i sa Rusima ili Amerikancima, ali ‘bliskost’ neka bude odlučujuća u izboru. Znači, onaj koji je sa nekim ‘blizak’, otpada odmah. To je sad najaktualniji znak neobjektivnosti i neprofesionalnosti bilo koje funkcije u BiH. Ono, jeste da je taj uslov teško ispoštovati jer smo ‘mala ali ponosna država’ u kojoj su svi ‘bliski’ jedni drugima, ali u interesu napretka prema budućnosti, vrijedi se potruditi.
photo : visoki bh predstavnici, arhiv
