Kako je izborna ‘pomoć nezaposlenima’ u BiH pameću federalnog premijera Fadila Novalića prerasla u pomoć državi i njenim institucijama

 

U predizborno vrijeme vlast u BiH je dijelila ‘šakom i kapom’. Biračima, brojačima i glasačima, ali narodne, naše pare. Kupovali se glasovi.
Međutim, kad su pare u pitanju tu uvijek važe dva oprobana pravila. Jedan je famozni statistički prosjek, ma svi već to znate. Ti jedeš grah bez mesa, oni meso, prosječno svi jedemo grah sa mesom. To važi kod obračuna plata i pokazivanja da statistički svi stojimo dobro, svima nam je fino i ugodno. Isto je i kod obračuna penzija. Ima ovih najviše sa 250 KMa mjesečno, ima i niže od toga, ima onih sa preko 2.000 KMa. U prosjeku, svi smo odlično podmireni penzioneri.
Ima toga još, statistika obilježava i održava BiH i njen ‘prosperitet’ kojeg vlast ističe na svakom koraku. Još kad se upregne statistika iz susjedstva iz EU, koja se koristi najčešće kad se porede cijene (ali ne i plate i standard uz cijene) onda ‘ispadne’ da smo još sretnici jer je kod nas sve jeftinije nego u EU. Plus, otara se prostor da se cijene dižu i zidaju. Jer idemo u EU, moramo ih pratiti.

Drugo pravilo je narodna poslovica, ko ju je izmislio pogodio je pravo u ‘sridu’. Ona kaže: ‘para na paru, uš na fukaru.’ Ovo pravilo uvijek ‘fercera’, previše je dokaza za njegovu uspješnost da bi ih citirali. Oba ova pravila bh vlastela koristi u svakom segmentu političkog i društvenog života, koristili su ih i u ovim predizbornim razbacivanjem našeg novca.
Tako je Fadil Novalić nelegalni i nelegitimni federalni  premijer i titular ‘crne američke liste’ kao jedno od svojih ekonomskih čuda i ‘silne energije’ kojom ga hvali šef Bakir Izetebegović, da bi potkupio birače i glasače, kao i Dodik u Republici Srpskoj, odlučio da ‘pomogne’ sirotinji, radništvu kojeg skoro i nema, nezaposlenima i penzionerima. Svima.

Pa ‘Fadile oprosti’ između silnih darivanja svima i svakome iz budžeta koji je napunjen državnom pljačkom putem akciza (koje neće da ukinu a nakon sramnih povećanja svojih plata) i poreza kojeg također neće da smanje ili ukinu, odlučio da pred izbore počasti velikodušno ‘jednokratnom isplatom novčane pomoći nezaposlenima u BiH’. Pa se uhvatio onog ‘para na paru, uš na fukaru’. Nezaposlenoj sirotinji po 100 KMa, korisnicima državng budžeta (pošto imaju malo) svakom po 1.080 KMa.
A sirotinja k’o svaka srotinja, ‘daj šta daš, hvala premijeru’, željno čekala da išta ušićari. Kad nema ni pfeninga dobro će doći i tih 100 KMa. Ne zna sirotinja svog premijera, kad su isplate krenule, upoznala ga je malo više, ali gotovo je : dali su mu glasove, ‘rodi(l)o se (Fadil), valja ga ljuljati’. Jer, ova pomoć se pretvorila za veliku većinu u pravu ‘noćnu  moru’.

Za one koji su na budžetu, stvar je drugačija i jednostavnija. ‘Em je deset puta veća nagrada ’em već imaju račune u Banci, odu kad stignu i pojačaju svoje novčanike. Za sirotinju od kojih najmanje dvije trećine ‘otpada’ na starije, bolesne i ljude sa sela udaljene desecima i više kilometara od grada, nastao je pravi žalosni bosanski cirkus. Da bi dobio Fadilovih 100 KMa moraš doći najmanje tri do pet puta u grad, potrošiti gorivo (niko neće da te vozi džabe, ako imaš  autobusnu liniju tvoje muke su manje). Onda, moraš stajati u kilometarskim redovima sa ličnom kartom u ruci ispred Ureda/biroa za nezaposlene da ti ‘uzmu mjeru’ : podatke, da vide imaš li pravo na pomoć i da ti daju ‘ausvajs’ da ideš u Banku. Ako nemaš ličnu kartu, a ima i takvih, pozdravi se sa Fadilom i sa pomoći. Jer, dok izvadiš ličnu kartu sve si izgubio.

No, tek u Banci te čeka ‘Dan vještica’. Moraš opet u dugačke redove (prosječno obrade najviše do 30 korisnika ove pomoći dnevno, što znači ako te ko ne uvede preko reda još nekoliko dana ti ne gine dolaziti i to prije zore da zauzmeš red kojeg niko ne poštuje već kao stado naguravanjem upada u liniju), a ako imaš sreću da nakon nekoliko dana uđeš u baku i otvoriš famozni račun, onda te čeka još iznenađenja. Naplate ti otvaranje računa koji ti nije trebao do sad i Bog zna hoće li ti ikad zatrebati, potpišeš da ćeš banci plaćati kaznu svaki mjesec 6 KMa dizao ili ne dizao svoju pomoć, pa kad onako radostan i izmrcvaren dođeš kući i kad baciš računicu od Fadilovih 100 KMa ne ostane ti ni pola iznosa.

Dakle, Fadil dao Fadil uzeo. Reći da je bilo lakših načina da se siromasima pomogne, recimo slanjem čeka poštom uz obavezu da banke ili Pošta ček isplate a da ne uzimaju proviziju već da to nadoknadi vlada, smiješno je i dozlaboga nepristojno. Jer, na taj način ne bi se pare ponovo zavrtile do Fadila, do banke ili države.
A pare su izmišljene da se vrte, skupa sa burgijom. Eto računice.

*** Država je naša mati  ona zna najbolje kako sa nama, a kod svake pomoći države možeš očekivati neko iznenađenje.
Tako recimo voljena država nagrađuje svoje penzionere koji ne žive stalno na teritoriju svoje države, odbija im sa čekova do 30% od siromašne penzije. Zašto, to zna država i u nju se ne sumnja. Uzimaju također i određeni postotak od stranih penzija.

Ili, evo još boljeg primjera kako se to odradi kad pomoć ide ‘preko države’. Kada su neke zemlje Evrope izbjeglicama u nekim evropskim zemljama po završetku rata u BiH ponudile određena novčana sredstva pod uslovom da se vrate u BiH, država je stvar uzela u svoje ruke pa se ponudila da ona to odradi. Prvi je to velikodušno učinio Mirsad Veladžić, gubernator nekadašnjeg Okruga Bihać a današnjeg US Kantona, slijedili su ga i drugi Kantoni. Dogovorom i ugovorom da evropske države uplate lovu državi BiH a ona će to distribuirati. Tako su mnogi potpisali sporazume, Njemačka, Švicarska i još neke zemlje su uplatile povratnicma po 25.000 KMa ili nešto manje švicarskih franaka, povratnicu su se vratili a onda država dijelila koliko ona hoće. Kao Fadil. Mnogi nisu nikada dobili ništa jer iako su išli danima i mjesecima čak do Sarajeva, silne potvrde, uvjerenja i troškovi putovanja su ih jednostavno izbacili iz takta i volje, oni najuporniji su dobili uveliko umanjene iznose ‘zbog manipulativnih troškova’ države u distribuciji.

Manipulacija, nego šta, i ona se naplaćuje.
Tako mediji govore da i ova ‘Fadilova pomoć’ koja se još ‘odrađuje’ i produžava nezaposlenoj sirotinji daleko više liči na manipulaciju nego na pravu pomoć. Prema statističkim podacima po Kantonima skoro dvije trećine ‘nagrađenih nezaposlenika’ nije pomoć ni primilo, velika većina se nije za pomoć ni prijavila, mnogi su odustali od ovog maltretiranja. Profitirale su jedino Banke i država sa ostatkom ne podijeljene pomoći. I Fadil, ušao je po broju glasova u Parlament.
Ah, da, profitirali su i nezaposleni. Dobili su plaćeno otvaranje računa u banci i još šest mjeseci pravo i obavezu da banci plaćaju ‘korištenje’ računa, bez obzira imali na njemu išta ili ne.

photo : Fadil Novalić nelegalni federalni premijer i titular crne američke liste, arhiv