O presuđenom generalu ArBiH za ratne zločine Sakibu Mahmuljinu koji je umjesto odsluženja kazne zgladio u Tursku više niko ne govori, u zadnjim hapšenjima sarajevske ‘elite’ načelnika i bh ambasadora potvrđen je razlog takve šutnje
## Znamo da se godinama u BiH dešavaju iste stvari kada su u pitanju ratni zločini i izdržavanje kakve-takve izrečene kazne. Zapravo stvari se ne dešavaju, one se planski provode.
Čim mu se dojavi ili objavi da je ‘fasovao’ ili mu slijedi zatvor (a to se obavezno uradi i niko ‘ne zna’ odakle i kako ‘cure’ informacije), bilo da se radi o kriminalcu iz domena ‘opšteg’ kriminala ili o osuđenom ratnom zločincu, njega nestane. Ako je legitimni i konstitutivni Hrvat zgladi u Hrvatsku, ako je legitimni i konstitutivni Srbin (kod njih se to najčešće dešava), osvane u Srbiji. Ništa granice, granične službe, Sud, ministarstvo pravde, OSAe, SIPAe i ostale Agencije, svaki osuđenik iz BiH sa dvostrukim pasošem ili bez njega, mirno i bez problema prošeta granicu.
Onda slijede prepiske i nesuvisla nabjeđivanja ko je kriv. Ko je propustio odraditi svoje, ali stvar je gotova. Osuđeni je nedostupan organima gonjenja i za par mjeseci medijskih budalaština i navijanja, stvar načisto legne u prašinu zaborava. Do slijedećge slučaja.
A jednostavno rečeno kriv je sistem. Koji ‘radi’ za ‘svoje’ osuđene kriminalce.
Samo u BiH se može desiti da se optuženi za ratni zločin šeta slobodan i da čeka presudu na slobodi. Još gore, kod nas se (i događa se u sudskoj praksi) može po famoznom postupku i propisima takvim optuženima i izreći uslovna osuda ili kazna zatvora do godinu dana koja se može platiti kao da su zbog familije usjekli par metara drva u državnoj šumi a ne ubijali i sjekli glave, bilo je slučajeva kad se kod takvih nađe i ‘olakšavajućih okolnosti’. Plati i uživaj, takvima para ne fali, i država daje za njih. Ako slučajno ‘zaglave’ više od godine, bježi ‘među svoje’. Na desetine i desetine je takvih osuđenih kriminalaca i ratnih zločinaca u Srbiji, ima ih i u Hrvatskoj, ‘pravosudna farsa’ sa bjekstvom u Hrvatsku je optočela još sa nekadašnjim članom bh Predsjedištva Antom Jelavićem i do današnjeg dana se nastavlja, Srbi su to ‘ispraksali’ još ranije.
Da ne bi kaskali za drugima, i Bošnjaci su se ušaltali, led je probio osuđeni general za ratne zločine Sakib Mahmuljin. ‘Naša’ oaza sigurnosti je očekivana i poznata : Turska.
## Larma, ‘udar na Bošnjake’, ‘protesti’, tekbiri, Reis, SDA-Bakir Iztebegović, Reuf Neki Bajrović, performanse sa svjedocima i nagradama koje su Mahmuljinu dodjeljivane u toku suđenja ‘za humanitarne zasluge’ (a osuđen za najmanje 50 ubijenih i izmasakriranih zatvorenika vojnika i civila, djelo mudžahedina pod njegovom komandom) nisu odvratile Sud da ne izreke kaznu od 8 godina zatvora 08. aprila 2022, a poslije još jedne završne pompe i odlaganja kazne ‘usljed bolesti’, naprasno ga nestalo sa radara javnosti. Neki kažu da je nestao augusta, neki oktobra prošle godine, međutim bh organi pravosuđa i gonjenja su tek januara 2023. kada su se mediji počeli o tome raspitivati, konstatovali da ga nema. Prije toga su mu mu uredno na osnovu nalaza ljekara odlagali izvršenje kazne zatvora, očekujući da će i on, kao i mnogi prije njega nestati. Tek onda su uslijedile potjernice prema granici, interpolu i policiji, kao i sve ostale pravne zajebancije koje su namjerno kasnile. Da se ima šta reći ako ko preupita : sve smo poduzeli ali je nedostupan. Nakon što se saznalo da je Mahmuljin u Turskoj, otišao je i zahtjev za ekstradiciju ali iz ‘majke’ Turske ništa, ništa ni u Sarajevu, čeka se odluka ‘braće’.
## U ovim zadnjim hapšenjima u Sarajevu saznali smo i razlog takve šutnje, kao i uzaludnost svih naknadno podnešenih zajtjeva za iručenjem Mahmuljina. Čisti ćorak.
Naime, nakon patetične odbrane advokatice Nožica Senke u vezi određivanja pritvora Abdulahu Skaki gdje je na mahove i isplakala od ’emocija’, i nakon što je ustvrdila da je razlog za traženje pritvora njenom branjeniku ‘opasnost od bjekstva’ bezvezan ‘jer se sam javio i došao iz Qatara a mogao je i da ne dođe, međutim kao savjestan osumnjičenik je ipak došao’, tužilac je svoj zahtjev obrazložio činjenicom da BiH i država Qatar nemaju Sporazum o izručenju osoba jedni drugima. Navodeći da takav Sporazum BiH nema ni sa Turskom, te da stoga smatra svoj zahtjev opravdanim a što je Sud prihvatio određujući mu mjesečni pritvor. Može se, smatrao je tužilac Skaka i predomisliti.
Dakle, nije Mahmuljin onako i slučajno osvanuo u Turskoj, eto razloga i pojašnjenja.
Eto i razloga zašto pored silnih prisnih veza i nebrojen broj ‘sporazuma’ koje smo do sada sklopili sa Turskom (što država što Reis samostalno a u ime države), nije sklopljen i ovaj i ovakav. Neka se imaju ‘braća’ gdje skloniti i ušuškati. Sada je valjda i malo jasnije zašto mnogi ‘pripadnici terorističke organizacije FETO’ u BiH nisu poslani Erdoganu po njegovom zahtjevu, a što je dobrano zahladilo odnose Bakira i brata. Stoga će još osuđenih ili optuženih iz BiH biti u Turskoj, pred nama je. Što bi ‘mi’ bili drugačiji od onih drugih, kad se već ima mogućnost i kad se može. A hoće se i može se. Mnogi bh političari i funkcioneri imaju imovinu u Turskoj, stanove nekretnine ponajprije, mnogi čak i turski pasoš, zato bolja destinacija i prilika se ne može steći.
Iako se kroz političke svađe i silne prepiske Srbiji i Hravtskoj zamjera najviše što sakriva presuđene ratne zločince, isto tako i Hrvatskoj, iako broj Bošnjaka u istom statusu nije isti, nećemo dočekati da se i Turska kritikuje i da se od nje beskompromisno traži izručenje ili od vlasti sklapanje Sporazuma o izručenju, jer naprosto mi ne osustajemo od mantre da ‘naši zločinci’ nisu krivci već su žrtve. A ‘braću’ nenormalno volimo i pazimo. Zato je Mahmuljin tek prva ‘ptica selica’ i zdrav k’o dren. I na sigurnom.
Turska nije čak ni donijela i usvojila Deklaraciju o genocidu u Srebrenici, nije doduše ni bh Parlament pa opet ni na te adrese nema vike i kritike. Tako će se šutati i o ovome.
## Iskreno, čak i da postoji takav Sporazum sa Turskom, najvjerovatnije bi se sprovodio kao i postojeći sporazumi sa Srbijom i Hrvatskom. Nikako ili selektivno. Ili ‘trgovinom’. Kod nas ne ide i ne može drugačije.
Osim kad je u pitanju Amerika.
Podsjećamo, Zlatko Lagumdžija je ‘braću’ Arape iz tzv. ‘alžirske grupe’ koje je tražila Amerika glat izručio, poslije je protiv njega ‘vođena istraga’ pa je sve preživio, ‘oslobođen’ je i postao čist kao suza 2013.
Izručeni Arapi sa bh pasošima, dakle bh državljani, u bazi Guantanamo godinama su ‘boravili’ da bi ih kasnije bez suđenja i presude vratili nama. Vratio nam se i Lagumdžija, osvanuo kao bh ambasador.
photo : presuđeni ratni zločinac general ArBiH Sakib Mahmuljin, desno : ratna slika sa mudžahedinima i Alijom Izetbegovićem, arhiv
