DRUŠTVENA (DEZ)INTEGRACIJA BOŠNJAKA AMERIKE : Čak se i bh ambasador u Americi DF ahbab Sven Alkalaj specijalni gost džemata – integrisao!
– Ove godine 27. put po redu susreli su se Bošnjaci na ‘Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike i Canade’ u državi Texas, u Dallas-u. Svake godine se susreću tako i prenose svoje vizije i uspjehe u dijaspori po islamskim centrima’ ili džamijama, ponekad i u iznajmljenim hotelskim salama, okruglim pa na ćoše stolovima a nađe se nekad i fudbalice kroz mektepske turnire ili natezanja konopca ili bacanja kamenja udalj i slične zabave. I kao Krajiški Teferiči u Americi ‘susreti’ idu u krug. Od grada do grada, od države do države. Da svi ‘ostanemo u halci’, uz Božje uže.
– Tematski obavezno vjerski ali zakamuflirani u liberalne zapadne ideje, ove godine ‘Susreti’ su pogodili pravo ‘u sridu’, tema je bila ‘društvene integracije’. Dakle, da pokažemo koliko i kako smo se integrisali u novoj državi i u novo društvo. Kako su bh ambasadori Bošnjaci po destinacijama dijaspore u istoj ‘halci’, među ‘kauboje’ je kao počasni gost pozvan Sven Alkalaj, ambasador BiH u USA – DF pulen Željka Komšića, inače čest gost džemata i bošnjačkih udruženja Amerike te uz njega neizostavni džematlija Emir Ramić, šef famoznog ‘instituta’ za izučavanje genocida u Canadi u džamiji grada Hamilton, inače ‘akademik’ muftije Zukorlića iz Sandžaka. On je naša halka sa Canadom.
– Kako se to Bošnjaci Amerike i Canade ‘uspješno integrišu’ nije pojašnjeno u cjelosti na ovom dva dana nabiguz-skupu sa skupim rezervacijama ali iz rasporeda i programa te iz silnih slika se da isčitati, prenosimo dio protokola. ‘Susreti su otpočeli klanjanjem džuma namaza u Bosnian American Islamic Center North Texas kojeg je predvodio (‘Reis Amerike’, hodža) ef. Ćeman iz predstavništva IZBiH u Washington DCa, poslije je održan tradicionalni bosanski mevlud a onda program sa zabavnim i edukativnim sadržajem za omladinu’. Eto, to je to integrisanje u dijaspori gdje i mevlud – islamska dova postaje ‘bosanska tradicija’ u sveopštoj panici za bošnjačkim epitetima. Skup je došao pozdraviti i bh ambasador Alkalaj najavljen kao počasni gost i NJ.E. koji je pohvalio ovakve skupove kojima se integrišemo ‘a ujedno čuvamo identite i naše vrijednosti’. Što će on fino prenijeti američkoj vladi da znaju koje su i kliko vrijede ‘naše vrijednosti’.
– I nikakakvo čudo. Ovakvo ‘integrisanje’ je već prepoznato u Americi. Prvo što učinimo da se ‘integrišemo’ je da nađemo kakvu pogodnu crkvu na prodaju pa da je za par miliona ‘mahnemo’ i uz dovu pretvorimo u džamiju, ciglu fasade okrečimo a na dimnjak uturimo malu munaru jer još je ne daju veliku. Ako tako ne ide, onda kupimo kuću pa je pretvorimo u džamiju, ili plac negdje na periferiji pa tu zatemeljimo. Onda ide opšta otimačina i dovlačenje djece u džamije i mejtefe, jer ‘djeca su naša snaga‘ zato što odmah u startu nauče ko su i šta su, i jer ‘integrisanje’ ne možeš ovako vršiti u školama dijaspore, jok. Zato u dijaspori kao i u BiH imamo paralelne škole u mejtefima. Onda zatražimo halal hranu u kuhinjama đaka i studenata, po bolnicama isto tako ‘pork and svine free food‘ i žene doktore za žene pacijente, ej, imamo po uzoru na braću druge vjere i muslimanskog kapelana (baš tako se zove gluho i pluc pljuc bilo, to vam je onaj što obilazi po bolnicama teške pred smrt bolesnike pa ih molitvom tješi i uljepšava zadje trenutke) pa onda da nas puštaju sa posla petkom od 12 do 2 da trknemo do … kafane, pa onda da ne radimo za Bajram i tako dalje, i tako dalje… Spisak naše ‘integracije’ je kao onaj broj u Srebrenici, ‘nije konačan’ i veći je nego da smo u BiH. Plus, nikom ne moramo pojašnjavati zašto se nismo ‘integrisali’ negdje u Saudu Arabia pijesku, u Pakistanu ili Afganistanu, čak i u Turskoj.
– I integrisanje se odvija, u svakom gradu po nekoliko džamija i džemata, što više to bolje. I sa što više zahtjeva uz prava i demokratiju i Konvencija i Rezolucija sa deklaracijama, sve smo izučili. Ako ne ide lako, zaprijetimo glasovima uz izbore za načelnika i eto integracije. Slike sa našeg ‘integrisanja’ sve više i sve jače podsjećaju na braću sa Bliskog Nam Istoka jer se mi se tako integrišemo. I čak, hvalimo se lojalnošću kao da se to ne podrazumijeva da moramo poštovati zakone tuđe države.
– Kako se obavezno integrišemo prvo sa Turcima i sa Arapima, vidimo i po slikama sa ovih susreta (ko želi vidjeti tu modnu integraciju djece i omladine neka posjeti facebook organizatora, postaje degutantno i zabrinjavajuće printati takve albume) gdje su nam i diplome ‘uspješnima’ na našem arapskom pismu ili ‘lehvama’. Dok po bh medijima priče u ‘bh školama’ ili o uspješnosti naše bh dijaspore začinimo sa onim čim smo integrisani. Sa burkom ili hidžabom ako je žensko ili sa bradom ako je muško, doktor, zubar ili nastavnik.
Braćo Bošnjaci, jeste da se integrišemo ali meni to čiči na onu narodnu poskočicu ‘alaj smo se razhatlejisali smo se’. Hoću reći, integrišemo se vjerski ali dezintegrišemo građanski punom parom, zašto to ne priznamo? Bilo bi nam svima lakše.
photo : ‘integrisani’ bh ambasador u Amerci Sven Alkalaj sa američkim odlazećim predssjednikom Bidenom, arhiv
