Prednost u uzimanja mita imaju institucije nad svojim službenicima jer ne moraju dokazivati vrijednost poklona
Ne znam zašto ali u moru zakona u BiH meni je onaj nedavno usvojeni ‘Zakon o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata’ baš onako moderan i praktičan, a totalno nelogičan i nepravedan. Pustiš nekoga da zida mimo dozvole zgrade, kuće ili druge objekte, na mjestu gdje ne može i pustiš tako bespravnu gradnju da cvjeta i mijenja urbanističke i druge regulacione planove, a onda nakon pet ili deset godina doneseš zakon i kažeš – može. Uplati državi toliko love i evo ti dozvola. Jedni nisu mogli graditi nikako, drugi su gradili ali morali pribaviti tone ‘papira’ i isprazniti svoje novčanike, ovi treći novim zakonom iako prouzakonito jer su nekom zatvorili put, potkopali temelje, začepili vidik dogradnjom nekoliko spratova više ili zagadili zrak, ozakone nezakonitost i svi zadovoljni. Koji će nam onda klinac i još palac onaj propis odranije koji je sve to zabranjivao?
Slično sa skepsom i tugom posmatram i ‘Prijedlog pravilnika o korišćenju sredstava za reprezentaciju i poklona u institucijama BiH’ koji je pripremljen za usvajanje. Ovim propisom državni službenici, policijski službenici, vojna lica i drugi zaposleni neće moći primiti poklone čija vrijednost prelazi 300 KM od jednog darodavca u periodu od jedne godine, do tog iznosa je sve dozvoljeno i zakonito. Ne znam kako će se propis primjeniti u praksi ali po meni svaki poklon službeniku države je uvijek bio ‘mito’, ma koliko iznosio, jer jednostavno daješ novac nekom za nešto što je inače dužan odraditi zbog čega prima platu ili da ne uradi nešto što mora. U svakodnevnoj tobože borbi protiv korupcije, a davanje poklona je najčistiji oblik definicije tog djela, ovim propisom su ‘na mala vrata’ ozakonjeni korupcija i mito.
Po tom propisu će svaki policajac, službenik na carini ili na bilo kojem drugom državnom mjestu od vrha države do matičara moći legalno uzeti dar u vrijednosti do 300 KMa’ u godini dana. Novac se ne smije davati ali i poklon je novac. Poznato je da smo po korupcij među prvima u EU, ovim propisom će mo svakako popraviti svoj redosljed na toj rang listi.
Kako će to funcionisati upraksi, može se naslutiti. Propis je u suprotnosti sa KZ koji zabranjuje primanje poklona a ovim Pravilnikom je stvar još više nedorečena. Kažu, ako policajac ili neki drugi službenik ne može utvrditi tržišnu vrijednost poklona, dužan je, pazi sad ovo – ne odbiti poklon već ga uzeti i predati ‘instituciji’ u kojoj radi. Pa gdje to ima? I kako je moguće da se ovim podstiče na korupciju i institucija a ne samo njen službenik? Koja je još privilegovana u odnosu na službenika, jer prima sve bez obzira na vrijednost poklona. Sve se bojim da će pokloni za koje se ne može utvrditi vrijednost na licu mjesta završiti u ‘Registru poklona institucije’. Primjera radi, zaustavi me policajac zbog brze vožnje i ja mu dadnem poklon, recimo sat. Hoće li on predamnom utvrđivati vrijednost sata ili će me kazniti a sat vratiti, ili oslobodiće me a reći uzimam sat za institiciju? Ili će recimo, službenik na carini ‘odrezati’ mi manje a poklon ‘procijeniti’ do 300 KMa? Napose, da li će ijedan službenik vratiti poklon sa obrazloženjem, izvini uzeo bih ali već sam ‘namirio godišnju kvotu’ a ovo što mi daješ je veće od 300 KMa? Nije za ne spomenuti i težinu dokazivanja na Sudu u slučaju prijave i istrage.
Plus, iz ovog Pravilnika su izuzeti Predsjedništvo BiH, Ustavni sud, OBA BiH i Ured za reviziju, koji će navodno imati posebna interna pravila. Njihove ‘kvote’ su drugačije. A šta je sa famoznim tenderima gdje se ‘kvote’ mjere u stotinama, hiljada ili milionima? Svašta.
photo : ilustracija korupcije i mita, arhiv
