Vijesti iz besvijesti : ‘nagradno otimanje’ Halida Bešlića dovršeno u medijima, Predsjedništvo BiH najozbiljniji kanidat za Nobel-a, v.d. Republika Srpska, Zukan Helez obezbjedio vojsku pred zimu, država nema budžeta ali ima para, mudra vlast opet na Kovačima … i druge predizborne priče
a/ Nekoliko dana, od objave smrti 07. oktobra pa do sahrane Halida Bešlića 13. oktobra ove godine, gledali smo i živjeli malo drugačiju Bosnu. Virtualno normalnu, bez svakodnevnih slatkih i odavno poznatih vijesti i događanja. Činilo se na tren da smo na Drugoj Planeti. Bratstvo i jedinstvo, bratski zagrljaji, suze i ljudi od krvi i mesa, svi su se potrudili da pokažu kako ova zemlja ima nade.
No, već drugi dan po objavi smrti popularnog pjevača, humaniste i dobrog čovjeka Bešlića, raspršila se sarajevska magla i Kotlina je bljesnula u pravom normalnom svijetlu. Politički lešinari nisu izdržali dugo a onda su se u sve umiješali državni mediji i Islamska Zajednica BiH u čiji glib je upao i zatelebani narod, zbog čega je jedna obična i prirodna smrt poprimila gluho bilo festivalski karakter. Samo je još falio crveni tepih pa da dobijemo u Sarajevu još jedan (gluho nam bilo, prekoreda) ‘SarajevoFest’. Javno čerečenje ili pravu ‘medijsku obdukciju’ nad umrlim pjevačem gledali smo nekoliko dana kao nešto najnormalnije, pravo je čudo kako je porodica umrlog Bešlića pristala i odobrila ovu morbidnu predstavu. U kojoj je Halid pjevač – umjetnik, totalno apolitičan, sasvim normalan i nadasve humani čovjek iz naroda u čas prerastao u ‘sveca’, u političara, u vjernika i državnika, umalo i ideologiju naše poznate budalaštie kojoj ni smrt nije sveta i dostojanstvena. Političari su povukli slike sa njim iz albuma, Rijaset je izvukao iz naftalina ilahiju nekog hafiza ‘O, Zefire’ koju je nekad Halid prepjevao i izveo je ustudiu tv ‘Hayat’ da bi odobrovoljio Džeku, Spahića i ostale fudbalske zvijezde uz Bajramsko druženje na tv, jedan drugi hafiz glavni lik načelnice Benjamien Karić, odmah iza hafiza Bugarija (kojeg su vehabije otjerale iz Sarajeva i koji je po Benjamini ‘najveće bogatstvo Sarajeva’ kako je jednom izjavila) i to hafiz Nedim Botić je potegnuo sliku iz džamije s namaza u društvu hafiza, Rijaset je dodao i njegovu donaciju za džamiju u rodnom selu, i sve dalje što se dešavalo sve do sahrane Bešlića, neviđeni je bezobraluk koji je ovjekovječio ovu tužnu i tragičnu sliku Sarajeva. Tek kad su se sa svojim komentarima i izjavama uključili i znani i neznani pjevači vidjelo se da je ‘nagradno otimanje’ mrtvog Halida u toku i da poprima groteskne razmjere. Pravo je čudo da ga Rijaset nije u toj otimačini sahranio u haremu džamije, kao što je i mnoge umjetnike ‘oteo’ ranije, zadnji put je tako ‘otet’ akademik i pisac te ateista po njegovoj izjavi Abdulah Sidran.
Mediji su ipak najbolje popratili i Rijaset i bh političare. Zbog njega je radi ozvučenja i slave smrti ugašena i Vječna vatra a Halid proglašen Titom (na što su asocirale i vojne i policijske patrole sa motorima sa kolima za prijevoz umrlog),”pali’ su prijedlozi da mu se dadne ime ulice, sarajevskog aerodroma, stigao je na komemoraciji i najveseliji prijedlog glumca Hadžihafizbegovića da se u škole odmah uvede predmet ‘Halid Bešlić’, nastalo je ruženje Hrvata preko Borjane Krišto jer nije usvojena odluka o državnom danu žalosti pa je tu nepravdu ispravila Republika Sarajevo, ne pojašnjavajući kako će se u taj dan slušati samo ozbiljna glazba a u povodu smrti ‘narodnjaka’. TV i printani i elektronski mediji su iz minuta u minut donosili nestvarne priče u slavu umrlog, gosti su bili njegov vozač (na tv ‘Face’ koji nam je pričao o bijelom luku kojeg je umrli jeo svaki dan i o tome kako je znao zaboraviti svoje vještačko oko u hotelu dok je morbidni Hadžifejzović klimao žalosno glavom), komšije u njegovom selu, prvi i svi slijedeći rođaci, vidjeli smo čak i naslove tipa ‘ovdje je Halid pio vodu i prohodao’.
Jedinu pravu stvar u svoj ovoj smrtnoj festivalskoj atmosferi koja se prenijela i u dijasporu po džematima izrekao je glumac Enis Bešlagić a koja se nije uklapala u ovaj virtualni ispraćaj pokojnika kojem su pripisali zasluge ‘ujedinjenja politike u BiH i Regionu’ jer je čak i srbijanskog premijera Dačića koji je pjevao njegove pjesme ‘preveo na islam’. Iskreno i ljudski kao i uvijek Bešlagić je istresao istinu Sarajevu u lice u par rečenica. Sarajevo nije ništa učinilo sve je to narod i on kao aktivista, čak su platili i račune za struju i komunalcima čišćenje nakon komemoracije, dok bogate Halidove kolege pjevači i muzičari nisu mogli čak ni ozvučenje obezbjediti, sve je to morao neko platiti a samo tako su ronili suze. Sarajevo mu je kao uvrijeđena mlada odmah dalo još jednu šut kartu, nazvavši ga ‘seljakom iz Male Klinike’, ‘purgerom koji ne voli Sarajevo’ i u sličnom tonu.
Siguran sam stoposto da je Halid vidio ili čuo sve ovo šta se dešavalo sa njim i u vezi njega da ne bi to odobrio.
Ali, ko mu je kriv kad je mrtav pa se više ne pita.
b/ Čuli smo svi, troglavo bh Predsjedništvo je prije tri dana ‘zajedno’, dakle konsenzusom izglasalo da se Donald-u Tramp-u dodijeli Nobelova nagrada za mir. Haleluja! Rijetka je situacija u ovom leglu razdora i zajebancije u državi da se ovako složno donese jedna odluka, obično se donose sportskim terminom preglasavanjem i sa onim famoznim 2: 0 za ‘nas’. Kad uvijek dva bošnjačka člana Predsjedništva nadglasaju srpskog člana. Sad će Trump-u laknuti, on inače silno želi u svojoj vitrini ovu prestižnu nagradu i o njoj priča već čitavu godinu. Ili će reći, možda, da je to balkanska zafrkancija, budući da je o Nobel-u za mir već odlučeno i kao što znamo ta nagrada je otišla opozicioanarki (Maria Corina Machado) u Venecueli. Ova odluka je u medijima u BiH dočekana kao ‘odlučan i pravi potez državnika’, pa nema veze za koju godinu se odnosi, da li za ovu ili slijedeću 2026, i bez ikakvog podsjećanja da je isti prijedlog Željke Cvijanović ‘glat’ odbijen glasovima Bećirovića i Komšića augusta ove godine. Uz, tada, obrazloženje ‘da nema dovoljno dokaza i dokumentacije’ zbog čega je ‘prijedlog neozbiljan’ i usmjeren na uzimanje ‘političkih poena’ Željke Cvijanović koja se sa tim prijedlogom ‘ulizuje’ Americi. Od augusta pa do prije tri dana, osim Sporazuma o miru u Palestini ništa se nije desilo niti nam daju na uvid sadašnju ‘dokumentaciju’ koja je valjda potpuna. Nama običim čitaocima ostaje da nagađamo šta je Željka dodatno ‘priložila’ uz prijedlog nagrade. I da se pitamo a da li se sada možda ‘Americi i Trumpu ulizuju’ i ovi bošnjački članovi ove troglave aždaHe a preko leđa ‘braće’ u Palestini? Valja istaći da je u medijima bilo i prijedloga da se za ovu nagradu predloži ‘majka nad majkama’ Munira Subašić, ipak čini se da su za prijedlog ‘zreli’ ponajviše sami članovi Predsjedništva.
c/ Da se vlast može obavljati preko notarskog punomoćja, prvi put je dokazao Fikret Abdić u opštini Velika Kladuša. Kao što znamo on je uglavnom u skoro oba mandata, svoju načelničku dužnost prenio punomoćjem na sina Ervina koji je uz to bio i njegov savjetnik, i bez problema je tako upravljao opštinom. U BiH je ‘vd institut’ duboko u primjeni. Od SIPAe, Suda BiH pa nadalje, sada vidimo da se to može primjeniti i na entitet. Milorad Dodik je tako punomoćjem kod notara prenio svoje ovlasti predsjednika stranke SNSD na sina, a ovlasti predsjednika entiteta Republika Srpska na Hrvata Davora Pranjića. Kako se čuje, planira da Željku Cvijanović odlukom Skupštine ovog entiteta postavi za v.d. predsjednicu entiteta iako je u funkciji člana bh Predsjedništva.
Punomoćje, taj obični a strogo formalni akt je ‘zakon’. Samo ga treba znati iskoristiti i za dugovječnost zdravlja i funkcije nema boljeg lijeka. Republika Srpska nam je dakle, postala v.d. entitet.
d/ Ništa dronovi, ništa helikopteri, avioni i haubice, opremljenost na svjetskom nivou, vojska za primjer i partner Amerike, puste pijane priče ministra Zukan Heleza, stiže zima valja se za to pobrinuti. I ministar se pobrinuo. Stižu čizmice, kape i uniforme za ‘nebesku silu’. Ali kako ‘stižu’? Ministar veli ‘obezbjedio sam’ kad li ono : Njemačka dala donaciju od oko šest miliona da se kupi neophodna oprema, uniforme i čizmice. Jebiga, ministre, ništa bez ‘sadake’ a stiže zima. A rakija ne trpi hladnoću.
e/ Danas je 17. oktobar, dan kad se vlast Sarajeva opet okupila na Kovačima. Razlog je, vele 22 godišnjica od smrti Alije Izetbegovića. Ista ekipa na istom mjestu. Familija uči dove, ministri polažu cvijeće, već viđeno. No, kako god obrni i okreni, ovaj datum ne znači ništa, Alija je umro 19. oktobra 2003 a ne 17-og, dakle, slave vikend i ništa drugo. Požurili a i zgodna je prilika da se porodična tradicija odlaska na grob porodice i jarana u vlasti među nekakve ‘šehide’ nastavi a da se ujedno to oglasi kao državnički čin. ‘Delegacije vlasti’? Bakir sa porodicom, ‘vedete’ SDA mafije, SDP načelnici Čengić i Benjamina, Ramo Isak i poneki ambasador iz bratske arapske države, eto posjetilaca. Plus, kao i uvijek retuš istorije i žal za Republikom BiH : prvi predsjednik koji to nije bio. Taman kad uračunamo i molitve ‘gazije’ i bošnjačkog člana bh Predsjedništva Želja Komšića koji je na Kovačima svaki dan, nema tu državne delegacije.
f/ Danas je 17. oktobar a država još nema budžet za ovu godinu. On je, podsjećamo, po slovu zakona morao biti usvojen pred kraj prošle godine za ovu godinu a nije. Međutim, ako nema budžeta, ima para. Svi primaju plate, svi se vozaju, naplaćuju dnevnice, putuje se, vlast časti sve redom. Država nije ‘zaključana kao u Americi, recimo, što jeste. Država normalno ‘radi’. Šta će nam onda zakon, kad vidimo da nam ne treba? A nije ga teško usvojiti, nije Tite mi. Samo treba stopirati plate i benefite vlasti i odmah će sjesti i dogovoriti se. Ovako, možemo ga usvojiti i iduće godine, nema potrebe žuriti.
photo : detalj sa sahrane Halida Bešlića, arhiv
