ZAKONI NISU LJUBAVNI ROMANI : generali ArBiH Rasim Delić i Sakib Mahmuljin nisu kao Ratko Mladić ratni zločinac presuđen za genocid, ali jesu presuđeni ratni zločinci i veličanje njihovih ‘djela’ i njih lično je krivično djelo
Zakoni se pišu da bi se sa njima sankcionisala određena štetna i kriminogena ponašanja i djelovanja pojedinaca ili grupa koja su štetna i neprihvatljiva po zajednicu i društvo, u protivnom bi svako za sebe provodio ono što želi bez obzira na posljedice, i osim derogiranja države i pravde, time bi se činilo i čini se dodatno krivično djelo samovlašća. Ti i takvi propisi nisu ljubavni romani pa da se za kriminalcima i zločincima uzdiše i navija, već su to temelji na kojima počivaju presude uz dokaze, što se mora poštovati.
Na prostorima sitnih i nevažnih državica nastalih raspadom Yugoslavije, uvriježeno je pravilo da svako može na svoj način tumačiti i zakone i presude, i što je još gore, da presude može ignorisati i ne provoditi. Po nepisanom ali u praksi primjenjenom ‘pravilu’ da ‘naši’ nisu a ‘njihovi’ jesu ratni zločinci.
Uz nedavnu sahranu Ratka Mladića presuđenog ratnog zločinca za genocid i druga djela protiv čovječnosti u Hagu, ovo ‘pravo’ sjeckanja, demontiranja i tumačenja i zakona i presuda u BiH i u Regionu svako je uzeo za sebe po subjektivnoj procjeni ili kao na utakmici navijačkoj strasti pa se stvara uz pomoć medija krivi privid i nestvarno stanje propisa i odluka. Dok se svaka kritika ili uputa na propis uzima kao ‘izjednačavanje’ ili ‘ublažavanje’ genocida ili ratnog zločina. Može se kao javno mišljenje pročitati i ovo : Rasim Delić nije i nikad ne može biti kao Ratko Mladić. Uz to se daje i nakaradno tumačenje uz namjerno i nevješto zaobilaženje zakona i presuda, slično ali sa suprotnim predznakom dolazi iz Srbije gdje se ‘izjednačavaju’ Rasim Delić i Ratko Mladić.
Pravo, propisi i odluke kažu sve, samo što se vješto i sa ciljem zaobilaze ili se ispretumbaju onako kako se kome hoće. Istina je da ratni general ArBiH Rasim Delić i general srpske vojske Ratko Mladić nisu isti, čime je jasno da Rasim nikada ne može biti kao Ratko. Nisu počinili iste zločine, ni po kvalifikaciji ni po činjeničnom opisu ni po posljedicama, niti su jednako osuđeni, ali, ne može ni Rasim biti – slatko. Od šljiva, trešanja ili bilo kojeg drugog voća. Rasim Delić je kao što je to i odbjegli general ArBiH Sakib Mahmuljin’ presuđeni ratni zločinac. Delić u Haagu na tri godine a Mahmuljin na Sudu BiH na osam godina. I oba su pravosnažno presuđeni za teška ratna krivična djela. Bez izjednačavanja, tu je za složiti se, ali po slovu zakona, veličanje i pravdanje Rasimovih i Sakibovih nedjela je također krivično djelo. Tako zakon kaže, naše je da ga samo pratimo i citiramo. Po članu 145 (a) stav (6) Krivičnog zakona BiH propisuje se odgovornost za, između ostalog, veličanje osobe pravosnažno osuđene za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Isto to sankcioniše i izmjena tog Zakona koju je nametnuo visoki bh predstavnik Inzcko jula 2021. s tim da je ‘nametanje’ više posvećeno negiranju genocida i veličanju genocida uz malo strožije sankcije.
Ovi propisi nisu pisani za Ratka Mladića i za generale ArBiH već za eventualne počinioce krivičnih djela ali jasni su svakom ko bar značitati, ne mora bit ‘stručnjak’ prava. No, kako je sve ‘kod nas’ nakaradno, tako je i sa tumačenjem propisa. U Srbiji i dijelu BiH, u entitetu Republika Srpska veličaju Mladića, u FBiH veličaju presuđene ratne zločince ‘svoje generale’ i ostale presuđene za ratni zločin oficire. Skoro isto ono što čini Srbija veličanjem Ratka, čini i BiH u domenu ‘svoje jurisdikcije’ u odnosu na ratne zločince ‘svoje’ nekadašnje Armije. Rasim Delić, suprotno propisima, vjeri i moralu ima ime ulice u više gradova, sahranjen je uz sve počasti države i IZBiH (kao u Beogradu što je sahranu Mladića predvodio poglavar SPC, tako je Deliću dženazu predvodio Reis IZBiH) i uz komemoraciju državnih predstavnika i uz uniformisana lica, svake godine se obavlja sjećanje na njegovu smrt, a presuđeni je ratni zločinac. Zamjera se s pravom Srbiji sa pozivom na Haag a radi se slično ili ono što Srbija radi. Ono što ‘mi radimo’ nije zločin, ono što ‘oni rade’ jeste. To što je Delić umro prije pravosnažnosti ne mijenja ništa na karakteru presude i odluke o kazni, pravosnažna je i to je potvrđeno u Haagu, posebno ne činjenica što je Delić ‘manji ratni zločinac’ od Mladića koji je osuđen i za genocid. Isti tretman ima u BiH ima i osuđeni ratni zločinac Mahmuljin koji je, suprotno propisima još dok je bilo suđenje u toku, nagrađivan plaketama a danas ga niko ne traži u Turskoj gdje je pobjegao, gdje se krije od zatvora i gdje mu se uredno šalje generalska penzija. I u medijima je ‘heroj i gazija’ a ne kukavica koji se sakriva kao Mladić što se krio godinama. Isti kalup se u FBiH nameće i u predmetima optuženih za ratni zločin generala Atifa Dudakovića i ostale ekipe. U BiH to su ‘heroji’ pod nepravednom optužnicom koji ‘moraju biti oslobođeni’, kojima država plaća advokate jer je neko pored zakona stvorio mantru i javno mišljenje da ‘naši’ ne mogu biti ratni zločinci. Ne mogu i nisu kao ‘njihovi’ to stoji ali su ipak sa stanovišta zakona ratni zločinci. Stoga je i njihovo veličanje i kovanje u heroje krivično djelo.
No, za veličanje njihovog ratnog zločina u FBiH neće niko odgovarati kakve su prilike. Sve dok taj princip bude jači od zakona i presuda, biće većih problema i u dokazivanju na desetine hiljada prijavljenih zbog veličanja sahrane ratnog zločinca Ratka Mladića.
photo : državni predstavnici, uniforme i zastave na grobu ratnog zločinca Rasima Delića, arhiv
