Ako bh medijsko i političko ludilo kojeg potiho podgrijavaju NATO i međunarodni zvaničnici ne prestane, BiH će ući u konflikte iz kojih neće ostati čitava, međutim ‘mogući sitni konflikti’ donose velike probleme pa čak i žrtve

 

 

#   Ovo bh političko i medijsko ludilo koje prerasta u medijsko sranje, u kojeg je BiH uplovila-mora prestati. Inače će zaista država upasti u konflikte i probleme odakle se neće izvući bez posljedica. I još ono najgore, raspašće se. No, kako u ovom haosu sudjeluju svi podjedanko, opšti narodni puk i predstavnici vlasti, vjerski kler, mediji pa čak i strani predstavnici, sasvim opravdanim se čini da je scenario raspada države lako moguć i da je dogovoren i očekivan. Naizgled nelogično, suludo i opasno, ali stvari u BiH stoje ovako : svi hoće rat.
Ovolika žudnja za ubijanjem i klanjem, za razriješenjem nekih nedovršenih poslova iz zadnjeg bh rata  još nije zabilježena, u rat hoće i staro i mlado. Aman-zaman ljudi, kuda idete?

Srbi i Hrvati, iako ne najavljuju ni rat ni odcjepljenje, užurbano rade na otcijepljenju, ‘mirnim putem’ se svaki zupčanik države BiH rasklimava i sprema za puknuće. Ionako su i Republika Srpska i Herceg-Bosna od rata do sada zasebne ‘države u državi’. Republika Srpska kao entitet i formalno i pravno ima dosta državnih prerogativa iz Daytonskog Sporazuma, Herceg-Bosna to nije dobila u Dayton-u ali jeste u BiH. Ima ‘svoju’ teritoriju, svoju poštu, tužilaštvo, sudove, policiju i elektroprivredu pa čak i svoje škole, ostalo je još da se forma upotpuni. Bošnjaci se ‘prave Englezima’ i to sve ne vide. Zapravo nisu gledali nigdje do li u entitet Republiku Srpsku a onda su ‘otkrili’ UZP, Čovića i novog din-dušmana države BiH pa se usmjerili prema Hercegovini.
Nervozni i frustrirani što i oni kao i Srbi i Hrvati nemaju ‘svoju’ državicu, pod plaštom ‘suverene i jedine nam i jedinstvene države’ krenuli su snažno u bitku za islamsku fildžan državu. Larmanjem protiv Republike Srpske i Herceg-Bosne i o svojoj ugroženosti u stvaranju ‘građanske’ države, ušicali su šansu da konačno uživaju u onome što su dobili u bh ratu. Dodik i Čović im svesrdno pomažu. Galamom kako hoće ukinuti Republiku Srpsku i Herceg-Bosnu, pokrivaju ono što su zamislili davno, još u bh ratu : kako raskomadati BiH a da te ne proglase neprijateljem. Kako da si povaljen a da ti ne uđe? Jer njih, Bošnjake, Bog mi je svjedok (iako nevidljivi svjedoci nisu baš traženi  i pouzdani) interesuje samo ono što su ‘nadnaravnom borbom’ izvojevali. Više ih zanima Sandžak u Srbiji nego Republika Srpska u BiH, samo nikako da ‘odapnu’ i da svoje nakane obistine. Plaše se reakcija domaćeg puka koji još ne konta ove veleizdaje. I, da, Bošnjaci nikako da priznaju da je Dayton potpisao Alija Izetbegović i dao entitet Srbima, njegova uloga je ogromna i u postojanju Herceg-Bosne ali u to se ne smije ni u snu posumnjati ili pomisliti.

#  S početkom agresije Rusije na Ukrajinu, od 24. februara ove godine, u ostvarenju svojih ciljeva svi se tamo zagledali, Bošnjaci posebno. Od Ukrajine napraviše Bosnu iako je poređenje totalno pogrešno, ali njima milo a i Svijet ‘prihvatio’. Pa čak misle da će u EU preko Ukrajine. Preko ‘guzova’ do Evrope.
Niđe veze sa vezom, ali … sve se mobilisalo ; od vehabija preko Islamske Zajednice do džemata po dijaspori i diplomatskog bh establišmenta iz reda političkih stranaka.
Još i prije agresije na Ukrajinu, od Rusa smo stvorili neprijatelje, samo da bi naudili Dodiku i Draganu Čoviću, da bi ‘pokazali’ svoju snagu i drčnost a sačuvali Željka Komšića. Sad kad se ‘desila’ Ukrajina opet se nastupa pogrešno. Uz malo više razboritosti i taktike moglo se postupiti mudrije, ovo larmanje po medijima tobože u zaštitu Ukrajine i ljudi koji tamo ginu je zapravo samopromocija Bošnjaka kao žrtava i hvalisanje ratom i ratnim otporom u BiH. Nema tu nikakve pomoći Ukrajini niti ‘odmoći’ Putinu. Uostalom, koliko vole Ukrajince izbjeglice dovoljan je ovaj podatak: ni nakon više od mjesec dana boravka u BiH vlasti izbjeglicama iz Ukrajine nisu obezbjedile ništa, čak ni status izbjeglice ili azilanata. Iako ih nema puno (par stotina), većina ih je već najavila odlazak u druge zemlje, tek toliko o ‘merhametu’ bh vlastele. Koja je pak, za smještaj i azil izbjeglica iz Syrije, Iraqa i Afganistana ‘noge polomila’, iako o njima ne zna ni ko su ni šta su, ni šta im je cilj, osim da su ‘naša braća’.

#  Slušati svaki dan najave rata u BiH je bolno i patetično istovremeno. Naučili smo to čuti od Hadžifejzovića koji rat protežira iz sekunde u sekundu, od ‘Hižaslava’ Cerića koji bi opet ‘šehidio’, od špiclova Bajrović Reufa ili konvertita Emira Suljagića direktora za dženaze, od Bakira koji nas ubi svojim topovima i haubicama, ali nacijo, rat je obavezna lektira za čitavu FBiH. Svuda se ratuje, to nije normalno. Bezvezne analize bh medija ili nekakvih silnih analitičara rata u Ukrajini i dolazećeg rata u BiH o čemu ne znaju ništa ili sasvim malo, postaje degutantno, posebno jer svaka ‘analiza’ ode u analizu bh rata, pa analizu silnih pobjeda ‘sile nebeske’, pa tvrdnje kako smo ‘isti’, a rat u Ukrajini i rat u BiH ni nalik jedan drugom. Ni po žrtvama, ni po uzrocima rata ni po reakciji Evrope i Svijeta. Uostalom, o ratu u Ukrajini znamo samo onoliko koliko su nam akteri tog rata odlučili ‘pustiti’, ni manje ni više. A mi umislili da smo ‘partneri’ Amerike, da smo ‘partneri’ EU, da smo neko ko se pita za nešto. I za divno čudo, raja to ‘progutala’, mediji uvijek odrađuju svoje, oni su poslije političara najveći huškači i rigatori vatre i mržnje.
Dakle, opet samopromocija, mi u bh ratu smo bili takva ‘sila’ nema joj ravne. Svuda pobjede nigdje poraza. A Srebrenica? Da ne idemo dalje. Političari su u huškanju na rat bez premca. Svaka rečenica im je ‘za malja’ ali oni ne silaze sa tv ekrana niti sa naslovnica novina i portala. Ovaj rekao ovo, onaj mu odgovorio ovo. Muški, nema šta. Ne radi vlada, ne radi bh Parlament, sjebali su bh Predsjedništvo ali oni, bh političari su opet ‘naši’ medijski junaci. Malo ih je svaki dan, daju nam ih na svaki minut. Umjesto da ih zaobilaze, mediji ih promovišu. Čime velika većina medija koji su na državnom budžetu dodaje benzin na vatru.
Bosna je u ratu, Bosni prijeti opasnost, eto Rusa samo što nisu napali, dajte nam ulazak u EU, dajte nam NATO inače smo gotovi, šaljite vojnike EUFORa na granicu sa Srbijom … Da ti pamet pukne. Silni botovi i analitičari upregnuti u političke uzde navijaju. Idemo, ne može nam niko ništa. Internet gori od navijanja i napuckivanja, rat samo što nije počeo. Daj više da to završimo, šta se čeka?
Majke mi,  sve poludilo. Pa nije rat odlazak na hadž, ej, čemu tolika žurba? Ima li iko pameti da o ratu išta nauči osim mitova iz zadnjeg bh rata?

#  Umjesto da vodu hlade, međunarodni faktori su sve prisutniji u BiH ali situaciju ne smiruju, naprotiv,’vodu vare’. I njihove izjave i potezi su poprilično opasni. Čini se da, kao i bošnjački, njihov strah od Putina i Rusije je zapravo pribojavanje učešća Srbije u najavama Dodika o otcijepljenju. Trupe EUFORa nešto uvećane su već umarširale u Banja Luku, uz Podrinje i nekim ‘kritičnim’ mjestima u FBiH, kao 1992 po BiH, ‘miroljubivo’ sa oklopnjacima paradiraju. Vojne vježbe su aktivirane, vježba ‘sve živo’, od policije do vatrogasaca. I NATO najavljuje da ‘Bosnu neće ostaviti’ u slučaju napada. O kakvom napadu, od koga i čemu to, nema konkretnog odgovora. Visoki bh predstavnik zabrinut, najavljuje moguće konflikte i najavljuje svoje Bonske ovlasti. Bošnjački predstavnici hoće vojsku na granici na Drini, hoće vojsku u Brčko-Districtu, što se u svemu poklapa sa njihovim težnjama i neostvarenom snu da Srbima oduzmu ono što im je Alija dao : Republiku Srpsku.

Ovdje dolazimo do malo logike : svi hoće da se otcijepe. Da, čak i Bošnjaci, oni ponajprije. ‘Sitni konflikti’ koje je Bakir Izetbegović najavljivao kao mogućnost u BiH nisu uopšte mogući u BiH, sitni konflikti su početak velikog rata. Neki predstavnici NATO saveza koji agresivno ‘hvataju’ svoje buduće članice u vojni savez koji je ‘dobrovoljan’ uz obavezno učlanjenje, potvrđuju da bi uskoro mogli njihovi vojnici stati na granicu u Brčkom, dok i Njemačka najavljuje ‘svoj kontingent’ vojnika u BiH. Dakle puna BiH vojske i oklopnjaka a ‘rata neće biti’. Ima logike, jer može i biće ‘sitnih konfklikta’ koji će dobro doći svima. Strana vojna sila će stati na granice sa Republiko Srpskom i Dodik ne mora ništa poduzeti da se otcijepi. Dobiće otcjepljenje bez vojske i policije, stranci će bit na granici. Svi će i dalje bazditi kako ‘nedaju Bosnu’ a ona će već biti na putu svog nestanka.
Bez obzira na to, svi će biti zadovoljni, samo u svemu tome ima jedno manje ‘ali’.

‘Sitni koflikti’ na Balkanu nisu mogući, kod nas je uvijek sve ‘naj’, naj’ najveće. E, a onda ako se i kad se to desi, stranci će preko noći nestati, šta onda? Ko će dati odgovor na ovakav hipotetični scenario i hipotetično pitanje?
Brojaće se nove žrtve i pričati se o veličanstvenoj pobjedi, svako će imati ‘svoju’ državu.
Samo neće imat ko slušati te priče.

photo : trupe EUFORa na ulicama BiH, arhiv