Islamizacija Amerike se nastavlja : pored silnih sagrađenih džamija masovno se kupuju crkve i pretvaraju u džamije zvane ‘islamski centri’, sad je u modi i davanje džamijama ulica po američkim gradovima i uvođenje islama u državne organe kao kod kuće u BiH
– Nije tek onako IZBiH pored zvaničnog predstavništva u Brixelles-u, kojeg uzgred mogu otvarati samo države, kupila zgradu u Washington DCu i tu otvorila još jedno, na čelu sa hodžom Sabahudinom ef. Ćemanom, sve je sa ciljem i razlogom. I sve je po direktivama iz Reisata u Sarajevu a pod maskom slobode vjere i demokratije i sa željom privlačenja omladine i posebno djece koja se agresivno uvode u vjeru, onaj ko iškoluje djecu u vjeri taj zna odlično svoje ciljeve.
Problem je, iako to muslimani iz BiH ne vide kao problem već kao zadatak, što se na ovaj način vrši islamizacija države u koju su izbjegli, što se time mijenja slika i ljudi i sredine u kojoj žive, i što se čisto ovako zloupotrebljava i vjera i demokratija.
Kako u BiH, tako širom EU grade se silne džamije i ‘islamski centri’ u napuštenim crkvama, niko ne pita odakle tolika lova jer se sve podvodi pod donacije vjernika koji su izuzev nekoliko biznisa čista socijala i žive o trošku države, skoro svaki grad u svakoj Saveznoj državi Amerike je po istom šnitu krenuo u gradnju džamija i mekteba, po tri, četiri ili više njih u prečniku od par kilometara, kao što je slučaj u gradu Utica NY, gradovi Amerike mijenjaju svoj izgled ubrzani tempom. Islam je agresivno krenuo prije nekoliko decenija u promociju i tiho osvajanje prostora i sistema, u čemu nema primjedbi od domicilnih vlasti zbog više razloga. Jedan od tih su glasovi na izborima sa kojima se trguje, pisali smo također o tome više puta, da se ne ponavljamo.
– I to se radi step by step, iliti korak po korak, na moderan način, sve do konačnog ulaska u vlast, što je krajnji cilj ovog razrađenog modela djelovanja. Prvo se traži džamija ili kakav mejtef, mjesto gdje će djeca učiti osnovne postavke islama, poslije dolazi zahtjev da se dozvoli munara, onda učenje ezana bar petkom a kasnije stalno, onda slijede ostali koraci. Hoće se halal hrana za djecu u školama, hoće se halal hrana u bolnicama, zatim odlazak sa posla petkom radi klanjanja džuma-namaza a potom ide i zahtjev da se Bajram u USA tretira kao državni praznik i da se plati zaposlenima kao i za Christmas, da se žene pokrivaju bez opasnosti da budu kažnjene ili ometane na poslu, niz zahtjeva se šiti srazmjerno planovima Rijaseta.
– Najnoviji trend je svakako i ako je ikako moguće ulazak u lokalne vlasti za početak, a poslije će se to proširiti i zahtjevima ili kandidatima u državnoj vlasti. Mediji odrađuju svoje i silne tobože nevladine organizacije a sve u funkciji islama i države BiH koja stoji iza ovakvih ciljeva, i tako dobijamo novu sliku gradova u kojima živimo. I, da, obavezno smo uvijek uz Turke, Arape ili muslimane iz Azije, tamo gdje ‘nas’ nema dovoljno a im a ‘njih’, u tom smo džematu ili zajednici. Ne treba zaboraviti da sve ove ‘nevladine organizacije’ kako su registrovani i svi džemati, dobivaju opštinske ili državen ‘grantove’ i uglavnom javno nastupaju kao ‘Bosanska Zajednica’ – ‘Bosnian Community’, dok se iza leđa se svi predstavljaju Bošnjacima. Rijaset preko svog predstavništva također ubrzava i postupak dobivanja radne vize za hodže i hafize, treba uhljebiti silne studente islamskih nauka, đake Medrese ili štokakve ‘hafize’ i ‘mualime’, islamske ‘učenjake’.
– Zbog zloupotrebe ove demokratije u vjeri ili ‘tala’ sa lokalnim vlastima američke vlasti kao da ne vide da se stvaraju prave islamske oaze i gradovi, u nekima čak ‘važe’ islamski propisi, a primjetna je i pojava da se osnivaju i islamski advokatski uredi koji zagovaraju čak i islamske propise u upotrebi, kao što su testamenti ili u razvodima brakova, što je za sada ‘u povoju’ ali ne znači da u budućnosti neće biti i legalizovano, živimo u demokratskoj državi. Jer, ‘islamske ambulante’ i prave male bolnice odavno funkcioniraju u nekim Saveznim državama. Tamo, zna se, ženski doktor je za žene i upotrebljavaju se ‘halal’ sredstva bez alkohola.
Dvije su ‘novine’ vrlo upadljive u dijaspori Amerike pored već navedenih a radi se o slijedećem. Prvo, sklapaju se kontakti i bliski ugovori o lobiranju američkih kongersmana ili senatora muslimana ‘koji su položili zakletvu sa rukom na Kur’anu’ umjesto na Bibliji ili kojoj drugoj svetoj Knjizi, ciljano se lobira i glasa za njih čime se indirektno utiče i na odluke vlasti. Drugo, na zahtjev muslimana iz BiH se čak kao u Sarajevu daju džamijska imena ulica. Nedavno je to pravo dato muslimanima Arapima gdje u ‘džematu’ ima i ‘naših’ naravno, za džamiju-mesdžid ‘Al-Abidin’ u centru Metropole u Queensu koja je dobila ulicu ‘Put džamije Al-abidin’, vjeruje se da će takvih naziva još biti, samo se čeka da kandidat Demokrata Zohran Mamadni pobijedi. Podsjećamo, i Ljubljana u Sloveniji je na molbu i za pare dala ime ulice po džamiji, odnosno Islamskom Centru u Ljubljani još 2017. godine a slično se traži i za ulice islamskih centara’ u Hrvatskoj. Treća ‘novina’ po kojoj se ‘nogom’ islam uvodi u američki Parlament je učenje Kur’ana američkim parlamentarcima uz besplatnu podjelu primjeraka Kur’ana, na što nas podsjećaju bh muslimani i vjernici iz Savezne države Iowa uz sutrašnji otvor nove džamije koja je sagrađena u manjoj ulici koja ne vodi nigdje ‘Bosniak Line’ (‘Put Bošnjaka’). Hafiz (onaj koji zna napamet Svetu Knjigu, op. Cross) i hodža u toj džamiji imena ‘Es Selam’ Nermin Spahić pojašnjava kako to američki parlamentarci polako prelaze na islam, citiram.
‘Svake godine kao imam odlazim u Parlament države Iowe, gdje učim Kur’an i dovu zastupnicima prije sjednice. Oni to pomno prate, slušaju i zahvaljuju na mom dolasku. To je lijep primjer međureligijskog poštovanja i saradnje..’
Kakav primjer međureligijskog poštovanja, to je čista islamizacija, da se radi o poštovanju nikada sa takvom idejom ne bi ušao u američki Paralament.
– Čak i da je samo propaganda i reklama a vjerujem da nije, vidite dokle smo došli. Američkim parlamentarcima države Iowa hodža daje osnovne upute kao djeci u ‘mejtefu’ a oni oduševljeno slušaju i aplaudiraju.
I niko se ne pita zašto ovaj hodža ne dijeli Kur’ane ili ne uči dove nekim parlamentarcima u nekoj od mnogih arapskih i islamskih zemalja, gdje nije ‘pobjegao’ od bh rata što bi bilo najlogičnije već je došao u Ameriku da to odradi i da se sa tim pohvali.
Eto, ja se pitam i ‘ibretim’ (čudim se) ne hodži – već parlamentarcima države Iowa.
photo : gore, ulica arapske džamije u New York naselju Queens, dolje – džamijska ulica u Ljubljani, arhiv
