27. juli, dan bruke i sramote : SDP ‘zelenkapica’ načelnica Benjamina Karić prebukirana u ovaj datum – malo u ‘haremu’ malo u kampusu, malo sa Titom, malo više sa ljiljanima
Sve je namjerno izmiksano i odrađeno po protokolu bh vlasti a glagoljiva lažljivica SDP mladomuslimanskog krila Benjamina Karić sa poprilično sumnjivim osmijehom prati protokol i vlasti i partije. A on, protokol, kaže : totalno izmiksati istoriju po kojoj se neće znati razlika između fašista i antifašista, ili u najblažem slučaju izjednačiti borbu antifašista partizana i ArBiH, pretumbati prošlost u sadašnjost, jednostavno prekinuti na perfidan način značajne datume istorije i državnost podvesti i istaknuti na licemjeran i perfidan način. Nekadašnji državni praznici se tako u BiH slave sada na Kovačima na Alijinom turbetu, bilo da se radi o 29. Novembru Danu Republike ili o 9. Maju danu pobjede nad fašizmom ili o 6. Aprilu Danu oslobođenja Sarajeva, desi se slučajno da se neko ukaže i ispred Vječne vatre, ako ‘neka domaća budala’ SDA produkcije nije prethodno pijana zapišala gasne ventile pa vatra utihnula.
Isto se dešava i sa 27. julom, nekadašnjim Danom ustanka u BiH, kojeg je ove godine obilježila Benjamina Karić na svoj tipičan način. Drugi nisu nikako, ali na način kako je to odradila, bolje bi bilo da se uslikala pored saksija sa cvijećem na nekom od balkona svoga grada odakle se često javlja. U istom danu je ‘skrušeno’, obmotana sa ljiljan-motivima na šalu i u sebi dovila u ‘haremu’ džamije i prisjećala se slavnih komandanata uz plotune unformisanih osoba ArBiH koje kao što vidimo još ima nakon tri decenije, a onda je zbacila kostimografiju pa trknula u kampus studenata i razvukla osmijeh velik kao tepsija njenih baklava koje dijeli po ulicama Sarajeva ispred biste Josipa Broza Tita. I fejsbuk je popunjen za taj dan, a njene patetične rečenice o ‘važnosti 27. jula’ i ‘sjećanje na vrijednosti antifašizma’ ostale su da se ‘prenesu budućim generacijama’. Uz nju, od ‘Udruženja antifašista’ ispred Maršala stajalo je pet-šest nasmijanih pratilaca sa majicama udruženja, tek toliko da pokriju kulise licemjerne načelnice. Bruka i sramota ‘antifašističkog Sarajeva’ se nastavlja. Nastavlja se i performans načelnice za sva vremena i sve opštine u Sarajevu.
Od svega viđenog i ispričanog, slatko je zapamtiti pored njenih ‘šlafrak’ haljinica i baletanki te glumačke preobrazbe još i ovo : rupe od ratnih metaka i granata na zgradi iza biste Josipa Broza. Nečelnica koja svaki dan sadi cvijeće i drveće nije popravila ove ratne uspomene čime je ruglo uz Broza postalo još veće. Da je bista Maršala bila ispred zgrade u kojem je ona bezecovala stan pa ga kupila pod kriminogenim okolnostima varajući državu o kvadraturi i površini, kao što je to učinila 2024. godine i to u ulici Maršala Tita u strogom centru gdje je stekla nezakonito imovinu, sve bi bilo drugačije.
Ona je, naime, prvo tu zgradu uredila, i krov i fasadu a onda kupila stan. Ovdje gdje se uslikala rupe su pored rugla ujedno i simbol. Njoj je Maršal zadnja rupa – na fasadi.
photo : Benjamina Karić, 27 juli 2026, malo u ‘harem’ malo kod Josipa Broza, arhiv
