Ne pada behar da pokrije brijeg : parada ponosa u Sarajevu, odjeci
*** Prošla i ta ‘parada ponosa’ u Sarajevu, zapravo obje. I ona prljava opasna ‘sa margine’ i treća po redu koju su organizirali iz udruženja LGBTQ ‘pedera, bolesnih i devijantnih ‘levata’, kojima treba pomoć’, i ona druga (po prvi put, i nazvana ‘protest ponosa‘) ispred ‘Vječne vatre’ fina, čista, uljudna i demokratska vehabijsko-porodična idila sa militantnim bojovnikom ‘bratom’ Sanin Musom, profesorom za brakove i ženidbu nekoliko puta i ‘Iskorak‘, sve se da (o)prostite završilo ‘mirno i demokratski’ čime je Sarajevo pokazalo svoje ‘tolerantno i demokratsko društvo za sve i svakoga’.
Jedan cinični (a odličan novinar i kompozitor, Samir Šestan) umjetnik je u svom osvrtu ovu demokratiju iz Sarajeva nazvao ‘predrasudom”, ma opštepoznatim bh mitom, ali ko čita ove bezvezne i dokone umjetnike i ko može povjerovati da je demokratija u Sarajevu sakrivena iza 1.000 policajaca specijalaca uz snajpere po krovovima koji su čuvali bezopasnu grupu mladih koji traže da im se priznaju njihova prava i ukine diskriminacija sa takvim žarom kao da se radi o teroristima, dok drugu, manju grupu koja diktira prava i protivi se ovima, niko nije čuvao. Kao da su sa svojom bezopasnošću, ljiljanima i tekbirima te Pejgamberom kao zaštitnim znakom na parolama srasli sa narodom.
Veliko je pitanje da bi ove ‘parade ponosa’ završile kao i prethodne dvije ili gore, kada je po ulicama Sarajeva bio pravi miroljubivi lov na ‘pedere‘ po sokacima Sarajeva i kad su radile toljage i batine, da nije na čelu paradirao američki ambasador sa svojim partnerom, pa britanski, pa… šta znam, čak i ‘peder‘ Peđa Kojović, sve skupa sa premijerom Edinom Fortom, koji je ovaj spektakl čak i platio iako ne ‘od srca’ i sa dušom Dine Konakovića, ima i onih koji su primjetili da je ovo bio zapravo ‘oproštajni‘ pozdrav odlazećem američkom ambasdaoru ili čak, ispunjenje jednog od 14 uslova EU?
I dok je američki ambasador Nelson nemušto na facebook profilu komentarisao sarajevsku miroljubivost i demokratiju, ministar Kantona Sarajeva (kadar hadžije Konakovića) je ushićeno izdao nalog da se ulice kuda su paradirali ovi ‘ponosni‘ operu, i odmah se našla voda koje u Sarajevu danima nema i ulice su opet postale ‘čiste‘, čime se ministar pohvalio na instagramu uz cisterne i četkare koje su očistile prljavštinu, američki ambasador BiH nije poslije rekao ništa, tu se nije imalo šta dodati.
No, međutim, da bi Sarajevo ostalo poznati ‘Jerusalim u srcu Evrope‘ kako mu tepaju (znate onu bajku ‘džamije, katedrale, crkve‘), pobrinuli su se Bošnjaci iz tursko-bošnjačkog lista ‘Stav’, tačnije njihov urednik Filip i Mursel Begović, koji su ovu LGTBQ populaciju optužili osim za prljanje ‘naše tradicije’, ulica i ‘čistoću naše vjere’ – za plagijat i krađu.
*** Da, ukrali su bošnjačku sevdalinku ‘Snijeg pade na behar na voće’ (na bosanskom : sevdaHlinka) i iskoristili njen najpoznatiji stih za svoju himnu – ‘neka ljubi ko god koga hoće’. Uz tvrdnju da ‘originalni’ taj famozni stih i himna glasi ‘Snijeg pade na behar na voće//Daruj Bože ono ko šta hoće//A i meni što mi srce želi’, kojeg su partizani, znači Srbi, plagirali i iskrivili ‘komunističkom i ateističko-kafanskom verzijom’ da ljubi svako svakoga, zanemarivši Boga. Zbog čega je valjda vehabija Musa u svom ‘protestu ponosa‘ stavio parolu o Muhamedu Pejgamberu da nas podsjeti na njegove maloljetne i silne brakove ‘sa margine’ kao primjer čistoće.
Ovu himnu ‘pedera‘ je opet gluho ti bilo ‘dotjerao’ Damir Imamović unuk najpoznatijeg sevdalije Zaima Imamovića, čime ova ‘krađa himne‘ dobiva još više na svojoj brutalnosti i težini. Tim prije, kad odslušate kako je samo pjeva Božo Vrećo, onaj sa štiklama i u haljinici u vrhu ove kolone ponosa, sve ti postaje jasno. Kao i čistoća opranih sarajevskih ulica i Musinih tekbira ispred spomenika partizanima, Vječne vatre koju je davno bivši načelni Skaka očistio mevludima i Bajramskim veselicama.
*** Ovo sa krađom naše ‘bošnjačke starogradske ljubavne pjesme‘ nije slučajno i tema je za duboku analizu, s pravom su ‘stavovci zabrinuti‘ jer dokazuje onu poznatu mirljubivu hipotezu ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića kako su ateisti (Srbi, četnici i domaći izdajnici) opasniji od komunista. Ovdje, čak su udruženi.
Još maja ove godine, srbijanska spisateljica Biljana Srbljanović je pokušala ukaljati našu bh čistoću tvrdnjom kakao je u pjesmi Himze Polovine ‘Lijepi li su mostarski dućani’, Mujo, zapravo Bošnjak silovatelj koji je ‘navukao’ Suljaginu Fatu u magazu, zamandalio vrata pa je ‘opalio‘, ali nije joj to uspjelo, dokazali ‘smo’ da se radi o čistoj podvali din-dušmana. Na taj način što smo utvrdili da je Fata ‘to sama tražila‘, što će tamo i što je ulazila u magazu sama, u sedam magaza. Ma čak je spominjala i zlato, znači tražila lovu, sponzoruša čista, kao Soraja, Karleuša ili Stanija.
Zbog toga, i ova krađa himne ovih, ‘onih tamo sa margine‘ za svoju himnu nije nimalo bezazleno, tvrdi urednik ovog magazina u čije magaze kao u ‘Himzinoj sevdaHlinci’ ne svraća Fata već tamo dolaze Bakir i Erdogan, sa vrećama dukata, kao što znamo oni finansiraju ovu novinu.
Stoga, krađe će biti još, u to ne treba sumnjati.
Pa nama su ukrali i jazz i to niko drugi nego Afro-Amerikanci jer to je, zna se, izvorna ilahija ili kasida, tvrde ‘poznati stručnjaci‘ muzikolozi Bošnjaci po internetu, kao što su nam Indijanci ukrali motive naših domaćih tepiha na svojim wigwam kućicama u polju, i tako redom i listom. Čak, i ćevape nam kradu, burek, sve osim opanaka, tvrde ugledni zaštitnici ‘naših tradicija’ i naše ljepote, a još ništa nije zaštićeno autorskim pravima, kao što je ‘Hižaslav’ fino zaštitio Sudom svoje -‘srebrenički cvijet’, pa sad uživa u plodovima svoje mudrosti.
Bogami, Tite, mi nije isključeno da je neko od Srba i onaj stih ‘ubode me pa ostavi bol nasrcu mome’ prepravio i plagirao, nema šanse da se tako bezobrazan stih pojavi u izvornomm obliku naše čiste sevdaHlinke ‘Sve behara i sve cvjeta’.
Ponosan i čist narod mora znati pravu istinu. Ako se ne stane sa ovim potkradanjima ukrašće nam osim ljubavnih i naše junačke i epske rukotvorine u pjesmama. Kao onaj miroljubivi stih iz pjesme ‘Nigdje zore ni bijela dana’ koji kaže ‘Sabljo moja roditelja moga, dosta si mi počinila jada, dosta jada oko Beograda a i muke oko Banja Luke’, gdje se vidi ‘ko smo, šta smo’ i koji nam je ID. Te, čija je Banja Luka, čiji Beograd.
Makar većina autora bosanskih sevdaHlinki jesu bili Srbi, to im ne daje za pravo da kradu i plagiraju. Zato, nema spavanja, mora se budno spavati.
Uostalom, zna se kako mi Bošnjaci to posmatramo, kao u našoj vjeri. Budi što hoćeš ali u svoja četiri zida. Nije ti to iftar ili Bajram pa da sve moraš javno pokazati i proslavljati na ulici.
Ma ni sa margina.
photo : detalj sa ‘protesta ponosa’ grupe ‘Iskorak’ i stranke ‘Vjera. Narod. Država’ – Sanin Musa, Sarajevo 14.08.21, arhiv