Nevjerovatna je domišljatost bh organa gonjenja, advokata i medija u optuživanju, sudovanju, odlaganju i razvodnjavanju predmeta korupcije i ratnih zločina : odložen pretres u predmetu optuženog generala Dudakovića za ratni zločin
* Imaju advokati ideja, a u tome ne zaostaje ni naše pravosuđe ili tužilaštvo, kako što više otegnuti, razvodniti ili obesmisliti i optuženja i suđenja u predmetima korupcije i ratnih zločina. Do te mjere da ti se zgadi postupak i pravo i da jedva čekaš da se svi što prije oslobode. Da cirkus traje što duže, vječno, i po mogućnosti da se u toj mjeri obesmisli a javnost unaprijed pripremi za oslobađajuće ili uslove presude, ili one ‘uz nagodbu’ do godinu dana pa da se umjesto odlaska u ćorku sve fino i pošteno plati. Zadovoljni i država i mi i optuženi, pisali smo o tome više puta, podsjećamo.
* Najčešći i najlakši je onaj način kada se optuže osobe za koje se zna unaprijed da nisu odgovorne, koju optužnicu ‘proguta’ sudija za ispitivanje optužnice i još to potvrdi, tako da poslije maratonskih suđenja, maltretiranja i optuženih i svjedoka i javnosti te ogromnih troškova, jebemo mater sudiji što je oslobodio krivce. A on kaže, nisam ja kriv nego tužilac a tužilac kaže ‘zašto je Sud potvrdio kad ne valja’, a onda mi sve zaboravimo jer nam se sve smučilo i jer smo zaboravna nacija.
* Drugi način muljanja opet počinje sa optužnicom koju sud prihvati gdje se strpa ‘pedeset’ optuženih, poslije spektakla policije i tv slika o hapšenju. Umjesto da se ide na pojedinačna optuženja ili na razdvajanja postupka. Tako nam dolazi problem kojeg smo stvorili namjerno. Ako samo jedan od optuženih ne dođe ili njegov advokat, po zakonu odlaže se rasprava. I fala dragom pravosuđu odlaže se jer uvijek ‘neko fali’ ili iz grupe optuženih ili među svjedocima. A troškove sud plaća uglavnom, jer su svi ‘siromašnog stanja’. I tako mjesecima godinama, nikad da se svi ‘sakupe’ i da se sve završi, uvijek neko nedostaje.
* Doktori su slijedeća karika uspješnosti našeg sudovanja. Izdaju potvrdu optuženom kakvu hoće. Ako je neko pritvoren eto mu srčanih problema i potvrde doktora da se može pustiti. U postupku, kad kihne on je nesposoban da prati suđenje i da dolazi. Doktori su u akciji i kad se vještači a Sud svoju odluku bazira na iskazu vješataka jer sudija je pravnik, nije doktor. Onda optužene ‘krene karta’ u partiji sa doktorima. Onda se tu doda mogućnost da advokti angažuju svoje vješatake i eto ti nerazriješivog bućkuriša u kojem kao što smo vidjeli može doktor dati nalaz da se ‘neko ne sjeća ničega i da Sud ništa ne pita’. Kao u slučaju ubistva Džanana Memića i glavnog svjedoka, svjedokinje koja ima potvrdu da ‘se ničeg ne sjeća’ a o svemu sve zna i piše po ‘fejsu’.
Međutim, Sud se drži potvrde o amneziji.
* Hoćete još, ima toga? Da preskočimo poštare ili sudske kurire pri dostavi, kad se ‘ne može utvrditi’ da li je lice primilo pismeno Suda uredno ili nije, idemo na svjedoke. Oni su slijedeća ‘slaba karika’ sudovanja iako su jedan od odlučujućih dokaza.
Kako neće biti kad kod nas niko nije odgovarao za lažno svjedočenje a zakon to predviđa. U svakoj odluci gdje sud nije uvažio iskaz svjedoka ima materijala za sumnju da je svjedočio za dnevnicu, autobusnu kartu i ćevape, Ali jok! I onda i njih ‘krene karta’, pa lažu i maste kako hoće iako jedino lagati mogu pored političara – optuženi. Plus, u predmetima korupcije i u onima ratnih zločina zbog decenijskog neprocesuiranja vrlo je malo ostalo živih. Zato smo razvaličili optuženja skoro 30 godina, nego, u nadi da će svi pomrijeti. Kad i pored toga dođe poneki preživjeli svjedok, ‘ničeg se ne sjeća’ (boji se) ili je (instrisan) ‘promijenio iskaz’. Ako se nečeg i sjeti, tu su advokati. Tako će recimo u predmetu optuženog generala Dudaković Atifa advokati podsjetiti preživjele srodnike ubijenih da baš nije tako bilo. ‘Imaju dokaze vještaka’ da je njihov prednik umro prirodnom smrću, ili da su mu povrede ‘nanešene ugrizima životinja’. ‘Gazije’ne ‘grizu’. Dakle, nije optuženi kriv nego priroda. Pa onda ide, zašto si govorio onako a sad pričaš ovako. Jedni kažu, obično ‘naši’ koji su nekada potvrđivali zločin – ‘morao sam, natjerali su me , tukli’ ovi drugi : ‘zaboravio sam’. Kako, šta? Znači, nepouzdan svjedok, to je to.
Kao da se sve pamti tri decenije. I tako ukrug do naredne odgode …
* Ima još načina da se zaobiđe odgovornost i da se ‘spašavaju’ naši ratni zločinci i kriminalci, ko bi sve pobrojao. Evo još jednoga, pade mi na glavu a ne na pamet. Mediji. Plaćeni da spašavaju državu i državne heroje. Čim se neko optuži ili počne istraga, oni počnu razapinjati ‘njihove koji se slobodno šetaju’ a ‘naše’ nazivati ‘herojima i gazijama’. I obratno. I danima servirati ratne odabrane priče. Onda slijede protesti. Kod ‘njih’ borci a kod ‘nas’ i borci i tekbiri. I ‘majke Srebenice’, i ‘šehidske udruge’, ‘džemat i Reis’, političke partije … Ide se čak dotle da opštinski ili kantonalni organi vlasti donose deklaracije i rezolucije. ‘Nedopustivo je’, ‘nećemo dozvoliti..’ jer ‘naši ne mogu biti ratni zločinci’. Ili, ‘ovo je udar na Bošnjake, na Srbe, na Hrvate.., zavisno od krvi optuženog.’
* Kad se sve, i ako se završi, Sud blago i nevoljko donese odluku gdje smo imali prilike vidjeti da se optuženima nađe više olakšavajućih nego otežavajućih okolnosti. Rat, strah, mladost, ne zna se za naredbe …nema dokaza da je optuženi lično uradio… Prošao ‘rat sa kolačima’.
* No da se vratimo na početak. Odgođeno je davno odgođeno i zakazano suđenje optuženima za ratni zločin Atifu Dudakoviću i ostalima, ima ih hrpa. Opet smo na početku. Navodno, dva optužena iz velike grupe ‘imaju povišenu teperaturu’, ‘sumnja se na koronu’.
‘Neće valjda sud dozvoliti da se zarazimo’ – zavapili su branioci. Taman posla, Sud odložio. Jedva dočekao.
Nacijo, kada je u pitanju zdravlje ‘naših’ optuženih, država misli na njih. Ima jedno suđenje optuženom ‘heroju’ ARBiH (Ališpago Zulfikar) za ‘slučaj’ Trusina i ubijanje Hrvata koje traje od 2010. i vazda se odlaže. Doktori daju potvrde a Ališpago zdrav kao dren vodi kafić i čeka da se ‘može pojaviti’ na Sudu. A predmet se svako malo zakazuje i odgađa, čisto da znamo da ‘se radi’, i takvih ima još.
Optuženima i svjedocima Sud plaća uredno troškove, kao i advokatima. Država ne žali tuđih, naših para, mnogi advokati su se obogatili zahvaljujući blagodetima države i zakona. Posebno ‘naše heroine’ Vasvija Vidović i Senka Nožica. Tu ne smije biti otpora. Lovu za ratne zločince daju i organi vlasti, daju i udruge i fondacije specijalno za te namjene registrovane. Kao ona sadašnjeg bh ambasadora u Qataru Semira Halilovića, sina Generalovog, Seferovog. Mi smo jedna od rijetkih država koja zvanično ovim putem sponzorira ratni zločin jer se optuženima za ratne zločine plaćaju advokati a i mjesečno se daje i njihovim porodicama.
* Dakle, predmet Dudaković i ostali je ‘na ledu’, za kraj januara. Ali nije do ‘Dučea’, sad su drugi ‘obolili’. Podsjećamo, prije je ‘bolovao’ Atif. Onomad, čim je bio na jedvite jade uhapšen aprila 2018. ‘naš general’ je ‘obolio od srca’. Kao i drugi prije njega, kao davno Radončić, ili recimo, ovaj noviji-ambasador Senaid Memić…srcolomac. I čim optuženog ‘žigne’ puštaju ga kući. Poslije je generala strefila korona pa je ročište odlagano ko zna koliko dugo od kad je fasovao virus tog 09. marta 2021. Vidjeli smo kako ga je spasila Sebija Izetbegović, čak ga i izgurala ispred KCUSa na kolicima iako to nije njeno, ali kamere su čekale. Čekao je i pretres i Sud. Sad kad je ‘Duče’ zdrav k’o dren, korona udarila na ostale. Iako osim Novalića i njegovih respiratora niko na koronu više ne misli, ona opet stigla.
* Pretres ode na kraj januara, dok se ne vidi šta će biti slijedeće. Znači kvalitetno smo proveli ovaj period odlaganja od 2018. i nastavljamo. Sve dok ne stigne oslobađajuća presuda ili dok nam sve ne dokurči. Srećom, onih preko 300 mrtvih, preklanih, udavljenih, mrcvarenih, zapaljenih ili ubijenih ‘običnim metkom’ u Krajini pretočeni u bezvezna imena i brojke, ne mogu se zaraziti.
Oni su odavno stekli ‘kolektivni imunitet’. Imunitet stada, koji im i pipada.
Zato bi u to ime bilo najbolje odmah obustaviti ovaj i slične postupke. Da se zaštiti stanovništvo od zaraze i da se bar šta uštedi novca. Pa makar ‘ispalo’ bi da nismo demokratska država i da ne pratimo propise.
A jesmo. Kod nas su optuženi za ratni zločin uglavnom su umjesto u zatvoru – na slobodi.
Da mogu što lakše pobjeći ako im slučajno ikad stigne presuda.
photo : optuženi ratni zločinac Atif Dudaković i njegov advokat Asim Crnalić, arhiv
