ANA BRNABIĆ, najdosadnije iritirajuće i nepismeno biće balkanske plejade političara ne može sačuvati niti odbraniti šefa Aleksandra Vučića, ni njoj a ni šefu više ni Patrijarh ni medicina ne mogu pomoći
Ima li iko da joj kaže, da poruči i objasni najelementranije činjenice života i istorije, toj Ani Brnabić, premijerki Srbije, predsjednici Skupštine, ministrici ili kvazipolitičarki na svakoj fotelji koju poželi, da svemu jednog dana dođe kraj, da je život i funkcija samo manji segment života, da se sve vidi i sve čuje, da nije sve crno-biljelo i da je samo ništavilo ljudskog roda kao kamenje neprolazno …
Da…. Ako stanuješ u vili Jovanke Broz koju ti renoviraju parama tvoga naroda i urede pa daju da se u njoj baškariš i pljuješ po narodu nikako ne znači da si Titina Jovanka. Taman jalova posla. Ako si toliko umislila jer si nabildana svojim revolucionarnim stavovima pod plaštom nacionalnog patriotizma hulja koje iz minuta u minut prelaze sve granice groteske i obijesne budalaštine, sljepoće, gluposti i nepismenosti, ni to ne znači da te iko vidi kao Jovanku Orleanku, nema u tebi ništa od liderstva i ljubavi prema narodu i zemlji koju kobajagi predstavljaš. Francuska ti je predaleka a i poređenje nije umjesno, zna se kako je završila ta ‘Djeva’ spasititeljica Francuske ..
Ima. Svaki dan joj se to spočitava ali ona ide dalje jer je svjesna da je kraj blizu, niti čuje niti vidi, sve to smatra prolaznošću. Onog trena, a uskoro će i to doći jer njena bolest nije više samo dijagnoza bez terapije kao kod šefa Aleksandra Vučića predsjednika Srbije, tužioca, policajca, tumača Ustava, neimara i novinara, pravnika bez ijednog dana iskustva, mentalno poremećnog i bolesnog političara koji je ušao u istoriju kao najveći mrzilac i progonitelj svoga naroda, kao ubica svojih građana i neistomišljenika sa krvavim rukama do lakta, onog kojem je Kosovo važno koliko i gaženje studenata i ljudi na ulicama koji čekaju pravdu Zakona i Boga, kada joj saopšte da voljeni predsjednik nije više predsjednik već samo najvoljeniji, Anka će sve skontati.
Do tada, neka zabavlja svojim nakaradnim humorom tragediju države koju predstavlja, neka nam pokaže još koju mudrost koja je ostala u ‘njenoj’ vili na Dedinju a nije istrešena kao smeće na tv ekranu, neka što više iskaže besćutnost nad stradalima u Novom Sadu ili bilo gdje u Srbiji, neka obasipa svojim opasnim glupostima tv stanice na koje kao Vučić stiže svaki dan sa njim ili odmah iza njega, silne podvale i smutnje sa ciljem da se zaštiti vrh korumpirane i od naroda odnarođene vlasti, da istorija slobodarskog srpskog naroda ima šta zapisati. Njoj, kao i šefu Vučiću više ni Patrijarh, ni ‘Pink’ ili ‘Happy’ idiotarije a medicina posebno ne mogu pomoći.
Jedino kao utjeha, ostaće joj uspomena koju je ona sebi utuvila u polupraznu glavu da ju je Vučić koji po Beogradu juri ‘gay populaciju’ ukazao čast tako što joj dijeli funkcije kao sendviče ‘svojim batinašima’ i pristalicama po ulici koji gaze nezadovoljne građane, žene i studente, iako zna da je ona ‘ta’, ili ‘ona. Jer ne zna pravi razlog takve ‘mudrosti’ Vučića pred Evropom i Zapadom, i što namjerno ‘preskače’ taj njegov dokaz širokogrudosti i ljudskih prava. A on se može svaki dan čuti iz njegovih usta u njegovim tiradama, ‘atentatima’ i silnim uvredama koje dobiva i većinom sam izmišlja, među kojima se ističe jedna od najvećih : ‘Kažu mi da sam peder’.
Valjda zato što je to imenica muškog roda, ona je za šefa bila i ostala unikatna. Njegova Anka Srbijanka. A to je sve što njoj treba.
photo : Ana Brnabić i Aleksandar Vučić, arhiv
