NEMAŠ ŠATOR ILI KUĆU ALI IMAŠ OČIŠĆENU DŽAMIJU, BICIKLO, MOTOR I AUTO : Vlada, Rijaset, susjedne države čak i EU razbacuju se donatorskim milionima i kamionima za žrtve poplava u Jablanici, za sada bilježimo samo ‘motorizaciju’ žrtava
* Ne zna čovjek da li bi plakao ili se smijao, šta god da učini ne valja, međutim ovo sa tragedijom uz poplave u BiH, posebno u Donjoj Jablanici gdje je smrtno stradalo 19 ljudi, poprima na žalost konture melodrame u kombinaciji sa ‘crnim’ (galgen) humorom.
Svakodnevno nas bombarduju sa milionima donatorske pomoći, od vlade, kompanija, susjednih država i čak iz EU, ali nema ništa od para. Nestale, gomilaju se negdje, čak i da se baci pola od obećanog i ukupljenog kao budalasta obećanja, nema ni onih učinjenih, stvarno ukupljenih sredstava.
Skoro su prošla dva mjeseca od tragedije, evo stigla i zima koja je kao i uvijek više ‘iznenadila’ vlast koju svaka nepogoda iznenadi jer valjda u novembru očekuju visoke temperature, a još nema niti će biti ikakvih naznaka o bilo kakvoj i bilo čijoj odgovornosti, nema još zvanične procjene štete, procjene, strategije ili nedaj Bože kakve druge pametne odluke. Gdje će zimovati oni koji su kao sretnici preživjeli, kad će i da li će dobiti ikakav privremeni smještaj, kad počinje rušenje oštećenih ili gradnja novih kuća, niko ništa ne zna a svima puna usta Jablanice.
* Došli smo u situaciju da se ova tragedija toliko ispolitizirala da će sa donacijama biti kao i sa onima iz Srebrenice. I dok vlast ‘duma’ i umno ‘traži rješenje’ koje zna unaprijed, dotle su žrtve ostavljene da se same snalaze, da pomoć traže pojedinačno, počele su čak i javno protestvovati.
Da li je samo kriva vlast, pitam bez namjere da imalo rehabilitujem tu bagru ogrezlu u bahatosti, moći i korupciji, budući da su po svoj prilici ‘u igranku’ politike i vjere upale i same žrtve u svojoj nemoći i jadu, i ne nalazim pravi odgovor. Što ovoj tragediji daje dodatnu dozu tragi-humora.
Zato, jer bez krova nad glavom, bez imovine i hrane, stoke i svega ostalog što im je nestalo, ulaze u zimu političarenjem i jer im je ‘klanjanje prvog namaza’ u blatu i najlonima ‘znak da se ovdje život obnavlja’. Nemam ništa protiv vjere i džamije, ali treba se upitati imaš li gdje prespavati, šta jesti i kako prezimiti, ostalo će doći samo po sebi. Reis će napraviti džamiju ako ne odluči drugačije. Jok! Sve udarilo u vjeru i politiku.
* Međutim, ima još nešto interesantnije. Sve je više medijskih priča koje se svode na pojedinačne zahtjeve preživjelih žrtava i ‘patriotsku’ akciju donatora, iz kojih proizilazi porazna humorno tužna činjenica da su žrtvama Jablanice najvažnija prevozna sredstva. Biciklo, motor ili auto, šta god, samo neka se vozi.
Sve je otpočelo dolaskom turskog ministra (Abdulkadir Uraloglu) koji je obećao kamp prikolice i kontejnere a ispunio samo želju jednog dječaka u Buturović polju. Kao ‘naša’ Benjamina Karić influnecerica kad dijeli baklave po modelu ‘obećano učinjeno’, obradovao je jednog dječaka u Buturović Polju sa novim biciklom. I pune stranice slika i ministar i dječaka.
Znam dijetetu je nestalo biciklo i treba ga imati, međutim, pita li se iko gdje će se tim bicikom vozati mali sretnik kad su još putevi zatrpani i kad nema ni kuću, gdje će poslije igre parkirati dobiveno biciko? Koga briga, slika sretnog djeteta uz ono ‘obećano pa ispunjeno’ sa biciklom i nasmijanog ‘brata’ ministra obišla je Svijet. Kontejnere smo u trenu zabravili.
Poslije je medijska hampa i reklama krenula u načisto kompletnu ‘motorizaciju’ žrtava Jablanice. Tako će izvjesni ‘merhamet’ junak iz Sandžaka Hajriz Brčvak biznisman dijaspore upasti u sve medije sa ‘donacijom od 40 novih golfova’ za žrtve Jablanice. ‘Allah da ga nagradi’, a od blata i mulja se u Jablanicu ne može ni šetati a kamo li vozati. Međutim, svi happy. Čak i žrtve, iako je to samo ‘usječena’ – dakle obećana donacija. Vlada tek treba da odluči hoće li osloboditi poreza ovu donaciju, toliko je zabrinuta za žrtve, pa će tek onda biznisman sa vrpcama dijeliti nova auta. Svjestan sam da svakom treba auto pa i preživjelima, njima posebno, ali valjda bi u ovoj situaciji a što trebaju znati i donatori, bili više više potrebniji traktori, freze, šatori ili kamp-kućice za stanovanje. Ili koja krava u štali, nisu svi ni imali ‘golfa’ i to novog.
* Kad smo već kod krave, hvale vrijedna je jedna donacija čovjeku koji je izgubio i štalu i kravu i dva kamiona i kuću, a poželio da mu se pomogne da nabavi kravu. Svaka čast donatoru (Erdin Salčin iz Semizovca) koji je odmah to ispunio, svaka čast i tom insanu (Nermin Kezo kod Konjica) koji je tražio i molio da dobije kravu.
* Čitam juče kako je jedan sarajevski bajker (Sulejman Žilić Suli) donirao motor žrtvi Jablanice (Mirzo Maslo) također bajkeru i svi su prenijeli tu vijest kao ekskluzivu. Iako je žrtva privremeno smještena kod rodbine u Stocu, obradovao se motoru (marke ‘Bandit-Suzuki’) a donator se potrudio da od toga napravi slatku priču. Priča jeste sladunjava kao i srce donatora bajkera, ali postavljam javno pitanje : da li je preče da žrtve poplava imaju krov nad glavom i pun frižider ili da budu na ledini, gladni a ‘motorizovani’?
Izgleda ovo drugo. Vlada očigledno i namjerno ne žuri (neka se žrtve prvo namire od raje, dok vidimo šta imamo i šta će nam ostati kad nešto dadnemo) a žrtve poplava svojim pojedinačnim željama u svojoj žalosti i nemoći koje ispunjavaju donatori željni reklame – dodaju okvir za priče. Zato ovako nakaradno i pričamo svaki dan. Svašta.
prilog : poklon-bajkerski motor ‘Bandit Suzuki’, za žrtvu Jablanice, arhiv
