Potočari : Svakom se redom zahvali šef najpoznatijeg groblja u Potočarima za donacije ili mu uruči kakvu plaketu, ili ga pohvali u novinama, načelnik iz Vel. Kladuše Fikret Abdić je prošle godine uručio Suljagiću 10.000 KMa, ove godine platio bajramski vatromet – i opet ništa …
Donacije iliti službeno sadaka za Potočare, dobrodošle su sa koje god strane kapnu. Od prijatelja ili od neprijatelja, samo daj, blagodarimo.
I kao što je red, kad dobiješ milošte, bonton nalaže da se zahvališ. Tako smo se onomad zahvaljivali Dodiku kad je u Doboju decembra 2019. u mesdžidu dao ček na 100.000 KMa Islamskoj Zajednici BiH, čak iako je u sali viHorila zastava omrznutog entiteta umjesto zastave BiH, parama se nije virilo u zube, niti se uz pare gledalo u zastavu. Kao što se uvijek zagleda. Ahmedije su odsustvo voljene državne krpe opravdale ‘protokolarnom greškom’ i pare su strpali u džamijsku seharu. Brojni su primjeri također o donacijama Republike Srpske u Banja Luci, još od vremena ‘Hižaslava’ Reisa Cerića kad bi on nakon što mu Dodik udijeli pozamašan ček znao sa govornice ispod zastva enetiteta uzviknuti ‘sad se u Banja Luci lakše diše’. Dok ne dođe u Sarajevo, kad ga počen opet nešto gušiti.
Donacije čine čuda, tada se mnogo toga zaboravi. Podsjećamo, one su dobrodošle i kad stignu od kockara i od sumnjivih političara, od Lurije sa srcem i bez srca i kladionica, nema primjedbi.
I kad stignu, eto osmijeha i rahatluka. Kada je početkom ove godine visoki bh predstavnik Schmidt ‘nametnuo’ propis po kojem je Emiru Suljagiću stavio na raspolaganje 6 miliona KMa namijenjenih za sahrane i komemoracije za njegove infrastrukturne megalomanske projekte, kad je dao sadaku, iste minute je umuknuo njegov twitter gdje je mjesecima i godinama pljuvao po ‘Švabi Hitleru’ i tjerao ga iz BiH, o čemu su pisale i njemačke novine.
I ove godine uz 11. juli, neizbježbna su tema Potočari ali iza kulisa i donacije.
Navikli smo da odbor za komemoraciju kao vlasnik groblja i žrtava više godina unatrag odlučuje ko može a ko ne može doći 11. jula u Srebrenicu, čime je ova manifestacija doživjela svoje blistave trenutke privatizacije i zloupotrebe. Posebno kad je Ćamil Duraković nekadašnji načelnik Srebrenice održavanje sjećanja na žrtve genocida uslovio puštanjem na slobodu Nasera Orića koji je uhapšen u Švicarskoj juna 2015, u društvu sa njim, dok su obilazili džemate u tom dijelu dijaspore. I bi srećom Naser pušten i održi se komemoracija. Da nije, ne bi bilo ni 11. jula te 2015. godine.
Više puta je iz vrha udruge ‘Majke Srebrenice i enklave Žepa’ iz usta ‘majke nad majkama’ Munire Subašić bilo objava ko je dobrodošao a ko ne treba dolaziti, znamo i za dodjelu njene titule kao na Euroviziji hrvatskoj predsjednici Kolindi pa onda ‘oduzimanje’ krune ‘Kraljica Balkana’, sve je to naša ‘tradicija’.
Prošle godine je u Potočarima napravljen bespotrebno skandal uz izjavu premijera vlade Crne Gore Dritana Abazovića kad je rekao da u Potočarima ‘nisu ubijani Bošnjaci već ljudi’, pa se čovjek morao izvinjavati Muniri i izvlačiti ‘iz konteksta’, jer nije znao da je neprimjereno reći da su žrtve bile ljudi. Dritan dolazi i ove godine, ali svi su izgledi da će šutati, neće prozboriti nijedne.
Ove godine je po receptu ‘majke nad majkama’ nekakvo ‘boračko udruženje’ iz Tuzle zatražilo javno da se liderima ‘trojke’ Nerminu Nikšiću, Dini Konakoviću i Edinu Forti zabrani prisustvo komemoraciji zbog ‘sramnog sastanka u Konjicu’ gdje je Dodik ‘vrijeđao žrtve Srebrenice‘, jer nisu ustali i otišli sa sastanka. Ili jebali mu majku i pokazali muda kao gazija Zukan Helez kojem će uskoro zbog ove herojske javne jebačine majki Benjamina Karić izgraditi spomenik uskoro.
Takvim nebuloznim zahtjevima su se odmah pridružile i još neke ‘udruge’ i ‘predstavnici’, kao onaj izvikani guzija Nihad Aličković, narkoman, jalijaš i baraba iz Sarajeva i šef opskurne udruge ‘antiDyton’, pa još i vehabija ‘humanitarac’. Kojeg je nagradila vesela načelnica Sarajeva Benjamina Karić, pridružili su mu se i mnogi drugi slični botovi, metilji i štetočine SDA i Reisata, koji već mjesecima sijeku glave liderima ‘trojke’ a godinama pozivaju u rat protiv četnika i ustaša, prijeteći macolama i razbijanjem tabli, sve potpomognuti i ohrabreni izjavama Reisa političara Kavazovića. Koji je također kao i Benjamina, uz ovaj Bajram ‘primio’ Aličkovića i sa njim analizirao hadise i lehve u svom uredu, vjerovatno ‘ne znajući’ kao i Benjamina o kome se radi. I ‘majka’ Munira je ovog opskurnog uličara nagradila plaketom prije par godina, zbog njegove ideje umotavanja tabuta žrtava ratnom zastavom sa ljiljanima.
Međutim, Emir Suljagić direktor i šef se promptno uključio i razbio ovu budalaštinu iz Tuzle.
‘U Potočarima su svi dobronamjerni dobrodošli’, obznanio je tako nekako i ‘spasio trojku od vješala’.
Suljagićev pragmatizam je za pozdraviti ali valja reći da i on ima cijenu. Kao u ‘slučaju’ ‘nameta’ od ‘Švabe Šmita’ s početka ove godine, dobrodošlica ‘trojki’ je više nego opravdana jer je prije mjesec dana Nermin Nikšić kao premijer FBiH obećao i obezbjedio pare Suljagiću da ‘završi fasadu upravne zgrade u Potočarima’. Usljed čega ovakva fetva darodavcima iz Tuzle i okolice nema nikakvog smisla. Nikšić je, znajući Suljagića, kao i Schmidt ‘otkupio’ svoju glavu i glave kolega, postali su vakifi a takvima se ne režu vratovi.
Dakle, stav Suljagića iako očekivan i s razlogom je pozitiva, neđutim mora se reći da nije uvijek dosljedan.
Prošle godine je načelnik Velike Kladuše Fikret Abdić poslao Suljagiću ček na 10.000 KMa i to namjenski opisan : za sanaciju dijela krova upravne zgrade u Potočarima, dio iznad krova prvog sprata pa do krova iznad petog sprata. Međutim, vakif Abdić je ostao bez vakufname i zahvalnice, bez ikakve pohvale i plaketiranja, i dalje je ‘ratni zločinac’ i ‘suradnik Karadžića’, iako su ‘pare legle’, da li na prvi ili peti sprat nije više bitno.
Da li je Abdić donirao lovu da bi opravdao silne kritike jer je u dan 11. jula prošle godine trajala veselica ‘Krajiško ljeto’ po ulicama ovog grada ili je zaista to učinio od srca, više nije ni važno. Čak ni činjenice da mu kćerka Elvira Ljilja Abdić svojim čestitkama i soframa proslavlja svaki muslimanski prazanik, posti, iftari i sehuri kako njene objave iz radionice Laburista BiH javljaju u te dane ‘ibadeta’ te silna druženja po Čaršiji ili već obznanjena okolnost da je ove godine Abdić platio i Bajramski vatromet na Trgu Grada a teferič pomjerio sa 11. na 15. juli, nisu pomogle Abdiću da zasluženo bude pohvaljen.
Bar kao Dodik onako – preko one stvari.
Nema smisla. Kad je već Nikšić i raja iz ‘trojke’ spašen parama za fasadu, valjalo je uvakufiti i Abdića, bez krova upravne zgrade ne bi bilo ni fasade. Jok!
A šta bi bilo da je Abdić izrazio želju da posjeti Potočare ove godine i uz dolazak donio još jedan ček, šta bi onda rekao Suljagić? Pogađajmo tri puta!!!
** Učimo bosanski :
– sadaka : donacija
– rahatkluk : odmor, udobnost, bezbrižnost
– vakif : donator, darodavac
– vakufnama : dokaz o uplati donacije
– fetva : pravno mišljenje, naredba, šerijatski propis
– ibadet : ukazivanje pokornosti Allahu
– iftar : večernji obrok tokom Ramazana
– sehur : jutarnji obrok tokom Ramazana, ‘ručak’
photo : Edin Forto, Elmedin Dino Konaković, Nermin Nikšić i Fikret Abdić, arhiv
