Jedan sasvim obični radni dan sarajevskog načelnika
Čitam i ‘ibretim’ se, hoću reći čudim se.
Benjamini Karić, novopostavljenoj gradonačelnici Sarajeva.
Njenoj energiji, njenom osmijehu, neumornosti da nam dan učini drugačijim. Ljepšim i bogatijim.
Eno, čim je sjela u stolicu načelnika otpustila je savjetnike, prodala auto, otjerala ličnog vozača i držače kišobrana.
Sada, svaki dan možete je vidjeti kako trči za tramvajem ili autobusom da bi na vrijeme stigla na posao. Pa se ‘fati’ svoga pametnog telefona, provjerava kuda će danas.
Onda krene polako Ferhadijom. Pozdravlja građane i građanke, zastane pa popriča sa njima, razgleda malo izloge.
Malo svrati do tetke, hanume Zilhe u ‘Merhamet’, navuče kapuljaču na glavu, rukavice i kecelju pa se prihvati oklagije i tepsije. Napravi za nekoliko sati baklavu Ramazansku, prste da poližeš, tetka Zilha ne može doći k sebi od čuđenja. Tetka Zilha kaže ‘nemoj bona, mi će mo … ja ću..’ Jok! Ima zlatne ruke i prste, baklava nikad bolja. Onda kad se sve fino ispeče, Benjamina lično to podijeli postačima.
I dok se bh beskućnici nisu još ni snašli, Benjamina već odlaže kuhinjsku opremu pa trči nazad u kancelariju. Treba dalje, na posao, nego!
Onda krene stopom prema Kazanima. Malo stopom malo biciklom. Odadne poštu, postavi vijenac kojeg su donijeli da sama to ne vuče uz one stijene i jedva prepoznatljivu stazicu, pa se žurno uput nazad.
Uz put, svrati do dječjeg vrtića koji samo što je otvoren, i tu se osmijehne, ljudi su željni osmijeha i dobrote, presiječe par traka makazama, kaže koju iz srca i duše, nešto kako voli grad Sarajevo i ljude, i opet je nestane. Obezbjeđenje u šoku, popadoše s nogu, ne mogu je stići.
I tako dan iza dana Benjamina ne miruje, korača uspravno i dostojanstveno. Dijeli milošte, osmijehe, sve ono čega nam je svo ovo vrijeme falilo.
Sutra u Potočarima, danas na Kovačima, prekosutra na nekom drugom mjestu, Benjamina je svuda.
Na Kovačima je baš onako skrušeno a dostojanstveno pokrila kosu šalom-polumaramom u povodu 02. maja i kako priliči odala poštu Aliji Izetbegoviću i svim pogunilma u bh ratu, u odbrani Sarajeva. U inat onima koji su nekad poodavno bombardirali ovaj praznični mauzolej na Kovačima i još nisu otkriveni. Kažu u prisustvu ‘bh delegacije’ ali se baš kompletna delegacija i ne vidi plaho. Poslije je otišla da oda poštu ispred spomenika poginuloj djeci Sarajeva, Benjamina je neumorna. Eno je i na žičari, na Trebeviću, vrag zna gdje će sve stići do kraja dana …
E, sad, možete li vi pomisliti da li bi i kako bi sve to stigao onemoćali, potrošeni i dosadno namršteni nesuđeni načelnik Bogić Bogićević i obavio, da je, kojim slučajem uspio da bude izabran na njenom mjestu ?
Da sa keceljom pravi baklave sa tetkom Zilhom i uči dove Aliji, Caci, Ćeli, a sve onako oprezan, srpski obojen nekakvom sumnjivom multietičnošću i multikulturalnošću kakva do sada u Sarajevu nije zabilježena?
Ni govora. On bi, on to jedino zna, samo rekao istorijsko ‘Ne’ i odmah bi bilo : aha, eto vam vašeg Bogićevića.
Ovako, uz osmijeh, uz par slatkih i umilnih riječi, baš onako kako se i očekuje od načelnika Sarajeva, Benjamina je pokazala i pokazuje šta je zapravo dužnost i posao načelnika glavnog bh grada Sarajeva. Samim tim i načelnice.
Ujedno, odličan dokaz da zapravo neizbor Bogićevića i nije neka šteta.
A kako sve ovo znam a nisam u Sarajevu, možda se neko onako bezveze priupita?
Znam tako jer Benjamina nije otpustila svoju press službu, čak više, popravila ju je. Ojačala. Pa kad dođe onako umorna u svoju kancelariju, ona nađe snage da fino sve to postavi na instagram i ‘face’, dok press služba pošalje materijale dalje, u svaku medijsku kuću i na svaki portal.
I mi sve vidimo i sve čujemo. Benjamina je svuda, Benjamina je na svakom milimetru naših pametnih telefona, naših kompjuter zaslona i tv ekrana. Na svakom pedlju naše domovine, bukvalno skoro na svakom. I za razliku od onog prethodnika seunetlije Skake koji nas je zasmijavao i zabavljao uživajući na funkciji, kod nje je svaka na mjestu. Odmjereno, garnirano sa smiješkom, doktorski precizno, čisto onako ‘naše’.
Jer, to sve što ona ovako srčano čini je u ‘interesu građana Sarajeva i BiH’. Kada su je onomad, 08. aprila ove godina ‘jednoglasno izabrali’ u Gradskom Vijeću, uz osmijeh je to odcvrkutala i obećala.
’Zajedno trebamo podržati savremene i pozitivne tendencije u razvoju grada, prilikom čega ćemo se voditi interesom građana, a ja kao gradonačelnica ću dati svoj puni doprinos. Želim da budemo jedan veliki tim koji radi isključivo u interesu Sarajeva i Bosne i Hercegovine”.
Vidjeli smo, čim je onako prvi dan sa posla odbrusila onima u vezi ‘ploče na Vijećnici’, pa onome sa Pala oko naziva ulica u Sarajevu, te sa njenim prvim potezima i koracima po gradu, kako to Benjamina vidi funkciju načelnika. I kakve su joj ‘pozitivne tendencije’. Neće se ona bakćati sa problemima radnika, rudara i građana, sa Prvim Majem, Srbima ili Hrvatima, Rusima nikako, vodom, autobusima, vakcinama i respiratorima, tenderima i korupcijom te kriminalom u vlasti, ‘ma hajte molim vas’, narodu treba nečeg novog. Samo malo osmijeha i toplih doktorskih riječi. I malo baklave.
Boga mi, Tite mi, ako za koji dan ode u Osnovnu Školu ‘Mustafa Busuladžić, pa nam se otuda ukaže sva usplahirena i nasmijana sa hrpom sretne dječice ili ako je uz Bajram ‘primi’ Reis u svojim dvorima ili čak prije negdje na iftaru, biće to razlog više da je udružena akcija SDA i ‘opozicije’ u spašavanju Bogića Bogićevića od stolice načelnika bila pravo remek djelo. I ispravan potez. S razlogom i povodom.
Dok SDP kao partija koja ju je predložila kao zamjenu za Bogićevića ima ozbiljnih razloga da u ovoj akciji mijenjanja stranaka i preleta, hitno promijeni bar svoje ime. Za početak, neka se zove ‘Stranka toplog osmijeha’.
P.S. Svaka sličnost sa ličnostima, imenima i događajima-slučajno je namjerna.
photo : Benjamina Karić ( u sredini) na Kovačima, 02. Maja 2021, arhiv
