Koga briga da li se na našem jeziku kaže ’hair česma’ ili ‘humanitarna fiskija’, važno je da čista voda toči i u Banja Luci i u Sarajevu kao iz fontane?
Boga mi, Tite mi, sarajevska načelnica Benjamina Karić je fatalna žena. Doktorica Rimskog prava koja je želila da bude cvjećarka, samo što je ušla u stolicu načelnika umjesto onog narogušenog i smrknutog bh idola Bogića Bogićevića kojeg su se jedva otarasili i komunisti i antikomunisti pa sad za njim plaču da mu olakšaju muke, napravila je dar-mar u Bosni, dobrim dijelom i u Hercegovini.
I vala, neka je, ima stila i zna šta hoće.
Kod kuće u Sarajevu osmijeh kao u cvjećarnici i do neba, ljiljan na reveru, nedam ‘natpis na Vijećnici jer se zna da su Srbi zločinci’, nedam muža doktora kod Sebije Seke Izetbegović u Kliničkom Centru, u Banja Luci osmijeh širok k’o Bosna i mirisan kao ljiljan, jer ‘Banja Luka je Bosna’, inače ne bi tu bilo načelnice, jel’te.
Vidjeli ste, samo zbog nekoliko (stotina) slika po medijima u susretu sa načelnikom Banja Luke Stanivukovićem, u Sarajevu pada vlada, padaju glave. Ma počele padati i prije, jer je susret najavljivan iz minita u minut danima i noćima kao Evrovizija.
Eno, ode Peđa Kojović iz ‘Njihove Tamo Stranke’ koju nazivaju ‘Našom’, dao je sam sebi otkaz koji još nije potvrđen, jer je jedna njegova članica i aktivistica Irma Baralija bez koje ne bi bilo ni Mostara ni izbora objavila par slika sa ovog ‘istorijskog susreta’ na ‘fejsu’ i to kažu izabrala one najintimnije, pa to prokomentarisala čudno i kako bi rekao ‘Hižaslav’ Cerić Mustafa podmuklo, kako je to zapazilo budno oko Reisa ’emeritusa blesitusa’ i Bosne koje nikad ne spava. Koji kao lijan, stari očerupani lisac ispred kokošinjca posprdno žali za Peđom Četnikom moleći ga da ne ide nikud iz ‘građanske Bosne’ prizivajući slijedeću ‘žrtvu’ za odstrel : Srđana Mandića.
Kao, trebala je sjediti najmanje 6 metara daleko i sa maskom od corone pratititi bezvezne direkcije Kriznog Štaba kao kad se susrela sa načelnikom Mostara onomad, umjesto toga ona je bila tako blizu mlađahnom studentu načelniku i sa tako velikim i umiljatim osmijehom da bi joj pozavidjela svaka filmska kamera, dok se Drašku osmijeh zakovao i zaledio, poslije ovog susreta ne može ništa više reći ozbiljno.
Baš, nacijo, ovaj odlazak u Banja Luku načelnice Sarajeva umjesto filmske idile pretvorio se u prvi bh horor, a bio je to običan i očekivani susret dva načelnika nakon dugih 27 godina ignorisanja i apstinencije od susreta svih vrsta. Nešto normalno u BiH ne može opstati osim kao nenormalno, i tako i bi.
Osmijesi, grljenja, ispružene ruke, pogled-čežnja, mladost i bratsvo i jedinstvo, ta žila kucavica koja nam stalno kljuca mozak i krv i koja nas sistematski ugrožava, pravo su osvježenje na bh političkoj sceni ali ništa fino i umirujuće ne prolazi kod nas.
Eno, čak je specijalnu fontanu načelnik Banja Luke dao izgraditi u par dana u centru Banja Luke, uz obećanje da će ista takva biti i kod Benjamine u ‘Šeheru’, no ni to nije primljeno sa zahvalnošću. Jok! Ovi iz zemlje mraka iz društva ‘Hižaslava’, nekakve bošnjačke mualime i hafizi već su to prokomenatrisali sa sprdnjom, jer nama ne treba ništa zajedničko, što bi nas spojilo, nama treba samo nešto što će nas odvojiti, da budemo što više ‘jedinstveni’ i ‘suvereni’, svoji na svome. Moji nam mome.
Nama trebaju samo već uhodani narativi žrtve, genocid, Arapi, konjanici Ajvatovice sa ‘idolom’ Ajvaz Dedom, ‘ne zaboraviti’, ‘ne oprostiti’, ‘taj strašni zločin ne dolazi u obzir’, nama trebaju scene rata koje svaki dan zauzimaju kod nas dvije trećine i medijskog i našeg žvotnog prostora i isto toliko u čitavoj kalendarskoj godini koja je sva uz silne praznike tome prilagođena i posvećena.
Džaba što je Benjamina došla pješice u Banja Luku jer je prethodno prodala opštinski auto, džaba što je otvorila ‘hair česmu’ i umila se kao da uzima avdest, tako je fino isprala usta do dva do tri puta, džaba što je unijela u kuću načelnika zastavu Sarajeva a on zbog Benjamine iznio onu mrsku trobojku, zlobnici su odmah rekli kako je još rano za ovakva druženja, trebali su se njih dvoje naganjati kao onomad oko zastave u Predsjedništvu Dodik, gazija Komšić i još veći gazija Džaferović, treba sačekati još stopedeset godina, pa onda možda otpočeti sa pregovorima. Jer, vidi se to odmah da su Bošnjaci u pravu kad se protive ovom ranom bratstvu i jedinstvu, zamislite načelnik Draško je ovu fiskiju napravljenu u čast nasmiješene Benjamine i poznatog gesla da ‘čista voda opere sve’, nazvao ‘humanitarnom česmom’ a ne ‘hair česmom’ kako se to na svim jezicima Svijeta kaže. I šta ima on sa šajkačom na glavi nama darivati humanitarno bilo šta, mi pojam sadake ne poznajemo, mi smo ponosna i dostojanstvena nacija, mi jedino priznajemo čekove od nekoliko stotina hiljada KMa od Milorada Dodika Islamskoj Zajednici kad nas ‘uvakufi’ ili vakcina nekoliko miliona, osim ako nisu one iz Srbije. Iz Srbije ništa uzimati od vakcina, treba tamo ići pa neka nas vakcinišu do mile volje.
Dabome, iako je riječ o običnoj fontani, u Bosni i pomalo u Hercegovini ne ide drugačije.
I Bošnjaci su u pravu, sa četnicima nikad nisi ‘na čisto’. Zato se o ovoj fatalnoj posjeti nije izjasnio ni jedan zvaničnik iz vodeće Partije bh ekološke zelene stranke, osim vječito raspoloženog Ramiza Salkića, glavnog lika iz dokumentarca o Fati Orlović, na način da je ‘još rano’ za umivanje i hair česme. Ima na hiljadu zahtjeva već formulisanih za ‘ERES’ i još toliko u pripremi pa će mo onda kao i obično sjesti i trgovati.
Džaba što je načelnik Draško otišao i u Tuzlu, da potvrdi kako se treba posjećivati ‘na svakom pedlju jedinstvene i suverene’ kako ono kaže Šefik Džaferović, naša nova nada i uzdanica u BH Predsedništvu, i tamo je ugođaj ostao isti.
‘Šta će tamo, što nije tišao na Kapiju, jebala ga Slana jezera’.
Nema druge, ove horor stvari treba što prije zaboraviti, zbog budućih generacija.
Zato jer nama i u našim srcima daleko veći značaj ima jarbol sa ljiljanima od stotinu metara ili krst na Zlatištu iznad Sarajeva od obične fontane i osmijeha. Ovakve filmske boze i boranije nisu ni za školske radionice, nama treba snažan triler sa Hamdijom Abdićem Tigrom u glavnoj ulozi ili kakva serija o ‘gaziji’ Naseru Oriću u šest sezona. Da naučimo generacije kako se stvarala građanska država.
Čista bh klasika na bh ‘TitOniku’, koji tone nakon udara u ledenu santu, dok se Kate Winslet i Leonardo Dicaprio drže za ruke zaljubljeno očekujući da voda iz fiskije spasi i brodolom i brodolomce.
‘P’ tačka, pa S’ tačka : Svaka sličnost sa stvarnim licima i događajima, slučajno je – namjerna
photo : Ilustracija Cross Atlantic, Bosnian Newspaper
