Utica NY, smrt svinjama : Lažni ‘halal’ preplavio biznise ne samo države NY već i čitave Amerike : restorani, grill barovi, trgovine, mesnice, sve je ‘halal’ čak i ‘suši’
* Jedan od faktora islamizacije Amerike je, pored izgradnje džamija i drugih islamskih objekata, kupovine crkava i njihovo konvertovanje u džamije, dozvoljavanje odlaska sa posla petkom na molitvu, aktiviranje i rad islamskih škola kroz ‘mejtefe’ i džemate te uvođenje odjeće sa obaveznim pokrivanjem djelimično ili čitavog lica, svakako je i ‘halal’ prehrana. Pravom socijalnom buntu u uvođenju islamskih šerijatskih propisa u svakodnevni život Amerike nije odolio skoro nijedan grad u Americi, posebno tamo gdje su emigranti iz islamskih zemalja. Mnogi gradovi tako postaju i po izgledu i svakodnevnom djelovanju prave oaze religije a uz dozvole vlasti emigranti koji su pobjegli iz islamskih zemalja traže više islama i šerijata’ nego što su ga imali u matičnim državama. Čime se mijenja kompletna slika i stanovništva i zajednica, pojedina mjesta imaju čak i ‘svoje škole’, svoje ambulante, šerijatske advokate ili manje Domove Zdravlja.
* Bošnjaci koji su Bosanci samo u određenim prilikama i po potrebi, brzo su se uklopili u ovaj ‘trend’ i uvijek su uz braću Turke ili Arape. Svi njihovi zahtjevi prema vlastima se uglavnom svode na odobravanje praktikovanja islamskih propisa, na ‘halal hranu’ djeci u školama, u bolnicama i u vrtićima te u zahtjevima da se ‘čuje ezan’ ili postavi munara (na što još domicilne vlasti ne odgovaraju baš jasno i sa odobrenjem svuda), ili da se izgradi kakva džamija ili ‘islamski centar’, što je drugi izraz za džamiju.
* Utica NY je grad emigranata (broj emigranata iz BiH je oko 7,5 hiljada, negdje oko 10% populacije Grada) sa svih kontinenata i pored muslimana izbjeglica iz BiH u zadnjih nekoliko godina ovdje je povećan priliv ‘braće’ iz Azije, posebno iz Burme, Indije a onda iz Iraqa i Afganistana.
Bošnjaci (uglavnom se tako predstavljaju i osjećaju međusobno dok kod vlasti glume Bosance) imaju četiri bh džamije u prečniku od par milja iako nema ‘muslimana’ koji vjeru praktikuju u realnosti ni za jednu džamiju, no sve su ‘aktivne’, vidljive i medijski iskontrolisane što je posebna karakteristika za islam, i uz nekakve silne ‘nevladine udruge’ zapravo predstavljaju Bosance kod domaćih vlasti. I nastale su kao u politici : članovi odbora džemata se ‘posvađaju’ pa onda dobijemo novu džamiju i džemat. Sve izbjeglice bez bzira odakle su ako su muslimani, hoće ‘svoju džamiju’ i svoje ‘udruge’ pa nam tako u gradu Utica NY niču i ‘one druge’ džamije, ‘mesdžidi’ i džemati kao pečurke poslije kiše. Paralelno sa tim, prema vlastima ne idu važni i potrebni zahtjevi osim onih vjerskih.
* ‘Halal’ ishrana je tako preplavila ne sam ovaj grad emigranata već čitavu državu NY. Kako je Utica NY manji gradić, to se ječe i bolje i vidi i osjeti. Niču restorani, grill barovi, trgovine, mesnice sve sa oznakom ‘halal’, evo dobili smo čak i ‘halal suši restoran’ u ovom gradu na sjeveroistoku države NY. Sve je ‘halal’, od sendvicha do pizze i ribljeg specijaliteta pa navali.
Bošnjačke, što bi se reklo i kaže ‘bosanske’ trgovine su se odavno prestrojile ‘zahtjevima potrošača’ pa su i one prepune ‘halal’ proizvoda. Od ćevapa do jufki. Smrt svinjama, slogan je prenešen iz BiH. Ako nemaš ‘original halal’ prizvod, imaš dva odvojena zamrzivača, svinja i ‘halal’ ne idu skupa. Čak i djeca u školama ili vrtićima dok stoje u redu za doručak ili ručak, naši mali Bošnjaci, prvo preupitaju poslužitelje ‘is it pork’ (da li je to svinjetina?) i uzimaju hranu tek kad dobiju odgovor da nije.
* Imamo i ‘halal pizze’ samo potraži. Niko ne postavlja pitanje da li je stvarno moguće da je sve što se nudi ‘halal’? Pripremljeno po ‘šerijatu’? Forma je zadovoljena pitanjem i pravim odgovorom. Dovoljan je natpis i reklama u logo znaku i svi povjeruju. Ovo nije bez značaja jer se zna da sve ne može i nije ovdje ‘halal’. Mesnice koje nude ‘halal govedinu’ ili ‘halal bifteke’ nije sigurno ni zaklano ni pripremljeno po islamskim propisima jer takvih institucija nema ovdje, krave i telad su kupljene negdje po brdima i farmama iznad našeg grada. Takva nije ni pizza jer restorani nemaju osoblje koje priprema hranu posebno za muslimane. Peku se u istoj peći i pripremaju na istom stolu kao i sva ostala hrana. Čak ni oni proizvodi koj nose oznaku ‘halal’ nisu siguran dokaz da je to pripravljeno posebnim pravilima, naljepnica ‘halal’ je samo znak da je firma uplatila nekoj agenciji određeni iznos love da se taj logo printa. Očigledno je da je u pitanju biznis sa osloncem na vjeru u što se ne smije sumnjati. No, kako je u ovom novom ‘modernom’ islamu važnije ‘ono što se vidi’ (da se vidi da smo muslimani i da nas ima) od suštine, sve drugo ostaje nebitno.
* Tragom toga su nam i ribe postale ‘halal’. Čak i ‘suši’ može u Utica NY biti ‘halal’ i jeste ako se tako napiše. Kad već u BiH postiji ‘fabrika’ za ‘halal hranu za ribe’, onda je moguće i to da riba iz mora, kao losos ili tuna, jedu takvu hranu u ovom gradu države NY koji nije ni blizu mora. Ali su ‘čiste’ jer tako kaže vlasnik i naziv firme. Kakav nam ‘halal’ na stolu takav nam je i na glavi. Većina je u džamiji sa ‘hidžabom’ ili ‘zarom’ kojim se pokriva djelimično ili čitavo lice, tako i djecu u mejtefima odijevaju, dok na ‘fejsbuku’ odraslih i u džamiji zamotanih – sve frca od golotnje.
Čudan neki islam! Kao kod Selme Bajrami. Za ‘punjenje baterija’. Ne znam ‘kako stvari stoje’ kod drugih, ali naši muslimani u gradu Utica NY piju kao smukovi, grad broji petnaestak bh kafana, barova i restorana. Najtraženija roba u njima je ‘domaća šljiva’. Bilo da je iz Srbije, Hrvatske ili iz BiH.
photo : ‘Halal sushi’ restoran, Utica NY, arhiv
