Našli se (Harry) Varešanović i (Sally) Salem Marić pa pripremaju feštu : slave godišnjicu obnove starog mosta u Mostaru jer vrijeme je žurki i troškarenja, dolazi im i Denis Bećirović pa će ‘pasti’ još koja ‘konvencija’ i ‘deklaracija’ o pomirenju sa ustašama i UZPovcima, a Varešanović otkriva da mu je najveća inspiracija rođak iz 16. vijeka Otomanski neimar koji je osmislio stari most na Neretvi – Mimar Hajrudin, od kojeg se sakrivao sve do sada …
* Ljetnji program bh vesele vlasti poslije estradizacije Srebrenice, žrtava genocida, Ajvatovice, posjete grobljima i islamskih ‘najdražih’ veselica, nastavlja se dinamičnom zabavom za takozvane ‘narodne mase’. Veseljima, koridama, teferičima. Da raja odahne od žalovanja i da zaboravi na svakodnevne probleme. Dolazi vrijeme teferičenja, sevdisanja, filmskih fešti i festivala. Sarajevo – poslednjim obrokom vesele Benjamine Karić, načelnice za dva grada i dvije Mjesne Zajednice, kojim je popapala zdravi dijetalni specijalitet ‘jednog od najvažnijih islamskih praznika Ašure’, punu zdjelu žitarica, grožđa, hurmi i oraha i lješnjaka a što je uslikala i pohvalila kao ‘našu 300 godina znanu tradiciju’, počinje sa festivalima i crvenim tepisima. Ovako zdrav i skup obrok je svojstven sam odabranima, zato je Benjka to uslikala i podijelila ne bi li podstakla bogate građane da prestanu žderati janjetinu i ćevape i da ujedno kao i uvijek potvrdi ono što znamo da je laž : kako je načelnica svih građana. U Istočnoj Bosni i skroz ‘manjem entitetu’ većem od ‘većeg entiteta’ još obilaze groblja i paradiraju nad kostima žrtava, prijete i čuvaju Bosnu, Milorad Dodik je svoj ‘četnički’ antifašizam odbolovao na Kozari, u Vel. Kladuši Fikret Abdić obznanio čitav mjesec rahatluka, pjesme i igara (bez hljeba) ‘Krajiški ljetom’ i ‘tancanjem’ bez granica, sve sa Šejlom Zonić i Milošem Bojanićem na kraju vesele balade.
* Neda se ni Mostar. I to onaj ‘zajednički’ kako su ga osmislili Franjo i Alija a uglavili davno Bakir Izetbegović i Dragan Čović u kojem je sve uduplo rastavljeno. Od komunalnog do elektrodistribucije, Policije i pravosuđa, pošte i škola, koji je zapravo Istočni bošnjački dio nekadašnjeg zajedničkog grada, koji za kraj jula priprema feštu. Slavi se datum obnove u bh ratu srušenog starog mosta, simbola zajedništva i bh kulture i spomenika UNESCOa.
Naikli smo da se kod nas samo traži razlog za slavljenje i putovanje, tako posmatramo i ovu manifestaciju koja će, sudeći po učesnicima programu biti prava politička prezentacija ljeta. Čim je glavni pokrovitelj Salem Marić SDA vlast u GV Mostara i Predsjedništvo, i čim je najavljeno ‘donošenje konvencije’ ,’ deklaracije’ i šta sve još, i čim je rumeno-zeleni Bećirović tu, eto ti hrkljuša, pisama, ljubavi i bratstva i jedinstva. Eto ti Haaga, ustaša i UZPovaca, eto ti nedamo državu i naš grad, eto ti Lakišića Reisovog harema i svašta još ponešto. Možda ‘padne’ i kakva rezolucija, nije isključeno, ali je baš onako vickasto to slaviti jer ga ovi što slave nisu ni popravili, sve je to sadaka odradila. No, kao što rekosmo, kod nas se slavi godišnjica rođenja nekoga ili nečega, pa godišnjica smrti, kad je Alija ‘predsjednik’ u pitanju čak i godišnjica kad je progovorio ili prohodao, pa godišnjica rušenja i popravljanja, važno je samo imati ‘bosnian dream’, tj. ideju, i sve će ti se ostvariti. Država će svakako pomoći, jer država to su ‘naši’ koji ne žale tuđih para.
* Elem, kao u onom američkom filmu, kad su se sreli Harry i Sally dvoje poznanika, jarana i čak nešto više od toga, pa obnovili staru platonsku ljubav, tako će se u Mostaru sresti naš Hari Varešanović i Salem Marić. Zapravo već jesu, žurka nije ni održana a pressica jeste. Drago mi najviše zbog Harija Varešanovića koji je očigledno odavno potonuo, zadnji put smo o njemu čuli iz sarajevskih kockarnica i onomad kad mu je u Beogradu prije par godina u hotelu ukraden ‘Rolex’, red je da mu se malo pomogne. Ionako mu Sarajevo samo plaća socijalno i penziono osiguranje, treba ga malo ‘pogurati’, besposlen je i godinama samo luta po ulicama Sarajeva. Kad mogu Hanku Paldum u Sarajevu, zašto ne bi i Harija u Mostaru.
A Hari, pravo čudo od estrade. Kao po onom kad dođe Dino Merlin u Beograd pa zagrmi ‘Beograde, uvijek sam te volio’ i zapjeva ‘Beograđanku’ a kad se vrati u Sarajevo opali po četnicima i o hodžaluku, il kad Aca Lukas kaže u Sarajevu ‘kao da sam uvijek ovdje’, a kad izbroji pare i vrati se u Beograd ‘okrene ploču’, tako će uraditi i naša Severina koja se već sprema za 30. decembar i Novu godinu, vesela načelnica SDP gurua joj je u odlasku obezbjedila nastup za mizernih 800.000 KMa. Na sličan način je i Varešanović u istom stilu otkrio dugo čuvanu tajnu zbog koje je siromah patio decenijama. Kaže, možete mislit’, mislite, kad je bio mali uvijek je crtao Mostar i stari most, a zato jer je taj most izgradio ‘imenjak’ Hajrudin, glavni neimar Otomanske imperije, našeg oslobodioca punih 500 godina. Jebiga, da ne bi ove gaže, ne bi to nikad saznali, Hari to sve sjedeći sa Sali ovako pojašnjava.
”Ono što možda ne znate, a što mi je posebno drago, što je te 1556. godine moj imenjak napravio taj most, neimar Hajrudin. Prije nego što sam počeo pjevati ja sam crtao i slikao. Svaki umjetnik koji uzme papir i olovku ima svoju viziju – crta jabuku ili nešto, a ja sam uvijek crtao mostarski Most i doveo sam do savršenstva lukove, kamen… kao da sam arhitekt”.
U tome je, dakle, tajna ovog mudraca Varešanovića, koji se samo zbog prevelike ljubavi i žala za Otomanijom sakrivao iza imena ‘Hari Mata Hari’. Niko ga nije znao niti upoznao kao Hajrudina jer je jednostavnno po tom estradnom šnitu pobjegao i od svog imena i rođaka neimara. Sad mu je puno lakše kad se ‘katarzirao’ a i nama kad smo to saznali. Došlo neimaru pjevaču Hajrudinu kao olakšanje i čišćenje duše, kako bi gaža bila što uspješnija. Kao što znamo Varešanović je svoje ime sakrio davne 1985. godine i presvukao se u moderno ‘Hari Mata Hari’ sa kojimje bilo lakše ratovati nego sa Hajrudinom.. Sad je pravo vrijeme da se vratimo našim korjenima, kada nam vele da je i poznati bh pjesnik Mak Dizdar postao Mehmedalija, prije ‘nije smio nositi pravo ime’, odmah bi ga ‘ukokali’. Sad kad smo ‘u svojoj vjeri i na svojoj zemlji’, sve je drugačije i istina izlazi. Pominjao je Varešanović i svog djedu Mehmed-agu Varešanovića ali mislim da mu se dedo okreće u grobu kad čuje zašto je i kako unuk age Hari sreo Sali.
A tek, šta će Hari smislit’ ako slučajno bude nastupao u Beogradu, ne smijem ni pomisliti. Mada sam siguran da će naći pravu priču.
P.S. Svaka sličnost sa događajima i imenima slučajno je – namjerna.
photo : Hari Varešanović i Salem Marić, Mostar, arhiv
