JARANI PRIVATNO NA SLICI STRANCI : Kakav je Emir Hadžihafizbegović kao glumac a kakav nije kao čovjek, isto pravilo važi i za pjevača Šerifa Konjevića. A, Aca Lukas i jarani Naser Orić i Dodik : zbog tanjira meze upropastiše teškom mukom stečena tolika prijateljstva …
Ima više izreka i poslovica o prijateljstvu i prijateljima, meni dok gledam sliku Nasera Orića, Acu Lukasa i Šerifa Konjevića sa (još) nepoznatom facom u njegovom zagrljaju kako veselo i uz pun ‘astal’ trpeze i meze prijateljski uživaju, pade na pamet sam ona Napoleonova. ‘Svako ko razmišlja je moj prijatelj’. Čisto iz praktičnih razloga, razmišljam dok gledam najkomnetarisaniju sliku godine 2025. nadajući se da zbog toga imam bar jednog prijatelja. Mnogi su me ostavili upravo zbog razmišljanja ali ja ne mogu bez toga.
Ovu kafansku jaransku ‘ikonu’ analiziraju i uzduž i poprijeko svi u Regionu a najviše u BiH i Srbiji, niko se ne pita kako će se preživjeti sa cijenama i penzijama, ima li ili nema vlasti, šta će biti sa državom, lijekovima kojih nema i sa ostalim tricama i ku*činama, svakog samo interesuje otkud ovaj kvartet mađioničara skupa.
No, kad čuješ izjave političara koji su se po običaju navukli (oni se inače vole nevlačiti na sve na što se inače navlači – na pare, na drogu, nacionalizam ili na onu mušku stvar) a onda komentare uslikanih, dođe ti da zaboraviš Napoleona i da se prisjetiš Meše Selimovića (‘Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega, kao ljubav’), Schopenhauera (‘Prijatelj svih nije ničiji prijatelj‘) ili još najbolje one nepoznatog autora „Neprijatelj mog neprijatelja – moj je prijatelj.“
Nacijo, slika jeste za arhivu gluposti ali njome su načisto upropaštena mnoga teškom mukom stečena prijateljstva. Naskoro se neće zajedno uslikati Aca Lukas ljubitelj lika i djela ‘Ace Srbina’ Vučića ili ‘predsjednika’ Dodika, Naser Orić poznati nepresuđeni ratni zločinac, razbojnik reketaš i ‘gazija’ spasitelj Srebrenice, te Šerif Konjević poznato folk bošnjačko primitivno a zvonko grlo, ljubitelj dobre hrane i kapljice, love, ratnih pjesmuljaka tipa ‘Vukovi sa Drine’ i neprevaziđeni majstor laži i zapleta. Gotovo je sa slikanjem iako natociljana raja navija i hoće još, biće drugih i drugačijih. Šteta. Takvo društvo jarana je načisto puklo a moglo je jaranstvo trajati do ‘rozi mašera’ i to ne toliko zahvaljujući napaljenoj balkanskoj nacionalističkoj rulji koliko zbog samih izjava uslikanih. Koji su iz istih razloga zbog kojih su zasjeli na ‘nepoznatoj lokaciji’ koju Šerif čuva kao svoju mlađu i noviju ženku a poznata itekako, najednom postali stranci. ‘Ispade’ da su se u kafani našli totalni anonimusi i pripiti bezveznjakovići željni tik-toka i fejsbuka. Aca Lukas tako kaže ‘da ne viri u lične karte svojih fanova i ne poznaje Orića’, što je totalno ne logično jer zašto onda moramo imati ta dokumenta nego da pokažemo ko smo, dok svaki daniz Srbije praše novine o Oriću i njegovim nedokazanim zločinima u zadnjem bh ratu, u kojima je Aca glavni lik, Orić kaže da voli Acu, ‘da je tu kao ‘njegov fan’ koji ga ‘ne poznaje’ i da je ‘prijatelj’ i ‘spasilac’ mnogih Srba uključujući i Dodika koji je ‘škartirao’ Acu i ukinuo mu vize za ‘gaže’ po njegovoj ‘državi’ i već mu uveo sankcije. Šerif Konjević kojem se najviše mora vjerovati (ako bi se zajebavali, a mrtvo smo ozbiljni u zajebanciji) je bio najizdašniji u javnom laganju, kao kad je usred corone pjevao u Sarajevu na rođendanu Staše Košarca sa Halidom Bešlićem a izjavio da to nije istina ‘jer je Ramazan a njemu vjera ne dozvoljava da pije i jede uz taj praznik’, osim ako drugačije nije zacrtano. ‘Ja ne poznajem Orića, ja kad pjevam ne gledam ko je ko i koje je nacije, pjevam svima’.
Tako je Šerif šerifski bubnuo, kao uvijek jer drugačije ni ne zna i ne može. Čak i kad svjedoči (u ‘slučaju Džanan Memić), njemu od istine zabetonira pokvareni bogati, seljački mozak. Jasno da ne može nejasnije, ali ode prijateljstvo u ‘grčku’ materinu. I ne samo druženje ovih sa slike, prsnuše druženja i ahbabluk i između Dodika i Lukasa, pa onda između Nasera i obožavaoca njegovog lika i nedjela jer nije bio precizan kako je to ‘spašavao Dodika’ kad se zna ko je za Bošnjake Dodik, ispari i prijateljstvo ‘gazije’ sa Dodikom. Ostalo je još da se sačeka reakcija ‘nenadležnog Aco Srbine’ predsjednika koji je sa Lukasom pjevao i srkutao supice pa da se vidi kako će i gdje Lukas u buduće pjevati u Srbiji ili će samo pjevati u okolici Tuzle i u Kalesiji i to kad mu ‘fan’ i nepoznati zaljubljenik Orić pripremi teren. Da, može se lako desiti da i Šerif Konjević pjeva o ‘Vukovima’ ali samo sa jedne strane Drine, u politici koja je odavno u esradnim vodama, sve je moguće.
Žao mi uvijek kad prsne prijateljstvo ali život nosi iznenađenja i mala nepažnja počesto zna biti kobna. Šta znam, sjetih se jednog malog detalja na kojeg podsjećam. Recimo onog, kako je Aca Lukas bio u žiriju ‘Zvezde Granda’ pa kako je jedan kandidat odatle izbrisan i čak mu zabranjen ulazak u Srbiju jer je pjevao i slikao se sa Orićem a evo vidimo da Luaks za Orića ‘ni čuo ni vidio ga’. Neću da griješim dušu, nije valjda da je toliko bio pod bijelim gasom da se te sitnice ne sjeća. Opet, možda je ipak čovjek u pravu, neću da griješim dušu totalno. Ko je taj tip Orić da ga Lukas prepozna? Pa vidjeli smo da tužioci u BiH nisu prepoznali Ratka Mladića na odslikanom muralu u Banja Luci, kako će onda Lukas prepoznati živog Nasera?
Hajde da zaključimo i tu ujdurmu, neka bude kako biti mora. Dobro je još i ‘ispalo” – nije glavni odbor SDA zasjedao i nije se oglasio ministar hadžija Dino Konaković, šuti ‘majka’ Munira a ne zbori još ništa ni Reis političar, ima još nade za ove jarane sa slike. Ali samo pod jednim uslovom : da prestanu Srbi postirati slike Orića sa onom ‘džiberskom’ bundicom sa okolovratnim krznom kao što je ova na slici. Ne zato što je Orić sa njom pokrio Konjevića, imam drugih razloga za nemir. Ruše totalni imidž bošnjačkog heroja mužjaka, zato ako može bez toga, do groba zahvalan, please. Taj modni detalj ne priliči Naseru iako ga i on i mnogi drugi ‘furaju’ i trpe sa ponosom, oprosti im Ti Onaj Gore, Što možda Nisi ili Jesi na Nebesi, ne znaju šta rade. Bundicu od krajiške lisice tegli na leđima Abdić ‘Tigar’ zlatni ljiljan, pa još ‘zlatniji’ Željko Komšić, vidio sam to i na plećima Nermina Nikšića i Vojina Mijatovića, pa junački bundu gura i sarajevski kriminalac ‘Faćo’ Almir Pašić i njemu slični a vidio sam taj detalj i na onom elegantnom uredniku tabloida ‘Informer’ u Beogradu, što se preziva slično kao Vučić. I ako me išta može izbaciti iz takta to je ta ‘mekana’ bundica kao mjerilo uspjeha, snage i moći, evo već sam van ‘vinkla’. Više nego kad vidim Bakira Izetbegovića ili Zukan Heleza u utegnutim tajicama-pantalonama sa kaputićem tako skučenim kao da je ispao iz veš mašine.
A slika k’o slika. I naša (ne)prilika.
P.S. svaka sličnost sa licima i događajima slučajno je – namjerna.
photo : Naser Orić u društvu Ace Lukasa i Šerifa Konjevića koji se ne vidi, arhiv
