Sve je više dokaza da je Josp Broz bio Musliman. Možda čak i Bošnjak.

 

Majke mi, Tite mi, sve više mislim da je onaj stari beogradski muftija Jusufspahić bio u pravu, ma čak i muftija akademik i poslanik Zukorlić Muamer, a nekad su mi služili za ‘Hebu’ i dokolicu sa onim pričama kako je Josip Broz bio Musliman.

Ma znate ono, na grobu nema petokrake, pred smrt je u Ljubljani na Kliničnom Centru tajno čitao Kur’an (muftija beogradski ga ‘zatekao’ pri posjeti), pa to njegovo ljubovanje sa silnim ženama što je karakteristika ‘pravih’ muslimana, uključujući i Aliju Izetbegovića koji je pored voljene Halide kao što znamo imao još voljeniju Bosnawi Meliku, pa Semiru …

Još, kad su me ljubitelji lika i djela a posebno njegove imovine podsjetili na silne hadise iz Svete Knjige koje je Broz vješto i kurvinski uzimao iz knjige sa mirisom arapskog a prodavao kao komunističke parole, shvatio sam da je Drug Stari rođen kao mlad a umro kao staromusliman. Pisali smo o tome, ono ‘čuvajmo bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svog’, pa ‘živimo kao da će sto godina biti mir a pripremajmo se kao da će sutra rat’, ‘svoje nedamo, tuđe nećemo’, bolje rob nego grob’, i sve tako redom i listom. Ko ne vjeruje meni neka samo strpljivo isčita Kur’an ili neka prati muftije, daije ili hafize, ma ne mora sve, neka samo prati šta govore Reis ef. Kavazović ili bivši ‘Hižaslav’ Cerić ili Bakir, Sin Alijin, ma neka bar pročita ili posluša šta kaže hafiz Bugari.

Nije to Boga mi, nije Tite mi zbog toga što živim u vremenu u kojem su nestali partizani i što su petokrake na kapama, pa ako će mo pravo i iskreno i čitave kape sa glavama načisto zamijenjene, nego što se čitav naš beha ugođaj vrti i prostire upravo na tim tezama. ‘Teški’ vjernici su više na partizanskim grobljima od ostatka sirotih partizana, sinovi i unuci sirotih partizana i bivši ‘udbaši’ i ‘oznaši’ su u prvim VIP saffovima i uveliko su ‘uvažene’ hadžije, sa dokazom da su obavili ekskurziju u Saudi Arabia-i, nema godine a da se u njoj najmanje dva puta ne sjetimo partizana kroz Mrkonjić Gad ili Jajce, ponekad i kroz Bihać i Sanski Most, bar u povodu dana države, nema minute na televiziji da nam vjerski poglavari ne vaze o bratstvu i jedinstvu, čak i suživotu, naša vlast je čisto radi performansa ispljuvala komunizam i Broza ali je zadržala sve njegovo. Njegove vile, fabrike i bolnice, pruge i puteve, i opstala u vlasti već četvrtinu vijeka sa namjerom da ostane u njoj vječno, čak i poslije smrti. Ostalo je i ono ‘čuju se ezani, zvona i katedrale’. Zar to nije dokaz da je komunizam sa nama. Plate, regresi, odvojen život, suživot, drugarstvo, jaranstvo i ahbabstvo, neograničena moć, pod šapom sudstvo i tužilaštvo, pod šapom sve funkcije ovog svijeta, vjera u funkciji, majke mi, Tite mi, kao da su došla ona vremena ‘jednoumlja’ i ‘mraka’, disati se ne može.

Onda, unutrašnji pa vanjski neprijatelji, da te Bog sačuva, čisto komunistički. Čim ‘habneš nešto kritički i onako srčano, odmah eto ‘kontre’ : za koga radi, ko ga plaća, čiji dres je obukao?

Čim kažeš da ti se ne sviđa ovakva država, eto ti belaja. ‘Četnik je’, ‘ustaša’, ‘kolaboracionost’, strani plaćenik. Komunistički, nema šta.

A tek kad uzmemo u obzir koje su dvije stvari najglavnije da bi ostao živ i zdrav, nema te sile koja će te razuvjeriti da ne živimo u komunizmu samo sa drugačijom na oko slikom.

To su Bog i država Bosna sa pomalo Hercegovine i čitavom Republikom Srpskom.

Po zadnjem popisu iz 2013 kojeg neki odmilja zovu i popiš (jer smo spičkali preko dva’jest milioa KMa u njega a još se ne zna ni koliko nas ima, ni gdje stanujemo ni kako će mo preživjeti, i još se prebrojavamo po onom pravom popisu iz 1991) znamo jedino da u našoj zemlji žive tri konstituitivna naroda koja o svemu odlučuju konsenzusom, tj dogovorom, da nema građana već da u zemlji žive 100% Srbi pravoslavci, 100% islamski Bošnjaci i 100% Hrvati Katolici koji nemaju nikakvu drugu obavezu osim što treba da se svako moli svom Bogu a u duhu zajedništva mogu da ga nazivaju različitim imenom. I moraju da vole svaki svoju državu. Sve drugo, je nevažno počev od toga gdje će mo se učiti, gdje liječiti ili gdje će mo nedaj Bože raditi u odnosu na ove dvije kategorije. Dakle vjera na prvom a patriotizam na drugom mjestu. ‘Džamijski prag’ je ona donja granica, što bi rekli novopečeni političari, ona ‘crvena linija’ ispod koje se nikom ne oprašta, kao što je crvena linija i patriotizam.

Dobro, neki će reći da je patriotizam klasičan primjer bezobrazluka i lopovštine, ima i toga, ali bez ovoga nema ti sine na izbore, i nema ti vlasti. Crkni-pukni. Pukni što prije to bolje. Tako je Bakir rekao, a njegova se ‘pika’. ‘Pika’ se i Reisova ali kad kaže Bakir, to ti je kao da je rek’o Reis, isto sve u ‘bobu’. Jer, na kraju krajeva, nema bez te ‘karike’ ništa. Unutra osviješteni i konstituitivni narod koji neda državu čak ni kad je niko ne otima, okolo kao omotač vjera. To je ključ uspjeha i patent Reisa ‘Hižaslava’ Cerića kojeg bez naknade koristi sadašnji Reis.

I nemojte da vas zbune ovi podaci o našem vjerskom neodgoju, oni su tačni. Nikad nismo živjeli časnije i poštenije, svaki dan to možete vidjeti u medijima šta je sve vjera ‘kadra’ uraditi, kao što se ne bi smjeli zbuniti povezujući vjeru i komunizam. Jer, kao što sam rekao, zna se kako je živio i kako umro Broz. Ma kakve teorije zavjere o njegovom porijeklu, pratite hadise i sve će vam biti jasno. Samo što je on to skrivao i nije davao ovoliko u javnost kao ovi sada.

Posebno je to potvrđeno ovom najnovijom njegovom interpretacijom Kur’anskog hadisa o bratsvu i jedinstvu, koja se na našem jeziku zove “dindrugarstvo“. Tačno tako, kad je Tito govorio ‘čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svog’, on je mislio na din-drugarstvo. To ti je kad se družiš u vjeri, je li tako. Nešto kao din-iman, ili ako vam je jasnije, ni nalik na din-dušmanin.

Kad su onomad nedavno optužili din-dušmani iz Beograda Bakira Izetbegovića kako naoružava ‘svoju’ vojsku kroz ‘airsoft’ i druge sportske organizacije tipa ‘strijeljanje neprijatelja kroz šegu i zajebanciju’, fino je to pojasnio vođa jednog takvog kluba iz Cazina, ‘Crna Munja’. A klubova, ovakvih ili sličnih ima ihahhhaaa. On kaže, ma to su gluposti a onda se pozove na Brozov hadis ‘mi samo uzgajamo din-drugarstvo’ i vježbamo sa originalnim replikama pravih i suvremenih pušaka. Pa onda malo klanjamo, pratimo svoju vjeru, pa onda uživamo u prirodi, pa onda kobajagi pucamo malo, vježbamo … Kome to smeta što volimo svoju vjeru i svoju zemlju. I neka smeta ali mi ćemo to njegovati i čuvati … Dakle, kao zjenicu oka svoga.

Čisti hadis druga Broza, nema tu dileme.

I stvarno, din-drugarstvo je pokazao Bakir svojim izjavama ovih punih dvadeset i kusur godina vladavine milion puta (broj nije nikako konačan), posebno oko ovih ovogodišnjih proslava bitaka nad bitkama, počev one na brdu Bedr u Saudi Arabia’i pa do one za odbranu Sarajeva i Srebrenice, još posebnije kad je nedavno govorio o priznanju Kosova, najsnažnije koliko jučer u sred Beograda, kad je sa onim ‘isilovim’ prijetećim prstom zamahao kao sabljom i siknuo ‘kano’ soko sivi : tuđe nećemo svoje nedamo. Bolje rob nego grob! Predsjednik i premijer i šta sve ne u Srbiji Aleksandar Vučić je to isto potvrdio na svom srpskom jeziku kao ‘eto, vidite, to je to’. Nešto slično je Dragan Čović uzviknuo i nakon presude ‘petorki’ u Haagu, dok Milorad Dodik o din-drugarstvu priča već godinama, Reis i bijele ahmedije to ponavljaju iz minuta u minut, slične poruke dolaze i sa munara, katedrala i zvonika, tako da sa sigurnošću možemo ustvrditi da ovakva zemlja ima perspektivu.
‘Ezani, katedrale i zvonici’, plus ‘din-drugarstvo’ povrh svega. I spremajmo se kao da će sto godina biti rat.

Dragi druže Tito. Od sad pa nadalje i ubuduće, umjesto minuta šutnje, ćutnje ili poklona, imaćeš od mene ‘Fatihu’.

photo : airsoft Klub ‘Crna Munja’ Cazin, arhiv