1.MAJ – dan roštilja, čestitki i parada po ulicama : neviđeni blam vlasti i još veća bruka ‘radničke klase’, čak se i Reis potrudio da uljepša ovaj dan proletera ‘hutbom’ u džamiji i kutijom za ‘sadaku’
Glavni problem takozvane bh radničke klase je zapravo u tome što uopšte nema više tog nekadašnjeg avangardnog sloja bh društva, ostali su samo ostaci amorfne i paraderske mase koja se s vremena na vrijeme ukaže na ulicama u svom glumačkom kičeraju i skupa sa plaćenim ‘sndikalcima’ u sprezi sa vlašću nam priredi ‘protestne šetnje’, ‘oštre zahtjeve’ i tone maštovitih parola i plakata, tek da se raja zabavi. Vlast je studiozno ozakonila pljačku poduzeća i radnika za koje se ‘brine’ i koje ‘spašava’ i u toj simbiozi lažne ljubavi podjednako uživaju i jedni i drugi. Praznik rada i radničke klase se odavno pretvorio u jad i tugu i sve se svelo na to ‘hoće li padati kiša’ 1.Maja, i ‘kako nabaviti ćevape i pivu i poneko jagnje’, stoga bi se ovaj praznik, kad smo već zgadili sve ostale značajne državne praznike, trebalo zakonom ukinuti a ‘tradiciju’ ostaviti samo za nostalgičare i prirodu.
Ne zna se šta je teže ‘svariti’ uz ovaj međunarodni praznik rada, da li slike bezobraznih ‘predstavnika u vlasti’ i njihove čestitke ili slike ‘sretnih radničkih porodica’ po travnjacima i parkovima, ogavno je i jedno i drugo, jer je podjednako licemjerno i bljutavo. Dokle se tako zavaravati i lagati?
Radnička klasa se može jedino vidjeti u državnim organima vlasti i tu je najbrojnija, sve ostalo je čista talašika. Sve veće firme u BiH su uništene i opljačkane čim su u pljačkaškoj privatizaciji sa ‘Alijim cerifikatima’ prešle u ‘većinsko vlasništvo države’, mnoge su date ahbabima i uzoritim džematlijama koji sada zgrću milione a otpušteni radnici pište za penzijama i neisplaćenim platama, a koliko je stvar postala groteskna pokazuje i ovaj primjer od prije nekoliko dana. Jedan privatnik hvaleći svoju firmu i plate u njoj ležerno kaže da dobra i velika plata radnicima nije nikakav stimulans ‘jer onda radnici ne misle na firmu’ i njegov profit, pa ipak takav ‘sposobni menadžer’ je dobio prostor u medijima a ne radnici koje on ‘nesebično časti’. Drugi primjer je još slađi. Direktor rudnika RMU Banovići Rasim Dostović je u pritvoru zbog korupcije i kriminala nekoliko mjeseci ali uredno prima platu, zadnju je dobio u neto iznosu od 10.000 KMa, sve po zakonu, iako ovaj rudnik grca u problemima i dugovima a radnici ne mogu lako dobiti ni zarađenu crkavicu. I njegova ‘radnička klasa’ će bulazniti po cesti par sati i jadikovati pred tv kamerama ali se ništa neće promijeniti, što odlično zna i vlast i posebno direktor. Ništa neće promijenit ni vijest od prije par dana iz jedne pljačkaške bankarske ‘Micro-organizacije’ u Sarajevu koja kaže da radnici kod njih dižu kredite da bi proslavili 1.Maj ili što je češće, da bi otišli za 1.Maj negdje vani na odmor. To je čisto onako, ‘da vide komšije’ da nas još ima među žvima i upješnima.
Ovog 1. Maja radnici Željezare u Zenici su napravili paradu protesta, gasi se peć i nestaće na hiljade radnih mjesta i kao i uvijek ‘radnici’ su poručili da je ‘ovo samo početak’, kao prijete nešto. Kome, da mi je samo znati? Ona SDA vlast je ovu firmu poklonila ‘braći’ muslimanima i indijskim bilionerima iz Londona koji su firmu ‘istresli’ i zgrnuli milijarde eura pa nestali u fazi ‘istrage’ plativši kauciju skoro milion KM, a sad je uz čestitke u povodu 1.Maja ova vlast ‘trojke’ ‘odlučno spašava’ i najavljuje ‘mjere i spas željezare’. Pri tom se ‘nova vlast’ hvali o ‘poduzetim mjerama’ za radničku klasu uz plakate radnika u uniformi i sa sčvrsnutom pesnicom’, kao u nekadašnja vremena. Ne znam kako radnici gledaju u taj plakat ali ja na njemu ne vidim čekić i zvijezdu’, vidim ispružen srednji prst. To vidim i kad se zrikava Benjamina Karić sva u ružama uslika kao djevojčica izgubljena na pozornici, i kad uhljeb Damir Mašić nesuđeni kovač a ‘uvaženi poslanik SDPa’ i neradnik sa ‘dna kace’ pored slike svoje ženke i sina čestita ‘praznik rada’, ili kad Zukan Helez u povodu ‘važnog praznika’ obilazi pogone ‘namjenske industrije’ koji nikad nisu bili na tako lošim ‘nogama’, bez obzira na njegove slike sa automatima ili granatama. Da i ne pričam o čestitkama džematlije i školarca bez diplome mladomuslimana Irfana Čengića i njegovih ‘miliona uloženih u popravljanje standarda radnika’ ili o čestitarenju Nermina Nikšića. Za povratiti.
Za jak želudac je i kič sa orkestrom na ulicama Kaknja uz 1.Maj kad se zna da je rudnik RMU Kakanj u debelim problemima i da su mjesecima radnici u buntu i neposluhu. Orkestar je za vlast a radnicima je ostavljena mogućnost kredita ako ga mognu dobiti da bi proslavili svoj praznik. Neki su, kao vlast u Tuzli ‘sve organizirali besplatno’, samo dođi i roštiljaj, što je opet znak predizborne gungule a ne proslava praznika, jebe se vlasti za rad, ali takva radnička klasa ne zaslužuje ništa bolje i ne treba je žaliti. Za razliku od ranijih godina i onog serviranja ‘radničkog pasulja’ po ulicama, nema više ni toga, ni grah nije više jeftin u BiH.
Kad se ukazao Reis Kavazović u povodu 1.Maja sa svojom ‘hutbom’ u džamiji u Sarajevu, onda je sve jasno i čisto : radnička klasa i praznik rada su nam odavno otišli u vražju mater. Reis je iskoristio ‘dan džamija’ 7. maj a ‘govor’ upriličio 1. Maja, danas. Međutim očekivano, nije se bavio radničkom klasom u ahmedijama, tamo sve odlično ‘fercera’, država ih plaća većinu ili imaju svoje benzinske pumpe, mercedese i BMW mašine, bavio se sa džamijama i sa ‘izgradnjom dobrih ljudi u džamijama’. Uzgred, natakario je ogromnu kutiju za ‘sergiju’ (donacije) da ovaj praznik uljepša još više kojem radniku ako dođe poslušati Reisa.
Umjesto one stare nekadašnje jasne i glasne parole ‘da nam živi, živi rad, dobili smo zasluženu i novu. Da nam živi, živi – smrad.
photo : 1. Maj u karikaturi, arhiv
