Davne 2015. zbog Nasera Orića, ‘bošnjački predstavnici Srebrenice’ umalo ukinuše Potočare i 11. juli, ove 2021. zbog izgubljenih fotelja – ukinuše izbore

 

Bakir Izetbegović, to natprirodno političko SDA čudo je, kao što smo ranije vidjeli bio ispodprosječan đak i student, prema tv seriji o ocu Aliji besprijekoran borac i ranjenik u redovima ArBiH, po struci građevinski inžinjer, ali umjesto brojeva i formula pribjegava stranim jezicima.
Recimo, latinski mu najviše ‘leži’, sa njim je srastao, kao da se sa njim služio od rođenja. Te Bosna je ‘tronožac’, te ‘brava sa tri ključa’, pa onda ‘lokomotiva sa vagonima od kojih neki idu brže a drugi koče’, svašta on kaže jer uvijek priča. Međutim, najviše mu se dopada ona poznata, sa kojom se najčešće služi, ona koja kaže ‘što je dozvoljeno Bogu (Jupiteru) nije volu‘, ili na čistom latinskom ‘ono što ja kažem to je tako’. U prijevodu to zvuči dosadno i suhoparno, nešto kao ‘quod licet Iovi, non licet bovi’, zato će mo koristiti ovu našu ‘volovsku’ verziju, budući da je u BiH puno stoke krupnog zuba.
Tako u dahu izbaci kad njegovi tajkuni premlate novinara kao onda Huso Ćesir marta 2019 da je ‘Huso napao kameru’ a ne novinara a onda slijedom pomenute doskočice Starih Latina, Tužilaštvo BiH potvrdi to isto. Poželjno je napadati kameru.
Ili, kad je krajem februara 2017. godine u Sarajevskoj Vijećnici obznanio da država BiH ide sa revizijom na presudu Međunarodnog Suda u Haagu u predmetu protiv Srbije, i bez da trepne utvrdio da ‘imamo nove dokaze, da je Sakib Softić agent od povjerenja i legitimiteta‘, iako je skoro godinu dana ranije dobio a sakrivao akt Suda kojim je obaviješten da država BiH nema legalnog i legitimnog zastupnika’, pa je osim političkih brodoloma i zauvijek gubitka prava žalbe omalovažio, uvrijedio pa Boga mi i izdao i Srebrenicu i žrtve zbog kojih je navodno priređivao sav ovaj cirkus, i šta onda?
Ma ništa, kad je Bakir u pitanju mogli bi nabrajati ‘do horozova’, tj. do ujutru, nigdje kraja.
Ali, evo samo najnovije. U već završenoj cirkusijadi od izbora u Mostaru, opet bez da trepne Irmu Baraliju i Bošku Čavar iz ‘Naše stranke’ je pribio na stub srama i odapeo otrovne strijele svojih ‘nevladinih’ hordi zla i medija mržnje, zato jer nisu prihvatile ‘probosanskog’ a SDA kandidata za gradonačelnika Mostara, iako je u talu sa Draganom Čovićem od završetka rata u BiH i sada, kao što od prošlih lokalnih izbora u partnertstvu sa Miloradom Dodikom i Čovićem kojima je poklonio i Parlament i Dom Naroda, zato jer se Irma bez koje ne bi ni bilo izbora u Mostaru namjerila na Jupitera, pametnijeg pojašnjenja nema.
Slijedeći Bakira tako se ponašaju i svi njegovi činovnici a braća po vjeri i državi, apartčici pa čak i sekretarice i savjetnici u njegovom kabinetu, Reis Kavazović ga prati u stopu.
Ova latinska izreka je zapravo prepričana ona novijeg datuma od ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića, ‘žrtve genocida’ i bivšeg Reisa koja glasi ‘kome ba da se mi izvinjavamo i prilagođavamo’ koju brsti svakodnevno a koju su Bošnjaci prihvatili kao melem na ranu.
Tragom te doskočice, prošlogodišnji izori u Srebrenici ponovljeni ovih dana, oživjeli su u ovoj maksimi do neslućenih visina. ‘Probosanski’, ‘probošnjački’ znači totalno patriotski glasovi odjeknuli su dolinom ‘bijelih nišana’, ponovo su kao i u slučaju ‘revizije’ u zadnji dan isteka roka upregnuli ‘Majke Srebrenice’, Ćamila Durakovića, Sadika Ahmetovića i Aliju Tabakovića, vječito budnog Ramiza Salkića i lov na izdajnike je mogao da otpočne.

Nema izbora, bojkot je jedino rješenja ustvrdili su ‘bošnjačke vođe’ pretežno sa stanovima u Sarajevu i Tuzli, niko ne smije glasati, ko izda taj je zna se već šta, i desiše se izbori bez izbora. Načelno, onako radi fore potpomaže im i tzv. bh opozicija iz Sarajeva.

Rezultat : ako se budu držali svoje riječi ovi patriotski tribuni će ostati bez stolica i vijećničkih mandata zbog čega je sva ova halabuka oko Srebrenice i otpočela a pretočena je u ‘bitku za žrtve genocida’ i ‘državu Bosnu’. ‘Vlah’ tj. Mladen Grujičić načelnik Srebrenice je ponovo prema rezultatima CIKa kao i novembra prošle godine pobjedio u utrci iako je tada Alija Tabaković kandidat koalicije ‘Moja adresa Srebrenica’ sebe proglasio pobjednikom odmah iza sedam uveče, a Ćamil Duraković potkovao na svom ‘fejsu’, što je prenio odmah i Naser Orić na svome i Nihad Aličković i ostala boranija od medija i sraona portala.

Čitam jučer kako Ćamil Duraković na pitanje šta sada, odgovara nesuvislo ali istinito do bola, evo citiraću ga da ugođaj bude potpuniji.
‘Možda niko nije sa nama, možda nemamo podršku međunarodne zajednice, možda nećemo uspjeti ništa promijeniti jer smo mali i nemoćni. Ali neka ostane zapisano da se taj mali i nemoćni srebrenički narod, nad kojim je počinjen genocid pred očima cijelog svijeta, jednom pobunio protiv nepravde i nije htio pod plaštom “zdrave demokratije” svjesno učestvovati u nedemokratskim izborima i na taj način dati legitimitet politikama koje negiraju genocid i njegovo najveće stradanje. Koji je naš plan? Dostojanstvo, čast, hrabrost, istrajnost i zaštita pravde..’

To je ta, dakle, ‘historijska pobjeda Durakovića and comp.

To što je iz Srebrenice Ćamil svaki dan u zadnja tri mjeseca ubjeđivao besposlenu raju kako će ‘probosanski’ blok odnijeti pobjedu i kako je kraj Svijeta ako Bošnjak ne bude načelnik, potprašio je svojom zadnjom izjavom ‘dostojanstva i časti u zaštiti pravde’ i otišao u lov sa Naserom Orićem.
Činjenica da će, ako se bošnjački predstavnici odreknu mandata kao što obećavaju a lažu, značila bi samo jedno: još manja prava ionako obespravljenih Bošnjaka.

Međutim, Ćamil se drži one ‘Hižaslavove’ i Bakirove jer razmišlja kako je volovima u borbi sa Bogovima unaprijed osiguran poraz.

Po istoj matrici Ćamil se poigrao i sa Potočarima i sa Srebrenicom i 2015. kada je u Švicarskoj uhapšen skupa sa Naserom Orićem, kada je ‘ispred Majki Srebrenice’ zaprijetio da se tog  jula neće održati komemoracija u Potočarima ako Orić bude izručen Srbima po čijoj potjernici je i uhapšen.
Tada se Duraković ‘igrao’ načelnika Srebrenice i jezdio po džematima Švicarske sa ratnim profiterom i kriminalcem Naserom, i od te igrice nije još odustao. Najviše mu je uz ove izbore u Srebrenici zasmetalo što mu stalno novinari postavljaju pitanja ‘gdje su pare’ za Srebrenicu, dok mu nije zasmetalo da je ovo ‘ukidanje’ Potočara zbog Orića degutantnije i sramnije od njegove želje da bude u vlasti.
Naravno, iako ne voli pitanja o lovi, treba ih postavljati.
Dok su se u Srebrenici smjenjivali načelnici iz reda SDA braće Ćamila Durakovića i dok je i on lično tamo stolovao, prava Bošnjaka se nisu puno promijenila, nisu ni silne donacije ali ovolike galame nije bilo. Ni onda a ni sada tamo nema ni Doma Zdravlja, ni kafića ni trgovina, nema ničega osim mrtvih i komemoracija. A lova je uvijek stizala. Čak i kad je načelnik bio ‘četnik’ Desnica Radivojević, ništa se nije promijenilo ali nije bilo zahtjeva da Srebrenica bojkotuje izbore, ili da bude Distrikt čak.

U čemu je onda ‘kvaka’ ?
U tome da je načelnik Srebrenice osoba koja negira genocid?
Ni govora. Vlast je slast. Negiranje genocida bi trebalo biti krivičnim djelom ali bi isto tako i Ćamilovo trgovanje Potočarima i Srebrenicom trebalo biti barem okvalifikovano izdajom. I države i ideala, ali to je nemoguća misija. Petnaest kilometara dalje od Srebrenice u Bratuncu, u bratskom zagrljaju su i SDA i SNSD, dakle i oni koji se bore za dokazivanje genocida i oni koji ga negiraju, dok u srcu države u talu sjede skupa i Bakir i Dodik i ne pada im na pamet da bojkotuju.

Zato, da ponovimo po stoti put: ono što mogu Bogovi ne smiju volovi.

photo : Naser Orić, Jovan Divjak i Ćamil Duraković, arhiv