Reis Kavazović : zakletva domovini na turskom „Baš vererum, bir taš verem“ mu baš, baš pristaje
Ima ona narodna ‘možeš seljak otići iz sela ali selo iz njega ne može’. Ali ima i ova ‘naša’ sve starija i ljepša : može Reis nekad i otići iz Reisata ali politika i vlast su uvijek uz njega’.
Islamska Zajednica BiH je od ‘Alijin dana’ (Alija Izetbegović, op. Cross) involvirana i srasla sa vlašću da se ne zna gdje počinje država a završava vjera, to su najjednostavnije rečeno dva oka u jednoj (vjerskoj) glavi. I svakom od njih potaman a ostalim narodima i eventualno narodnostima kako bude. Prethodni Reis ‘Hižaslav’ Cerić i sadašnji hodža Kavazović kojem je savjetnik ovaj pethodni, permanentno su uz vlast, u politici i političarenju zbog čega je IZBiH postala desno i najjače krilo SDA političke partije, otuđila se od vjere i naroda i postala kako reče ‘Hižaslav’ – javna organizacija. Ova najprofitabilnija firma u BiH je pod maskom ‘građanske i sekularne države’ načisto okupirala BiH islamom i šerijatom, politika joj je glavni pravac djelovanja. Logično. Gdje je vlast i politika tu je i lova, ‘bismillah biznis’ nam je postao specijalna državna grana privrede, turizma i vjere. Iako je takav način rada vjerske oraganizacije štetan i po Bošnjake jer ih se svstava u vjersku skupinu, i po državu jer poprima šerijatske vidljive okvire i temelje, Međunarodna Zajednica to prešutno prihvata i odobrava, usljed čega su nam svakodnevne slike prijema kod Reisa stranih diplomata i ambasadora najnormalnija stvar, kao što je postalo još normalnije da Reis sa stranim državnicima sklapa sporazume i protokole kao na izborima izabrani predstavnik državne vlasti.
Reis Kavazović, slijedeći politiku prethodnika ne smanjenom žestinom glumi ‘BH Ajatolaha’ i bez njega se ništa u državnom poslu ne može uraditi, dok svoje svakodnevno političarenje, radikalne stavove i govore drži i iznosi gdje stigne. U džamijama posebno. Ovog Kurban-Bajrama postupio je kao i prethodnih Bajrama ili mnogih njegovih govorancija u džamijama (‘hutbama’) jer on jednostavno ne može (a više neće, jer mu se hoće i jer može) da shvati da je samo hodža i da džamije kao vjerski objekti nisu za politiku. Tako je uz početne i već poznate islamske zakulisne filozofije mira, bratstva i suživota (to je već prepoznatljiv i uređen stil hodža) ispalio političku i opasnu frazu na kojoj bi mu pozavidio čak i Alija da je živ, Bakir svakako. Prisjećajući se ‘šehida’ boraca u ArBiH na Allahovom putu’, dosjetio se obavezno i ‘naših predaka’ Turaka i njihovih djela, citirajući nekakvog ‘bosanskog veliju’ u doba Otomanske bratske kolnijalističke vlasti nad Bosnom, izvjesnog ‘bosanskog predsjednika’ kako ga neki bošnjački pisci nazivaju – Abdullah-paše Sarajlije, po prezimenu Deftedarević.
„Baš vererum, bir taš verem“. „I glavu ću dati, a kamena jednog ne dam“- navodno je uzviknuo Paša dok je ispijao otrov sultana poslan iz Istambola. Priča kaže kako je ovaj ‘velija’ nakon što je sultan dozvolio da Austro-ugarska tokom 1784. u graničnom sporu sa Austrijom i Turskom, preuzme dio granice i Zemlje u Krajini (sve zemlje do Une, po čemu bi Austriji pripali Cetingrad, Kladuša, Cazin, Ostrožac, Krupa, Bužim itd., ukupno 21 tvrđava i četiri kule), čemu se ‘velija’ usprotivio a onda mu stigla čaša sa otrovom i hatiferman od Sultana. Što je morao popiti, a prije nego je ‘preselio’ izgovorio je ove riječi koje je uz Kurban-Bajram na čistom turskom ponovio i Reis.
Kavazović se uporedio sa ‘velijom’ jer je tu vidio sebe i svoju hrabrost pa je zatražio da to postane ‘naša zakletva’. Asocirajući (lukavo) da nam, zna se i ko, napadaju državu (Srbi i Hrvati) ali radije će glava pasti nego li otići iz Bosne makar i jedna kamen. Poziv na mobilizaciju na turskom.
Ovakva ‘mirotvorna’ poruka (red ‘merhameta’- dobročinstva pa prijetnja ratom, red suživota i mira pa red pozvanja na bitke) je već klasika za Kavazovića ‘Reisa sa horor očima’ koji sebe odavno vidi u ‘spasiocu BiH’ ili čak na čelu ‘građanske države’ i koji ne može bez prijetnji i huškanja. Da ju je citirao kakav bošnjački političar ne bi ovoliko ‘parala oči’, međutim kako je uz Bajram praznik mira i bratstva citira hodža i Reis, to onda znači da je poruka namijenjena ‘dušmanima države’ od ‘budnog džematlije’ čime su sve ostale Bajramske poruke pojeftinile i ‘pale u vodu’.
A ‘zakletva’ postala slogan za pozivanje i prizivanje Turske i otomanske Imperije u BiH. Koja, zamišlja hodža neće njemu kao onomad ‘veliji’ poslati otrov već će ga još i nagraditi.
P.S. Od svih islamskih praznika u BiH koji se proslavljaju kao državni i kojih ima poprilično jer je Rijaset sve to rasporedio i osmislio da se čitave godine ‘dovi, klanja i prisjeća’, Kurban–Bajram je po meni jedan od najmorbidnijih mitova kojeg je teško ‘svariti’ pa i proslavljati. Po predanju, jedan od Božjih Poslanika (Abraham po Bibliji premetnut u Ibrahima po Kur’anu) koji nije imao para da žrtvuje Bogu ovna, kao kurbana bez razmišljanja jer je toliko odan vjeri i Bogu, odlučio je umjesto ovna zaklati sina. No, prije nego je nož sijevnuo, vidjevši tu odlučnost Bog je poslao ovna i tako je sin spašen njegovom milošću. I to ne bilo kakav sin, već sin kojeg je ovaj vjernik jedva stekao, dugo nije mogao imati djece sve dok nije u krevet odveo jednu siromašnu ženu u selu. Još me iz doba Mejtefa i crtanke na kojoj se vidi kako čovjek kleči sa isukanim nožem iznad rođenog djeteta proganja ta scena ludosti i bez obzira na vjeru i milosrđe Boga, ne mogu nikako u slavlju, makar i dijela takve legende mirno uživati.
A da priča ima efekta u to ne treba sumnjati. Cijene kurbana su svake godine sve veće i sve je veći broj žrtvovanih KMova, eura ili dolara. Ako ste pomislili da Bog (gluho bilo) postaje sve zahtjevniji i da vodi brigu o inflaciji – u krivu ste.
To je do kalkulatora u Risatu.
photo : Reis sa osmijehom i horor očima, arhiv
