Utica NY : hajde da se volimo ‘po muslimanski’

 

Da li se iko, nacijo, sjeća silne frtutme, ujdurme u crkvi konvertovanoj u džamiju (Bosnian Islamic Association of Utica NY, INC), koja se danas kolokvijalno zove još i ‘Sakibova džamija’, po predsjedniku odbora tog džemata Duračak Sakibu, a kojoj neki odmilja tepaju i ‘gradska džamija’, sa težnjom da su preostale tri bh džamije ‘seoske’, iako su sve četiri u ‘krugu’ od par kilometara?

Vjerovatno ste, nacijo, zaboravili, taj decembar 2010, tačno prije sedam godina, kada se vodila grčevita i silovita borba za prevlast u ovom džematu. Jer narod je sklon zaboravu, na čemu počiva sva srž naše pogubnosti. Pa, podsjetimo se malo ove slavne godišnjice.

Crkvu koja je bila predviđena za rušenje, ondašnji načelnik David Roefaro je ‘poklonio’ bh džematu da je pretoče u džamiju, za uzvrat džematlije će glasati za načelnika i sahranjivati se uz pomoć njegovog pogrebnog društva za sahrane. I bi idila. Raja krenula u opravak, pare i donacije su frcale sa svih strana, radilo i staro i mlado, nije bilo ‘jabuka i krušaka’, kako ono reče novokovani hadžija Bajro Smajić kad se odvojio iz tog džemata gdje je bio član odbora, misleći kako ima razlike između autonomaša i Bošnjaka, crkva je ubrzo spiskala na obnovu preko milion dolara. Poslije smo čuli hvale i hvalospjeve sve do Sarajeva i Istambula a onda u sumrak 2010 puče bruka i nasta opšti haos. Svađe, sastanci, provale u crkvu-džamiju, raspič i uzduž i poprijeko, autonomaši i Bošnjaci su zajedno ‘branili’ džamiju i džemat od Mehmedovića, Oca i Sina. Oca, koordinatora u krovnoj Bošnjačkoj organizaciji Sjeverne Amerike i Cande, i sina, tadašnjeg imama Ahmedina Imamovića. Poslije smo saznali ono što je trebalo saznati, ni manje niti više.

Psovalo se, drmalo za prsa, prijetilo, samo onaj ko je odgledao snimak ili prisustvovao ‘sastancima’ mogao je dočarati tu i takvu našu muslimansku sliku. Posebno su sijevale varnice prema Mehmedovićima. I obratno. Mehmedovići su ‘ocrnjeni’, ispljuvani do temelja.

Kako su Mehmedovići opljačkali džamijsku kasu, kako je izrada fasade pored stotine bh građevinskih firmi u našem gradu pripala rođacima Mehmedovića iz druge američke države, kako se samo za grijanje prikazivalo i do 42.000 dolara mjesečno, kako se krao građevinski materijal nemilice preko ID džamije sve uz popust i preko veze. Ma čuli smo toga dosta, policija Utica NY je uredovala dva-tri puta i smirivala strasti, ali nikada, ama baš nikada nismo saznali u javnosti finansijski izvještaj ove crkve-džamije. Niti detalje istrage o provali u ovu ustanovu. A svi su redom obećavali da će to objelodaniti. Posebno Duračak koji se tada borio za preuzimanje džemata i u konačnici i izborio, nije izostajao u obećavanju javnosti svega ni Bajro Smajić tadašnji član odbora, ni predsjednik ondašnjeg odbora Avlim Tričić, niti blagajnik tadašnjeg odbora Šaćir Čagalj…
Jok!

Poslije ‘nategnutih’ izbora, Mehmedovići su ‘popušili’ i povukli se, Duračak preuzeo džamiju i džemat skupa sa Bajrom, nacija zaboravila sve ove muslimanske jebe i doskočice. Onda, Mehmedovići formiraju svoj novi džemat i kupuju zgradu za drugu džamiju (American BH Islamic Center of Utica NY, INC), onda ubrzo puca ljubav između Duračka i Bajre Smajića i Bajro osniva svoju džamiju proglasivši je autonomaškom, iako je to samo i isključivo Bajrina džamija (West Bosnian Islamic Center of Utica NY, INC).

E, sad smo tu gdje jesmo, dok se ne desi nešto novo i peto po redu, a ja vas uguši sa ovom našom istorijom i previše.
Da pojasnim zašto.

Krajem novembra ove 2017 godine, u povodu rođenja Poslanika Muhammeda, širom Bosne se uče mevludi, pa tako kao što je sve u prepisivačini, to bijaše i kod nas u ovoj Dolini Indijanaca Mohawk, u Utica NY, iako pola od prisutnih nemaju nikakvog pojma ni o Poslaniku ni o islamu, ali ‘ajde, eto, neka se radi.. I, kao što (ni)smo očekivali, na mevludu i mevludskim takmičenjima, u Sakibovoj crkvi-džamiji u žiriju sjedi glavom i ahmedijom Ahmedin Mehmedović. Isti onaj ‘lopov’ što je imao plaću toliko i toliko, što nije platio taxu na plaću, što je pokrao ovo i ono’ … Skupa sa imamom crkve-džamije Memićem. Sa Sakibom, sa svima.
Cvrc!
Neko će reći, nije musliman ko se ne povrati, ja bih dodao ‘nije musliman ko ne povrati’. Jer, takva praksa nije ništa novo u našim silnim džematima ni kod kuće ni u Americi.

Tajnu raskida nam nisu otkrili ni Duračak ni Mehmedovići, i neće nikad. Zaklela se zemlja raju. Mi obični građani smo bili i opstali tu samo kao statisti. I dijelili se onako, navijački i bez veze. Neki su branili Mehmedovića, neki Duračka i Smajića, grad se podijelio na pola. Popucao. Tako se to radi, ne znajući ili ne želeći znati da su to sve ‘Božja djeca’, i da će oni opet biti zajedno. A oni nas sjebali, da prostite. Zato što smo se zbog njih durili i svađali a oni skupa. Mi još posvađani. I još, pride. Tajnu njihovog sukoba nismo nikad saznali a ona je u vlasti i u džamijskoj kasi, dok kao rezultat te ‘svađe’, imamo još više džamija. Umjesto jedne, imamo Hvala dragom Duračku i Mehmedovićima i ostalima – četiri.

Po istom receptu, nakon ‘razlaza’ člana Sakibovog džemata Bajre Smajića, dobili smo obećanja ‘kako će se sve saznati’ a dobismo Bajrinu džamiju  i ništa u Boga ne saznadosmo osim bizarne doskočice hadžije o podjeli vjernika na autonomaše i Bošnjake. Kruške i jabuke.. Nakon toliko svađa, smicalica, lobiranja i natezanja naučili smo samo ponešto o truhlom voću i povrću. Ostali smo i dalje glupi. Ali dobio je Bajro džamiju. Nakon što je formirao svoj džemat i džamiju, i hadži Bajro Smajić će ući u skandal sa hodžom kojeg je optužio za terorizam, strpao ga u zatvor, zaključavao džamiju i opet, ništa ne saznadosmo. Oni što su bili žestoki oponenti hadžiji, vraćaju se pod njegovu ahmediju. Sadašnji hodža u Bajrinoj džamiji ef. Kazaferović javno je opanjkavao Bajru po kafanama i drugim javnim i tajnim mjestima, danas ponosno vodi Bajrinu džamiju. I neka vodi, kontam, muslimanski je. Ali, kako mu vjerovati kad je javno tvrdio ‘Bajro nema miliona da me kupi’ a prodao se za 400 dolara sedmičnog čeka? Kako vjerovati Mehmedovićima ili Duračku kad su jedni druge nazivali četnicima i pljačkašima a sada vode našu djecu i uče ih islamu?
Lijepo.
Po istom principu, Haris Silajdžić je istupio iz SDA stranke pa osnovao svoju sa kojom zajedno sa SDA vlada Bosnom. Po istom šnitu je Željko Komšić otišao od Lagumdžije i osnovao svoju stranku pa vlada Bosnom, Na isti način je Ljilja Abdić osnovala Laburiste a ostavila DNZ u kojeg smo se svi zaklinjali, sad je skupa sa DNZ poslanicima u vlasti, Šepić iz Cazina kao po prepisivačini ima svoju ‘novu’ stranku, SDA mu pretijesna, Hadžibajrić u Sarajevu također.. I nema kraja. Tako se to radi. I muslimanski je i politički, oboje ide zajedno.

Uostalom, što bi morali mi obični građani, vjernici ili oni ostali, sve znati? Plati za svoju smrt i piči dalje. Ako se kojim slučajem, i gluho bilo, opet desi kakva svađa u kojem od odbora, možemo samo profitirati. Ništa nećemo biti pametniji u saznanju, jedino možemo dobiti petu ili šestu džamiju. A to je valjda i cilj.

Zašto da ne!?
Ima zvanični stva Islamske Zajednice BiH oko ovog ‘trebamo i moramo saznati’, kada su u pitanju pare i finansije, kojeg sam našao u islamskim novinama ‘Preporod’, nakon silnih pitanja kuda idu pare od zekjata, muslimanskog PDVa, ili koliku platu ima Reis, recimo?

On kaže, ne moramo ništa znati, jer je tako najbolje. Zato oko muslimanskg poreza i donacija u vjeri ima najviše tajni.
Po njima, pojašnjenje ove tajne glasi božanski.  ‘Ne mora lijeva ruka znati šta radi desna’.
U tome je čitava tajna njihovog uspjeha.

photo : naslovnica Cross Atlantic, decembar 2010, arhiv