Oni i ovi, mi i vi, oni koji hoće i oni koji neće, a svi nećemo, JBO vas onaj ko vas sastavi!
– Ima jedna bolesna kovanica, sintagma riječi koju je osmislio mentalno opasno oboljeli predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koja razara srpsko društvo i zajednicu i koja izravno dijeli građane ove zemlje.
‘Studenti koji žele da uče’ – ovu mudrost je osmislio ‘Aco, Srbine’ – Vučić kao pandan ‘onima koji ne žele da uče’, kako njegovi mediji nazivaju studente koji više od pola godine protestuju Srbijom. Koje vlast dodatno kiti svakojakim imenima neviđenim do sad kod opisa svojih državljana i stanovnika. Blokaderi teroristi, izdajnici, nacisti, rušitelji vlasti…. Studentski pokret otpora koji je otpočeo od novembra prošle godine nakon pada nastrešnice u Novom Sadu u kojem je nemarom vlasti život izgubilo 16 osoba, poprilično je uzdrmao Vučićevu autokratsku i kriminogenu vlast i čak i uz moguće i najavljene vanredne izbore, ne vidi se uskoro rješenja a Srbija je stalnim protestima studenata koji traže promjene i odgovornost za ovu tragediju koja se prikriva i sakriva postala zaslugom predsjednika koji je preoteo čitavu državu sa svojom strankom podijeljenija više nego ikad čak i ekonomski uzdrmana. Silne performansama u režiji Vučića sa ‘ćacima’ (kako su ‘ovi što hoće da uče’ dobili posprdno ime zbog nepismenog panoa na kojem su ‘đaci’ naznačeni kao ‘ćaci’) se nastavljaju, u podjelama Vučić danas, kao nekad Milošević sa ‘kontramitinzima’ još pliva i vlada potpomognut medijima sa kojih ne silazi bukvalno.
– No, podjele nisu karakteristične samo Vučiću. Stara latinska maksima ‘zavadi pa vladaj’ (divide et impera) na Balkanu odlično fercera. Uz manje ili veće nijanse to koriste i mnogi drugi političari i državnici slični ili isti kao Vučić. U bh entitetu Republika Srpska pored već odomaćenih fraza ‘izdajnici i strani plaćenici’ za opoziciju Dodiku, koriste se i ovi epiteti. ‘Oni koji su izdali vjeru za večeru’, ‘oni koji se dodvoravaju muslimanima u Sarajevu’ i slično, dakle isti je pricip : ovi i oni.
U Federaciji BiH se oštri kvazi-patriotizam također podjelama. Često čujemo ‘naše ministre’ kako uz državne praznike šalju čestitke uz naznaku ‘za one koji vole domovinu Bosnu’, čime apriori čestitka ‘ne važi’ za ‘one druge’. Ma, čak i kad neko umre, podjela visi u zraku jer se namjerno sroči odprilike ovako. ‘LaHka mu zemlja bosanska’. ‘Onima drugima’ neka bude i biće teška.
– Ako je učinjeno neko dobro djelo, mediji to istaknu uz navođenje nacionalnosti. Primjera radi : Bošnjak spasio staricu u bazenu’. Jebiga, da nije bio Bošnjak, baba bi ‘plivala potrbuške’, ne bi ništa valjalo. Ako je nešto što ne valja, onda može i ovako. ‘Bosanac’ (ili češće : Srbin, Hrvat) opljačkao bankomat u Austriji. Ima da se zna.
Podjela se prečesto ističe kod sklapanja koalicija ili kakvih političkih dogovora jednostavno tako što se kaže ‘otišli na noge Dodiku’. Ili, ‘sve dali Čoviću’. A može i ovako: ‘ne može bolji poklon Bakiru od ovoga’.
Ako je čestitka uz neku pobjedu u nogometu i tu podjela mora biti vidljiva. ‘Čestitamo svima koji su navijali za našu reprezentaciju’. Ili : ‘čestitka onima kojima su Zmajevi na srcu’. U kurcu, kakvom srcu. Zna se zašto to tako mora biti. Jednostavno zbog toga da se ubije svaki pokušaj zajedništva ili suživota. Osim ako je vijest ovog tipa. ‘Bošnjak poklonio Srbima zemljište za crkvu’. Što će reći, vidite kako nam je jedino vjera u zajedništvu. Jednom prilikom je akademik Abdulah Sidran iz srca uzviknuo i ostalo zapisano. ‘Kakav suživot, to je sukurac’. Ni on se nije baš pretrgnuo u zajedništvu zadnjih godina svog života ali pogodio je ‘u sridu’.
– Nema te ideje kada su upitanju načini kako istaknuti nemogućnost zajedničke države BiH i kako ne ukazati na i najmanji mogući način da se razlike vide. Čak i tamo gdje ih nema. U BiH je postalo normalno i mjesecima raspravljati da li se po Dayton-u kaže pravilno ‘BiH se sastoji’ ili ‘BiH je sastavljena’ od dva entiteta i distrkta Brčko. Bošnjaci hoće da se govori da se ‘BiH sastoji’ što njima znači da je to bilo zajedno i prije hiljadu godina, prihvatiti da je ‘BiH sastavljena’ po njima bi značilo da je državnost BiH tek u Daytonu ‘sastavljena’. Srbi žele da stoji kako je ‘sastavljena’. Niđe veze ni s’ čim. O ovoj prijeko ptrebnoj gluposti je čak raspravljao i Ustavni Sud BiH po zahtjevu profe Denisa Zvizdića u čemu on vidi svoju bitku za domovinu i pobjedu, jer je Sud prihvatio njegovu apelaciju. Po kojoj ‘se BiH sastoji’. Oduvijek. Slična glupost iz tog Suda je došla također po apelaciji Bošnjaka pa je utvrđeno da se ne kaže kako to hoće Srbi ‘u zajedničkim institucijama BiH’ već ima da govorimo ‘u državnim institucijama’. Slađe nam je da instutucije države koje to u realnosti nisu a nije ni po Daytonu (nažalost i hvala Aliji Izetbegoviću) budu opisivane kao ‘državne’ nego da budu ‘zajedničke’.
– Da li iko normalan misli da je posije ovakvih odluka Suda više države BiH?
Naravno da nije, ali ko sluša normalne. Sve je upriličeno samo i radi toga da se dijelimo i svađamo. Vučićev izum uz studente otvara neviđene mogućnosti za podjele. One nas održavaju i zbog njih i postojimo. Ne da bi se družili već razdavajali. Da ostanemo ‘ne sastavljeni’ i podijeljeni zauvijek.
JBOKS. Jebo vas onaj ko vas sastavi. Tito, izvini, znam da nisi ‘sastavljač’, znam da si sve dobro odradio ali najglavniji zadatak nisi dovršio u cjelosti. Umjesto jednog, trebao si napraviti pet ‘Golih Otoka’ za ‘one koji su nacionalisti i koji neće u zajedništvo’, koji su nam sve ovo sastavili i dovršiti posao ‘za one koji hoće bratsku zajednicu a nisu fašisti’, nama i za nas. Ni krivima a svima dužnima. Nama koje su ‘ovi što žele podjele’ strpali u slijepu ulicu veliku kao Bulevar. Slatkog naziva : ‘Ulica onih kojih se ni zašto ne pitaju’.
photo ilustracija : ulica studenata koji hoće da uče, arhiv
