Velika Kladuša : intervju sa načelnikom – serija monologa

 

U povodu dvogodišnjice mandata načelnika opštine Velika Kladuša, lokalna stanica ‘Radio Velika Kladuša’ je prvo najavila a onda i pustila u eter ‘intervju’ sa Fikretom Abdićem, načelnikom.
Međutim, ‘ni nalik’ na intervju, mora se to reći, u pitanju je klasično predizborno obraćanje Abdića svojoj stranci ‘Laburisti BiH’, ‘njenim članovim, simpatizerima i glasačima’, kako je to neskriveno nekoliko puta istkanuo i sam Abdić, govoreći u mikrofon dok mu ispred na stolu u prvom planu blješti fascikla Laburističke stranke.
Zašto je ovo monološko kazivanje načelnika nazvano intervjuom, to vjerovatno znaju samo Radio Velika Kladuša i novinar koji je snimio ovaj materijal : jedno pitanje na početku ‘epizode’ a onda slijedi pedesetak minuta izlaganja Abdića. I odjava sa najavom slijedeće epizode. Ni pravih pitanja ni pravih odgovora, a već smo odgledali tri i najavljena je četvrta ‘epizoda’.

U prvoj, Fikret Abdić je bio ‘najbliži’ svojoj funkciji načelnika ali dozlaboga nejasan i neodređen, u drugoj epizodi je branio napade na Revizorski izvještaj i utrošak sredstava elaborirajući opravdanost novčanih pomaganja za udruženje ‘Nezaposlenih dioničara Agrokomerca’, u trećoj, Babo se bavio sa JP Komunalije i opravdanošću ulaganja u njega.

Ša li će biti u četvrtoj, petoj ili koliko već ima isplaniranih epizoda, ostaje da se vidi i čuje, ono što je javnosti pokazano, samo je potvrdilo naša predviđanja od ranije, prije izbora za mjesto načelnika Abdić je zaista svojim ulaskom ponovo u politiku uveo ‘novu praksu’ koja se kao slogan Laburista oglašava pod malo širim nazivom ‘nova ekonomija sa novom praksom’. To znači, Abdić nije obavezan građanima pojasniti ništa jer im nije ni obećao ništa kad se kandidovao za mjesto načelnika. Bilo je dovoljno nekoliko bilbord panoa sa sloganom ‘korak ispred’, nekoliko skupova i to je to.

I sam Abdić je u toku ‘intervjua’ to naglasio, on nije čovjek koji je kao ostali obećavao stoga mirne duše može da preskoči svako pitanje ili problem. Uostalom, novinar nije ni imao pitanja, osim pitanja dobrodošlice u studio. Ako nikad do sada nismo vidjeli ili pročitali intervju a da se intervjuisana osoba ne upita o nečemu ili nekome, to smo doživjeli upravo sada i ovdje.
Nema pitanja, nema potrebe jer nije ni bilo obećanja. Jer nema nikakvih problema u Opštini, sve se razvija i teče onako kako je isplanirano i željenom dinamikom. Nema ni odgovora. logično.

Šta smo onda naučili iz ovog ‘intervjua’?
U prvoj epizodi su najavljeni silni programi, nova radna mjesta, otvaranje fabrika, uz isticanje već otvorenih pogona ‘četkara’ i pogona tekstilne industrije, sve preko JP ‘Komunalije’. Bilo je i par slajdova, virtualnih slika, nešto poput onih 3D interpretacija ranijih godina najavljivanog čuda od fabrike ‘AS Agrofeniks’ u Maloj Kladuši, i to kad Babo kaže ‘sad pusti slajd’. Uz sigurne tvrdnje kako su za sve programe 90% pa i 100% obezbjeđene sve pretpostavke, uključujući i finansijske konstrukcije. Čak se najavilo i ono što smo dugo čekali : ponovno reanimiranje hala Agrokomerca, pilića, jaja, svašta ponešto, iako u drugoj epizodi, posebno u trećoj vidjesmo kako je sve to kao onaj ‘Brisani prostor’ u seriji Duška Anđića (1985, serija o hvatanju državnih neprijatelja) neizvjesno ‘do daske’, iako ovdje na Radiu zvuču umilno, poželjno i primamljivo.
Jer, tek kad je progovorio o javnom i privatnom sektoru (nekoliko minuta), Abdić je otišao u svoju i našu, Krajišku i velikokladušku muku – ‘Agrokomerc’, njegovu pljačku i otimačinu od strane države, mada je on to svaki put pojašnjavao ‘dobronamjerno’ i ‘bez prozivke’, kada smo saznali ono što već znamo. Kada je u pitanju ‘Agrokomerc’, vlast u Sarajevu je vezala i noge i ruke i Abdiću i Kladuši i sav ‘Agrokomerc’, ono bar što je još preostalo, odlučila pretvoriti u ‘realni sektor’, dakle prodati i predati ahbabima i svojm tajkunima, dok su zakonski propisi tako donešeni da, čak i kad bi Abdićevi planovi imali pokriće, ne mogu se ostvariti, zbog čega mu je ostalo da pokuša preko JP ‘Komunalije’, gdje ima pristupa i novcu i propisima.
Dijasporu je Babo spomenuo samo uzput jednom ili dvaput, a pošto nije bilo pitanja nismo uspjeli ni saznati zašto je to tako. Da li je krah sa dijasporom označio ‘Finab’ u Rijeci i njegova likvidacija a potom totalni fijasko sa AS ‘Agrofeniks’ igrarijama koje nije spomenuo ni jednim slovom (iako se sjećamo kako je to najavljivano kao početka obnove ‘Agrokomerca’) ili i jedno i drugo, ostaje gorka činjenica da se ljubav prema dijaspori istopila. Nema je puno čak ni u posjetama dijaspore zavičaju, a nema ni posjete Abdića dijaspori, iako je najavljivana više puta.

Previše je, kao što to on samo zna, Babo potrošio vremena na ‘sakrivene prozivke’ ‘neprijatelja‘, odnosno ‘njegovih neistomišljenika’, uvijek naglašavajući da namjerno neće da ih otkrije. Kontam, pa kad ih nije otkrio u svojoj zadnjoj knjizi ‘Od idola do ratnog zločinca i natrag’ a obećao je, što ih onda uopšte pripominje. E, zato da se zna, da mi o tome malo više razmišljamo. Možda se tajna krije i u tome što je stranka Abdića u koaliciji sa SDA strankom, ili možda zbog budućih koalicija poslije ovih izbora, ko to zna, ‘znanje jest krhko’ a nitko ništa ne zna, što bi rekli slavni ‘Nadrealisti’, jer osim kćerke Elvire Ljilje Abdić predsjednice ‘Laburista’ koja je slavodobitno ciknula onomad nedavno ‘srušili smo ratnu vladu’ (SDA Izudina Saračevića, op. Cross) a onda ‘uletila pravo u zagrljaj’ Huseinu Rošiću nasljedniku Saračevića i iste SDA familije spasivši ga od kraha i raspada, nije za odbaciti ni slika kćerke Dunje na rednom broju 2 za Skupštinu US Kantona u ovim dolazeći oktobarskim izborima, sve je moguće, ali kao što rekosmo, nema pitanja nema ni odgovora.
Svi mi znamo da je potencijal Fikreta Abdića ogroman, znamo i njegove zasluge u prijeratnoj i poratnoj ekonomiji, međutim, ovo što je naznačio u prvoj epizodi je preteško i za dušu i oči i uši. Posebno kada govori o preuzimanju hala ‘Agrokomerca’ kad i ptice na grani znaju da je to vlada otela dioničarima ili kada govori o nekakvim finansijskim zatvorenim konstrukcijama uz dodatak da će se ‘sa bankama to izbalansirati’. Znamo i to da Abdić radi danonoćno, međutim, svaki projekat ili plan iz ovih njegovih ‘epizoda’ ima ono dodatno njegovo, odviše poznato – ‘ne bih i neću namjerno sada o tome’, što nas još više podstiče da se radi ipak više o željama nego o stvarnim i mogućim namjerama.

U jednom momentu se čak približio opasno ‘svojim neistomišljenicima‘ kad je najavio čak osnivanje i nekakvog fakulteta Bog te malov’o u Velikoj Kladuši, nešto što je bila davna želja mlađahnog Admila Mulalića i DNZa, ‘šestog ili sedmog djeteta Fikreta Abdića’. Kao da u Bosni nema na svakoj čuki po jedna džamija i jedan ‘univerzitet’ i kao da Velika Kladuša samo čeka svoj ‘fakultet’, pored neriješene kanalizacije, puteva, rasvjete, zapošljavanja ili zdravstvenih i socijalnih problema.

Posebno menadžerskog smjera, raja. Tu se pokazala ‘nova praksa’ u punom svijetlu. Lično sam svjedokom tog ‘menadžerovanja’ još iz ‘Finaba’ gdje smo u istoj klupi nakon par sati učenih profesora iz Slovenije i Hrvatske i njihovih slajdova i mapa, koji su se naplaćivali u eurima i unaprijed, postajali listom svi menadžeri, za nekoliko dana. I fakultetlije i obični građevinci.

U ovom dijelu izlaganja, kao i u silnim komisijama koje razrađuju strategiju razvoja od ‘A’ do ‘F’ kako je to Babo pojasnio, prepoznao sam iako je on odbio navesti imena, mnoge ‘stručnjake’ iz tog ‘finabovskog’ doba pa me pomalo strah i takvih fakulteta i takvih diploma.
Ništa u tri pune epizode nismo čuli o problemima građana, izuzev o nezaposlenosti, a kako je nekoliko puta Abdić naglasio kako se obraća ‘svojim glasačima i simpatizerima Laburističke stranke’, shvatio sam da ovi monolozi zapravo i nisu obraćanje načelnika ‘naciji’, građanstvu već da se radi o čistom predizbornom kazivanju jednog lica, u svrhu animiranja glasača na dolazećim izborima. Kad budemo i ako dočekamo ‘pravi intervjuu’, onda će se ponešto moći reći i o djelovanju načelnika i njegovim potezima u svrhu rješavanja problema svih građana Velike Kladuše.

Ovako, ‘brisan prostor’, ili kako je to u jednoj epizodi označio i sam Abdić : slika u ‘bližoj budućnosti’.

photo : Fikret Abdić (lijevo) i novinar, slika preuzeta sa Radia Velika Kladuša