KOMŠIJSKA TRGOVINA U REGIONU : Mi njima ministre i predsjednike, oni nama ‘škaljarce’, ‘belivukovce’ ili ‘mamiće’, ‘glavaše’, ‘kutle’ …
– Baš su naši susjedi u Regionu totalno nefer, nepošteni i čak, rekao bih u ‘udruženom zločinačkom’ poduhvatu kada je u pitanju ova, da kažem, razmjena prirodnih bioloških resursa. Ne mislim na Dayton ili međudržavne sporazume o suradnji u krivičnim procesuiranjima i izručenjima naših državljana koje je država BiH sklopila sa Srbijom i Hrvatskom koji se ne poštuju još od ‘Alijinih dana’ do sada ili se na njih pozivamo u ad hoc slučajevima i po dogovoru, ne mislim ni na silna bjekstva osuđenih ratnih zločinaca i drugih kriminalaca koji su iz BiH nestali prije nego je presuda objavljena (jer su uglavnom bili na slobodi umjesto u zatvoru a neko im javio da sloboda nestanu), i to je u BiH odavno ‘normala’ ugrađena u zakon o dvojnim državljanstvima i pomenute Sporazume koji su šarena dravna laža usljed koje je BiH postala ‘Eldorado’ za kriminalce i osuđenike svih fela.
– Hoću o nečem drugom ili trećem : o toj nepoštenoj razmjeni ljudskih dobara između nas i komšija.
Nacijo, nema nikakvog smisla i tužno je da smo ‘mi’ u BiH u ovom segmentu našeg najvećeg biološkog bogatstva načisto izigrani i u ovoj transakciji kao u aferi sa ‘mjenicama bez pokrića’ totalni gubitnici. Taj deficit je gori i teži od onog ekonomskog sa čim nas stalno zamaraju i da ga nije, Bog zna jer sve je kod nas u Božjim rukama i nogama, ‘šta bi s nas bilo’, kako često zna reći naš ‘uvaženi’ političar pod ahmedijom hodža Kavazović.
U ovoj nepravednoj razmjeni, načisto smo gubitnici. Pogledajte samo ovo : mi susjedima dajemo gradonačelnike ministre i predsjednike a oni nama samo ološ, osuđene kriminalce ili kakve kriminogene grupe. I još se ljute kad im se kaže da su oni ‘podstanari’ u našoj i samo našoj državi koja je ‘naše vlasništvo’.
Primjera radi, Srbiji smo do sad dali dva predsjednika te države, Borisa Tadića bivšeg i sadašnjeg Aleksandra Vučića koji je bio i premijer vlade prije toga. Oba su ‘našeg drveta lišće’, Tadić je porijeklom iz Pive, Stare Hercegovine, Vučići su se zametnuli u Čipuljićima kod Bugojna. Dali smo im i Vojislava Šešelja najpoznatijeg četničkog vojvodu poslije Tome Nikolića ili pomenutog Vučića, kasnije čak i Ratka Mladića, Karadžića a možda i Biljanu Plavšić, još se ne zna. ‘Ajde ove ratne veterane zla što smo izručili i prepustili i nije šteta, ali Vučića i Tadića nismo trebali. Ili bar, morali smo ‘zauzvrat’ dobiti nešto vrijednije. Zamislite samo koliko je BiH izgubila sa ovim resursima jer, ne zavaravajmo se, ljudi su naše najveće blago. Hajde što nam ne nedostaje Šešelj i ostala ratna ekipa, ali zamislite samo koliko bi ‘mi’ profitirali da je Vučić kod nas i da je ‘naš’ političar, da ne idemo dalje. Gdje bi nam bio kraj, a?
– Moram spomenutu da smo Srbiji dali najviše. Dali smo im i Zorana Đinđića (Bos. Šamac) premijera države a oni ga ‘koknuli’ pa onda, šta znam, Čedomira Jovanovića (Bos. Dubica) bivšeg savjetnika Komšića ‘gazije’, zatim Vuka Draškovića ( Gacko, Hercegovina) pisca i nekadašnjeg premijera bivšeg četnika a odavno mirotvorca i humaniste, Dragana Đilasa (Drvar) milionera i bivšeg načelnika Beograda, Krajišnika i potomka slavnih naših Pozderaca iz Cazina još jednog bh vuka – Vuka Jeremića ambasadora …
A šta smo ‘zauzvrat’ dobili iz Srbije u ovoj totalno neproduktivnoj razmjeni? Samo neke bande ‘belivukovce’, njihovu ‘braću’ ‘škaljarce’, plaćene ubice i dilere drogom!? Gdje je tu poštena i zaslužena trgovina.
– Slično smo prošli u export-import poslu sa Hrvatima. Dali su nam a mi objeručke prihvatili presuđene kriminalce, ratne zločince, kojekakve ‘mamiće’, ‘kutle’ ‘glavaše’ i sličnu nepotrebnu boraniju sa kojom se moramo ‘bakćati’. Kao zahvalnost za, recimo’ jednog Milana Bandića (Grude) bivšeg načelnika Zagreba, Zorana Milanovića (Livno, Sinj) sadašnjeg predsjednika Hrvatske, sad im velikodušno nudimo i Dragana Primorca kao kandidata za predsjednika RH, inače rođenog Banjalučanina…
Što bi rekao ‘Srećko Šojić’ iz ‘Bele lađe’ : dosta bre sa to davanje!
photo ilustracija : Milan Bandić, Zorn Milanović, Aleksandar Vučić i Vuk Drašković, arhiv
