Kad se male ruke slože – direktor sarajevskog filmskog festivala, zet Izetbegovića Mirsad Purivatra i Skaka Abdulah, gradonačelnik : bošnjačka čistoća na bošnjački način

 

Ovogodišnji festival filma Sarajevo (SFF 2019) ostat će upamćen ne po gostima, po ”srcu Sarajeva’ ili po projekcijama filmova, sve je zasjenio ‘bosanski ćilim’. Kažu ‘crveni’ a on umalo narandžasti.
Sve druge face su već u zaboravu, ‘naš bosanski ćilim’ je ostao da priča našu istoriju.

Ona kaže : Abdulah Skaka je dobio ideju jednog petka na džumi u svojoj omiljenoj džamiji i svom omiljenom saffu (on će reći gledajući slike treba sa ‘crvenog tepiha’ sa prestižnog Caness festivala) i sinulo mu. ‘Zašto ne bi mi ponudili nešto svoje’.

Tako i bi, što Skaki ne padne sve na glavu, na um, to nije ni za priču. Odmah je dat nalog da se uzmu ‘uzorci’ i da se nađe firma koja će ‘bosanski ćilim’ napraviti pa šta košta nek’ košta. I, pravac Njermačka, odakle dobismo ćilim sa motivima iz BiH 1930 godine, Skaka je bio ‘široke ruke’, ima se može se jer ima u državnoj kasi, ćilim je plaćen neki kažu 50, a neki i do 100.000 KMa.

‘Šare’ na ćilimu jesu zaista ‘naše’, mislim bosanske, sve drugo je došlo, kao što vidimo izvana. Osim toga, pravi bh ćilim se veze ili tkaje, ali Bože moj, za Skaku su ‘šare’ na tepihu sasvim nešto drugo. Njega je to podsjetilo na džamiju, tako nam je i ovogodišnji SFF ličio kao da ulazimo u džamiju, kao da hodamo po ‘čistim ćilimima’, Skaka je prezadovoljan.

Ako mu kojim slučajem padne na um da još doda koju serdžazu ili serdžadu, nema druge nego da se gosti na slijedećem SFF moraju za tu šetnju prvo pripremiti. Oprati noge, uzeti avdfest pa onda na slikanje. Kao u onoj ‘našoj’ poznatoj pjesmi koju Bošnjaci lome u svakoj prilici.
Onako kako je to fino opjevao Nedžad Ibrišimović.
Bosna ima kuću. U kući živi starica. Njen smijeh je ajet o dženetu. Skloni obuću kad prelaziš Unu, Savu, Drinu. Operi noge u rijekama. Bosna je ćilimom zastrta”.

I nismo daleko od toga, Purivatra može sa Festivalom da uradi šta hoće, para  nesmije faliti. I uradio je, zna se. Od 2009. Sarajevo fest se ravna prema Takvim kalendaru. Iako se održava kao i Teferič svake godine u isto vrijeme, ako ‘padne’ u vrijeme Ramazana i Bajrama, Purivatra to odgodi. Ovu ideju nekadašnjeg Reisa Cerića prihvatio je i sadašnji Reis Kavazović. Hoću reći njihove ideje Purivatra je dočekao kao melem na dušu. Tako je 2009. SFF pomjeren zbog Ramazana i Bajrama. Umjesto da bude održan od 9 do 16. augusta, pomjeren je na period od 16 do 23. augusta. Mirsad Purivatra je na rijetke i malobrojne primjedbe da se ovako značajna festival za BiH ne bi trebao ‘rvanati’ prema vjerskim kalendarima, jednostavno odgovorio.
‘P a šta, termini  ovakvih festivala se pomjeraju i u Turskoj i u  Marocu’.
Istina, jedan od Festivala pored ovog od 2009. je pomjeren na zahtjev glavnog sponzora SFa Heineken piva, ‘zbog straha da se neće dovoljno pive prodati uz Bajram i Ramazan’, međutim, činjenica je takav strah sponzoru prenijet od uprave Festivala, dakle od Purivatre.

Da se razumijemo, Mirsad Purivatra je nezamjenjljiv, a šema odlično funkcionuiše od 1995. godine od kada je on uvijek direktor Festivala. Bilo je nekih pokušaja da ga neko odmijeni, ali nema te sile koja bi ga pomjerila. Milioni KMa se slivaju u njegovu kasu a on se bogati i još je u medijima ‘pozitivac’. Vidi raje, Sarajevo je metropola. Centar Svijeta. Nama drugo ništa ni ne treba.

Svoje nekretnine kao i Bakir Izetbegović ne gomila u BiH već u ‘susjedstvu’, kao što mu je kamena vila/kuća recimo u Slanom u Hrvatskoj, a često zna biti kao i Skaka ‘darežljiv’ pa svoje goste primami kako i dolikuje.
Kao onomad 2006. kad je glumca Nick Nolte-a odveo na ručak u Dubrovnik, avionom, o trošku državnih para, naravno. Polupijani i ostarjeli Nolte se iznenadio. ‘Nisam znao da je Dubrovnik u BiH’.

Nije se ni raja u BiH iznenadila što recimo Skaka nije, kad je već dobio ideju o ‘čistom ćilimu u čistoj zemlji’ (ovo sa čistoćom je odavno već uprljano jer se non-stop protura implicirajući da je sve dugo prljavo), nije dao izraditi originalni tepih u BiH, da nešto zarade i tkalje na selu a da proizvod bude ama baš ‘domaći’ i naš. A ne festivalski tepih sa bh ‘šarama’. Ko će se zamarati takvim sitnicama.

Mirsad Purivatra može toga koliko hoće jer je jednostavno zet Bakira Izetbegovića. Njegova žena je rođena sestra Sebije Građević Izetbegović.

Dakle, ovo sa ćilimima i pranjem nogu nije za odbaciti. Purivatra za milionske iznose koje dobiva iz budžeta ne mora nikom pravdati, ma eto, čak iz Zemaljskog Muzeja koji prokišnjava i jedva sastavlja kraj sa krajem nože uzeti ideju ćilima, zašto onda ne bi mogao i u svijet bh filmske mode uvesti ramazansko poslovanje. Ako ne vjerujete, sačekajte da se ‘poklope’ Ramazan i Sarajevo Fest. Ove godine, srećom nije se ‘poklopilo’, ali Mjesec ‘mlađak’ šeta, doći će nam opet 2009. godina.

photo : gradonačelnik Sarajeva staromusliman Abdulah Skaka i direktor SFF Mirsad Miro Purivatra, na crvenom ćilimu, august 2019, arhiv Cross