Čak ni u slavnom rječniku bosanskog jezika izvjesnog Dževada Jahića kojeg Islamska Zajednica slavi po mevludima kao Pejgambera, neće se naći definicija divljih, drugačijih i opasnih džemata, koje je Islamska Zajednica BiH prvo okarakterisala kao ‘paradržavne’ a potom preimenovala u ‘paradžemate’.
Međutim, nacijo, zna se. To su novorođenčad Islamske Zajednice izrasla u odrasle ljude u njenom krilu, koji su se zasitili sopstvene sise pa odlučili da postanu samostalni. Suvereni. Nezavisni, kako god hoćeš.
Čemu onda tolika halabuka od koje nema ništa i zbog koje se neće desiti ama baš ništa, čak ni po isteku ovog mjeseca februara 2016, do kada je spašavajući vehabije, selefije, šije i ahmedije, tekfirlije, tekije, hairdžije i svu drugu islamsku bulumentu Islamska Zajednica BiH dala ferman da se svi pobrojani stave pod njen kišobran ili će ih ‘mati’ ostaviti na milost i nemilost državi
Pa da se budale čude a ‘vlasi ne dosjete’. A narod još više izluđuje. A Bakir Izetbegović i ef. Kavazović da prigrabe imidž demokrata, sekularnih vođa u multinacionalnoj i sekularnoj državi Bosni.
Jalov posao i tipično zamagljivanje naše realnosti koja je neumitna i bolna kao statistika.
Paradžemati su proizvod Paraislamske republike Bosne, i označavaju vjerske organizacije pune para. Love. To im samo ime ‘paradžemati’ govori.

Nisu to nikakve ‘divlje’ ili nelegalne institucije, to su parajli institucije koje novac i imovinu stiču od bogatih islamskih zemalja i jedina razlika između njih i ostalih islamskih organizacija, uključujući i Islamsku Zajednicu BiH kao najbogatiju organizaciju u Bosni je u tome što nisu legalno na državnom budžetu Bosne. A biće i trebalo bi da to postanu ovim ‘ujedinjenjem’ i spajanjem.
Pođimo redom pa p/r/ogledajmo.
Osnivani su u okviru države Bosne pod kontrolom ili prećutnom saglasnošću Islamske Zajednice BiH, i djeluju dvije decenije bez ikakvih smetnji što nisu ‘pod istim krovom’. Mnogi od njih su članskim knjižicama uvezani u Islamsku Zajednicu BiH. Njihovi objekti su posvuda, širom Bosne, javno napravljeni, mnogi čak i uz regularne dozvole opštinskih organa, većina uredno registrovani kroz formu raznih udruženja ili organizacija. Mnogi od njih imaju svoja posebna groblja, svoje škole po jordanskim, kuvajtskim ili turskim programima
Dvije decenije i više zvanična vlast u BiH, posebno SDA a isto tako i ostale stranke u vlasti (aSDA, SDP, Stranka za BiH..) je nijemo posmatrala kako ovi džemati rastu i cvjetaju, braneći svaki pokušaj njihovog razvoja, hapšenja ili procesuiranja. Bivši Reis ef. Cerić je u tome otišao najdalje, dok ni sadašnji nije daleko od njegovog pogleda na ‘braću drugačijih pogleda na islam’. Prisjetimo se samo njegove rakcije na od prije šest ili sedam godina akcije SIPAe na lokaciji Bočinje ili Maoče, kada je javno tvrdio ‘kako država čini grijeh’ prema našoj braći, ali tada kao muftija a ne Reis.
U Bosni je na sceni odavno otvorena islamizacija i šerijatizacija države u kojoj se sve svodilo na džamijski prag, kao mjerilo glavnih državnih vrijednosti. Od islamskih vrtića, novih džamija, banaka, škola i Koledža, vojske i hotela do ureda predsjedništva. Pa nama je u Bosni i predsjednik Ustavnog Suda BiH-efendija. Državne bezbjednosne organizacije su listom popunjene kadrovima bivšeg AIDa ili filijalama SDA džamijske stranke, sudovi i tužilaštva također, dok su nam glavni mediji i info prostor već odavno u parama (u raljama)arapskih moćnih šeika ili turskih biznismena, svejedno. Nama je čak i glavna nacionalna biblioteka pod imenom saudijskog kralja, kao džamija, dok nam je glavni junak kulturnih dokumentaraca izvjesni vehabija Mevlid Jašarević.
Sva javna zbivanja i dešavanja vežu se uglavnom za kalendar Saudi Arabia-e ili Turske, na popisu zvaničnih prevodioca u sudovima ima više arapskih i turskih nego bilo kojih drugih prevodioca, u Bosni se nijedan zakon ne može donijeti a da ga prethodno ne aminuje Islamska Zajednica BiH, nama se značajnije javne manifestacije održavaju u skladu sa Takvimom Islamske Zajednice BiH, od zgrade Predsjedništva BiH do Ilidže čak su i restoranske meni kartice ili reklame na arapskom ili turskom jeziku, ostaje nam još da promijenimo tasture na kompjutoru.

Da skratim. Bosna živi u 1437/38 godini, ovdje ni februar nije više februar već Džumade-l-ula.
Živimo u Paraislamskoj republici Bosni gdje sve, pa čak i ovaj cirkus u režiji Bakira i ef. Huseina Reisa izgleda da kažem, paranormalno. I parajli i normalno.
A kad smo već kod para, treba reći da će vođe ovih ‘paradžemata’ prije prelaska pod isti kišobran ili proglašenja njihove nelegalnosti, prvo priupitati za lovu. Jer njihove vođe ‘daije’ su odavno preko BBI Banke ili drugih halal organizacija na platnom spisku Islamske Zajednice BiH. Biće, a dokle će mo mi stalno ponavljati da živimo od uzgoja koza ili pčela a naši učitelji dobivaju bogate čekove.
Ko se još boji prijetnji Reisa kako će država, nakon što on odluči koji džemat je bliže a koji dalje od Boga, stvar preuzeti pod svoje
Imamo i previše dokaza da paradržava nije za to spremna. Gdje ćeš na braću. Na svoje. Na Abu Hamzu, sirijskog Bošnjaka ili na Tariq el-Savah/a, egipatskog Bošnjaka sa bh pasošem i debelim bh ratnim stažom i stažom Al Qaide. Dugogodišnjeg stanovnika baze Guantanamo kojeg su nam Amerikanci vratili ovih dana.
photo : Tariq el-Savah, iz Guantanamo baze u Bosnu, arhiv Cross