U BiH možeš promijeniti nacionalnost kad hoćeš, osim ako želiš biti Bosanac

Pogledajte ovu sliku dobro, lijevo na njoj je najpoznatiji ‘Hrvat’ u BiH Anel Šahinović, inače nova nada i uzdanica Laburista Ljilje-Elvire Abdić i Fikreta Abdića, desno je pogodili ste – Hrvat Fikret Abdić, inače načelnik bh opštine Velika Kladuša, također član i osnivač Laburističke političke partije sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj odakle dolazi na posao u BiH. Ljilja je, i to znate ali pomenut ću, predsjednica Laburističke papazjanije nastale cijepanjem DNZ partijice koja je u zadnjim izborima osvojila dotadašnji bastion vlasti u Velikoj Kladuši i ujedno predsjedava opštinskim vijećem, kojim je prije nje predsjedavala njena sestra Dunja Pleho- Abdić, također Hrvatica ali tada u ime DNZ stranke, sada je savjetnica svoga oca i na listi u parlamentu US Kantona.
Na slici se ne vidi ali kao da je tu Ervin Abdić, mora se reći također Hrvat sa prebivalištem u Rijeci, Opatiji, ali sa radnim mjestom u Velikoj Kladuši, znate on je savjetnik Babe i prima platu u Opštini i vazda će te ga prepoznati osim sličnosti sa ocem, sa fasciklom u ruci, jer on sve piše a ništa ne pamti.
Znam, dosadni su ovi podaci ali su potrebni da se malo lakše savlada bh zakonski lavirint zajebavanja nacije sa partijama i sa izborima i naravno, sa vlašću.

Ako ste dobro pogledali sliku, vidjeli ste kako izgleda ‘ogledni Hrvat’ Šahinović, kojeg su mediji od milja prozvali i ‘halal Hrvatom’, pojasnit će mo i zašto. ‘Opravan’, da ne kažem podebeo, uglađen u novom odijelu, šarmantan (što bi rekao Fahrudin Radončić kad opisuje Bakira Izetbegovića), tačno mu se u pogledu vidi da uživa u svojoj hrvatskoj misiji.
I sve je na njemu odlično, vizuelno posebno, ali kad progovori, tek onda vidite sa kim imate posla. Bolje da zašuti ali ne ide, političari moraju pričati.  Sa ‘pravim’ političarem koji je svoje iskustvo u političkim klupama stekao direktorovanjem u Komunalnom poduzeću u Velikoj Kladuši gdje se proslavio svojim nastupom za opštinskom govornicom onomad kad se prvi put razmatrao i ‘primao k znanju’ izvještaj o poslovanju njegove a opštinske firme. Ono, znate, kad su ga odbijajući prihvatiti izvještaj pitali zašto renta poslovni prostor kad Komunalno ima prostora a on odgovorio tipično ‘hrvatski’ : ‘zato što volim da sam komforan, a vi ako vam šta nije jasno, istražujte’.
Dobro to je ličilo malo na onaj seoski i primitivan dijalekat i krajišku nadobudnost, da ne kažem kurčenje, ali tako se postaje političarem. I političkim Hrvatom. Čovjek se rodi pametan, mora se učiti svaki dan.

I bi, Anel je naučio, fino su ga nasavjetovali, ako hoćeš uspjeti u politici, ako hoćeš da budeš komforan, moraš uzvratiti. Direktorovanje u nezavršenom mandatu je bilo dovoljno da vodeći ljudi Laburista odluče da ga postave na listu za parlament US Kantona i kao što se znalo, Anel je tamo poslije izbora ‘osvanuo’. Onda, sve poslije toga je naša politička istorija, evo ovih dana, CIK u Sarajevu je odlučio da je Anel Šahinović Hrvat i da će u Parlamentu u Sarajevu u Domu naroda, predstavljati Hrvate.

Ko šmirgla Krajišnike, mada bi bilo najlogičnije da njih predstavlja.

Prije Sarajeva, Anel je zasluženo blistao po medijima nakon što se on i kolega mu iz SDP bratije nisu mogli dogovoriti ko je veći Hrvat. Naime, poslanik Razim Halkić iz SDP stranke je tražio da bude predsjednik Skupštine US Kantona ‘iz reda Hrvata’ ali je na tu stolicu ciljao i naš komformista iz Laburista Šahinović pa su se njih dvojica raspravljali dugo vremena ‘ko je veći Hrvat i zašto’. Kako se nisu mogli ‘dogovoriti’ a kako po bh zakonima iz US Kantona MORA biti i jedan Hrvat u Domu naroda a nema Hrvata toliko u ovom Kantonu, onda se pristupilo žrijebanju i sretna loptica je pokazala da je Anel ta osoba koja će predstavljati Hrvate u Sarajevu u ime naroda US Kantona. Razimu nije pomoglo ni to što je iako ‘prekaljeni komunista’ još i član Odbora Islamske zajednice u Cazinu, dapače što bi rekli ‘mi Hrvati’, čak mu je to i odmoglo pa je tako borba za stolicu u Sarajevu završena pobjedom Šahinovića.Valja napomenuti da su obojica imali hrvatske putovnice ali to i nije nekakva prednost, pola BiH  i dvije trećine Velike Kladuše imaju isto, pa ništa.
Tako da sada raja u Velikoj Kladuši može odahnuti, dobili smo našeg predstavnika ‘iz reda Hrvata’ koji će nas predstavljati u Sarajevu, i cijeni se da je to i najbolje rješenje. Jer, ako mu je, njemu Anelu, predsjednica također ‘iz reda Hrvata’ a isto tako i načelnik Opštine, kako bi onda mogao neko drugi biti bolji i veći, pa i deblji Hrvat od njega. Niko.
Hrvatski mediji su mu dali nadimak ‘halal Hrvat’ ali to njega kao i svakog političara a on je to svakako uveliko postao – ne tangira, a samo zato jer mu nije drugačije ime i prezime i jer u US Kantonu nema dovoljno Hrvata. Ko im je kriv kad ih tamo nema, je li tako?
Uostalom, Anelov put i transformacija od muslimana do Hrvata je opštepoznata bh strategija, Anel je samo nastavio učiti. Uostalom, opet, nas su u Sarajevu uvijek bolje prihvatali ‘kao Hrvate’ nego kao Krajišnike. Pa i prije Anela, Rifat Dolić i njegovi puleni iz redova DNZa vazda su tamo bili ‘kao Hrvati’, bio je i Mirvet Beganović sadašnji prvi do Ljilje Abdić u Laburistima, valjda je to zato jer u Sarajevu u bh Parlamentu nema ‘klubova Krajišnika’ a Bošnjaka ima koliko god zatreba.
A ona seže još od Ejupa Ganića, nepresuđenog ratnog zločinca i ratnog profitera a sada ‘uglednog’ akademika i vlasnika najpoznatijeg bh Univerziteta. Znamo, bio je Yugosloven a zamjeniivao Aliju Izetbegovića kao Bošnjaka onda, sada i još dugo od tada, on je među prvima u Bošnjaka, on bi rekao da se ‘tako uvijek osjećao’, iako nije čak rodom ni iz BiH, već iz Srbije.
Poslije toga, a u skladu sa zakonima koji su napisani, u BiH imamo ovu pravu najezdu nacionalnosti i silne promjene da to nema nigdje nego u Bosni.
To, mislim, da sve po zakonu, nacionalnost možeš promijenit kad god ti se nadigne ona muška ili napali ona ženska stvar, jedino ne možeš postati Bosanac. Možeš, ali samo putem suda jer u Ustavu BiH pa i u obrascu rodnog lista nema toga brale. Sve drugo može ali nacionalnost države u koju se zaklinješ možeš samo ostvariti putem sudske presude, kao što je to morao učiniti jedan zaluđeni Bosanac kad je htio nakon rođenja sina da ga upiše kao da je Bosanac. I to tek nakon šest mjeseci sudovanja.
To što ratni profiter i krimos ‘Hižaslav’ poznatiji kao bivši Reis efendijica Cerić Mustafa sada trabunja kao i Bakir Izetbegović kako bi svi trebali ‘biti malo više Bosanci’ ne pije ni vode ni šerbeta, i što stalno pored Bošnjaka dodaje i prefiks Bosanac, zato jer je tvrdio u vrijeme popisa 2013 da je biti Bosanac isto kao biti teletabis ili Marsovac i da sve drugo osim bošnjaštva nesmije proći, njemu dolazi u ovo vrijeme kad se vodi bitka da li priznati popis 1991 ili ovaj zadnji. Zato jer Bošnjacima ‘ne ide u prilog ovaj novi popis’, drugog razloga nema, zato ‘Hižaslav’ balega i dan i noć piskara, a vlast debelo plaća. Šta bi drugo radio, pitam se.
Dakle, ovo ‘hrvatovanje’ se ne može računati do i prije Anela Šahinovića, promjena nacionalnosti je u uskoj vezi sa izborima i skupo plaćenim stolicama i privilegijama. I bh propisima koji ovu zajebanciju legalizuju.
Mogao je da je trebalo Anel postati i Srbin, ali nije zatrebalo u ovom slučaju.

Tako je ‘čistokrvni’ bog te malov’o Srbin Goran Opsenica izjasnio Hrvatom iz istih razloga kao i Šahinović, da bi zasjeo u stolicu bh Parlamenta, iako će poslije tvrditi ali samo par dana da se uvijek budi kao Hrvat, majke mi, isto kao kad Željko Komšić tvrdi da nije Bošnjak dok mu na zidu ‘visi’ Josip Broz a on hrvatstvo dokazuje time da mu kćerka pohađa katoličku školu, po istom šablonu je i izvjesni Srbin (sorry, moraju se brojati krvna zrnca) dobojlija, 2011. (Dragiša Marković) reklamirao se da je Bošnjak, kako bi u gradskoj skupštini zamijenio Enesa Suljkanovića koji je otišao za podpredsjednika Republike Srpske, zafalilo Bošnjaka, pa eto ti.

Ili, recimo onomad prije nekoliko godina, to svi znamo, kad su se za stolicu u Skupštini Kantona Sarajevo Srbima izjasnili ortodoksni Bošnjaci Haris Pleho i Rasim Smajić (BOSS), te Nermin Bjelak (BPS-Sefer Halilović), pa poslije Sabina Čudić (Naša stranka) koja se izjašnjavala kao Bošnjakinja a onda kad je ‘ustrebalo’ a jeste, postala iz reda „ostalih“ jer je  zafalilo ‘ostalih’.

I članovi Fahrine stranke Edhem Fejzić i Muamer Omanović (SBB) nisu ostali imuni na ove političke preobrazbe pa su ‘postali’ jedno ‘ostali’ a drugo ‘Hrvat’.
Ako ste mislili da Srbi nedaju svoje srpstvo ni za živu glavu, moram vam čisto hrvatski reći da ste u krivu. Nina Bukejlović, predsjednica Omladine Srpske demokratske stranke (SDS) pokušala je kao prava Bošnjakinja da se uvuče ‘među nas’ i u vlast uz ove zadnje izbore, ali ‘strogi’ propisi su našli kako se prije dvije godine izjašnjavala Srpkinjom, pa su je odbili. Bila malo neoprezna. Kao što se ‘preračunao’ i Ferhat Mustafić u Tuzlanskoj Županiji. Naime, on je pokušao dobiti fotelju u bh Parlamentu tako što se predstavio i upisao kao onaj ‘iz reda ostalih’, inače je iz SDPa, ali su mu našli da se prije toga izjasnio da je Bošnjak.
Ali, umalo je ‘prošao’, gospoda u CIKu su ovaj put nosili naočari pa su pročitali. Pravo čudo.

Denis Šulić je mladi lider Dodikovih naraštaja SNSD ali je uspio’dokazati da je Bošnjak’ veći od Nine Bukejlović i on će umjesto nje kao Bošnjaka pariti poslaničku klupu i zastupati interese Bošnjaka. kao Anel interese Hrvata.

Ima ovih korisnih primjera našeg domoljublja i ptariotizma koliko hoćete, ali vrijedi za kraj pomenuti još ovaj, on je biser među biserima.
Izvjesni Nerkez Arifhodžić je prvo kao Bošnjak po nacionalnosti bio ambasador BiH u Turskoj, poslije toga kao Hrvat ambasador u Rimu, a u posljednje vrijeme čujemo da se izjašnjava kao Bosanac.

Pogrešno razumio Bakira i ‘Hižaslava’ pa se nada novoj funkciji. Nema toga dečko.
Promjena nacionalnosti može dakle doći i preko noći, ništa kod nas nije sveto, ali ne morate mijenjati naciju da bi dobili funkciju, ima i drugih načina, zakoni su pisani da bi naciju ubijali i vladali budalama.
Recimo, promijeniš prebivalište.
Kao Ramiz Salkić, recimo, onaj ljepotan SDA i podpredsjednik ‘omrznute mu Republike Srpske’. On je u Banja Luci par dana, ostatak provodi po džematima i dijaspori. Ali, prijavljen je u Zvorniku i zato se bira u organe Republike Srpske, iako živi normalno i regularno u Tuzli. Tako isto i Sadik Ahmetović, poznato ime nekada u SDA a sada ‘otpadnik’ od nekakvog bloka Senada Šepića. On je prijavljen u Srebrenici ali ima stan u Tuzli. Tako to ‘hoda’.
Sve u svemu, nisu ti bh propisi ni tako loši.
Samo se treba ‘malo primiriti’. Hoću reći sačekati bar četiri godine od prethodnog izjašnjavanja. Tako naime tolerišu ovu političko nacionalnu prostituciju bh propisi.
A ko će se strpiti, kad je vlast slatka i poželjna, a izbori svake dvije godine.
Anel Šahinović stoga, ne može bar za slijedeće četiri godine ‘postati’ ništa drugo nego ono što je postao.

photo : Anel Šahinović lijevo, Fikret Abdić desno, arhiv