SDA balans zločina i kazne : uvijek ‘podržavamo procesuiranje ratnih zločina’ ali ..

 

Sud BiH je konačno, nakon šest godina ‘sudovanja’, presudio : osam Bošnjaka (tako to u BiH ‘ide’, da se zna kao na rentgenu) dobilo je ukupno 60 godina zatvora zbog ratnog zločina nad srpskim i hrvatskim civilima u logorima “Silos” u Tarčinu, Osnovnoj školi “9. maj” u Pazariću i magacinima kasarne “Krupa” u Zoviku. Nekadašnje skladište žita, škola i kasarna namjenski su pretvoreni u jednu cjelinu, pod jednim nazivom ‘logor Silos’.
Najveće kazne, valjda po zaslugama, po deset godina zatvora, dobili su nekadašnji predsjednik kriznog štaba i ratnog predsjedništva opštine Hadžići Mustafa Đelilović i komandant Devete brdske brigade Armije BiH Nezir Kazić. Bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Hadžići i član kriznog štaba Fadil Čović, te upravnik logora “Silos” Bećir Hujić osuđeni su na po osam godina zatvora, komandir policije u Pazariću Mirsad Šabić i zamjenik upravnika logora “Silos” Halid Čović osuđeni su na po šest godina, dok je upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa” u Zoviku Šerif Mešanović osuđen na sedam godina zatvorske kazne. Stražar u logoru Nermin Kalember osuđen je na pet godina zatvora.

Grupa osuđenih je poznata i pod imenom ‘Hadžićka Grupa’, zbog pripadnosti funkcijama u Opštini Hadžići.
Iako presuda nije pravosnažna i iako je upitno šta će sa kaznom biti u buduće, dobili smo iste komentare kao u slučaju svake druge presude, od Haaga do Sarajava. Srbi iako konačno dočekaše presudu, nezadovoljni kaznom, ‘premala je, ponižavajuća i preniska’, Bošnjaci nezadovoljni Sudom i odlukom, svaka druga osim oslobađajuće presude za bošnjačke gazije je za osudu.
Sada slijedi isti i prepoznatljivi bh scenario : omalovažavanja sudske odluke, razvodnjavanje i navijanje svako za svoju stranu, sve dok ne zaboravimo i Sud i presudu. Žrtve smo davno odfikarili, ili glorifikovali, tj. podijelili na njihove i naše, i tako se i ponašamo.

Donekle mi je razumljivo da bošnjački mediji u svakoj prilici istresaju paljbu na Sud i Tužilaštvo kad god je presuda osuđujuća jer po njima i njihovom poimanju žrtve i bh rata Bošnjacima je sve dozvoljeno čak i zločin, razumljivo mi je i da to obavezno svojim zaključcima čini SDA, no ne ide mi u glavu jedno : zašto to i jedni i drugi rade pozivajući se ‘na poštivanje nezavisnosti Suda’.

‘Poštujemo i prihvatamo svako procesuiranje ratnih zločina i zalažemo se za nezavisnost sudstva, ali .. ovo što je učinio Sud BiH je zločin nad pravdom i civilizacijom, zločin nad zdravim razumom‘. Ovako to odrađuju mediji pod kontrolom Bošnjaka, SDA partija je to prokomentarisala posebnim zaključkom svoga Predsjedništva (pod brojem 6.), kao kod hapšenja Nasera Orića, Atifa Dudakovića ili bilo kojeg ‘viteza’ gazije’ iz 505 Bužimske brigade.

‘Podržavamo rad pravosudnih organa i procesuiranje ratnih zločina ALI .. Ali, nedopustivo je da se tokom rada na ovim predmetima pokušava uspostaviti vještački balans u krivnji za zločine. Balansa nije bilo ni u činjenju zločina, pa ga ne može biti ni u kažnjavanju…’

Jebalo Vas više to ‘ali’, stvarno, dokle zajebancija sa tim pravopisom. Presuda je ili dobra ili loša, nema ‘ali’. Ili podržavaš nezavisnost rada u pravosuđu ili nepodržavaš. Naši su dobri momci a vaši loši ili obratno, nema ništa ‘ali’.

Ima bo’me. Tako se u BiH radi i živi.
A šta nam još osim nepravosnažnih kazni, medijskog peglanja i opštepoznate bh stvarnosti donosi ova presuda?
Prvo i prvo, pokazuje da je i u ‘nebeskoj armiji’ bilo logora i ratnih zločina, jer u bh ratu nema nevinih i nema razlike ni ‘balansa’ u zločinu, čak ni po Kur’anu, džaba se SDA matrica izlizala od laži svih ovih poratnih godina. Po čemu je već opštepoznata. Kao ono, ‘nje bilo stranih terorističkih kampova u BiH, nije bilo Pogorelice’, pa kad su ‘Ameri’ upali u kamp, ima i agenata Irana, ima i kampova. Kao ono ‘nema vehabija u BiH, nema terorista’ pa kad počeše detonacije i teroristički akti, evo naših ‘originalnih muslimana’.

Logor ‘Silos’ sastavljen od tri objekta je samo jedan od većih u kojem su Bošnjaci, ondašnji Muslimani trenirali ratne zločine, za njega Srbi tvrde da je to ‘srpski Aušvic’ i zasigurno je osim Kazana, Uzdola ili da ne nabrajam dalje sve ono ‘čega nije bilo’. Osim suda koji je zvanično sada potvrdio da je to bio logor za Srbe i Hrvate u kojem je bilo zatočeno preko 600 zarobljenika, uglavnom civila, i koji su tu mučeni, silovani, vođeni na prisilne radove i ubijani ili razmjenjivani, ovaj logor je posjetio i izaslanik UNa za ljudska prava, famozni Tadeuss Mazowiecki i  tako ga tamo u svom izvještaju označio (strana 109). Logor je ustanovljen maja 1992. a zatvoren tek januara 1996. ali bošnjačke vlasti su sve do sada poricale da je ArBiH otvarala logore, (Ejup Ganić je permanentno u javnosti tvrdio da nije postojao nikakav logor ‘Silos’) čak na tome nije potencirao ni ovaj UN izaslanik, za razliku recimo od logora u Velikoj Kladuši, kojeg je detaljno opisao i na bazi kojeg izvještaja je dobrim dijelom i zasnovana odluka Hrvatskog Suda Fikretu Abdiću.

Logor su osnovale vlasti BiH kao odmazdu nad ‘250 silovanih ili ubijenih Bošnjaka Hadžića’, na kojoj cifri svoj ‘balans zločina i žrtve’ temelji SDA u svojim zaključcima, logor je posjećivao nekoliko puta čak i Alija Izetbegović. Tamo ispred logora su zarobljenici izgradili manji heliodrom gdje je ‘Dido’ dolazio u posjetu vođama logora. To je uostalom zabilježila i turska sapunica ‘Alija’, snimajući te scene je turski glumac koji tumači Alijin lik čak i nogu slomio, a popravio mu je specijalista dr. Gavrankapetanović.
Uz ovaj logor, osim turske serije, vrijedi zabilježiti još jedna bizaran podatak.
Izvjesni preživjeli zarobljenik ‘Silosa’ Goran Golub otkrio je još jednu tajnu u vezi ratnih dešavanja i logora a ona se veže za našu sevdalijincu Hanku Paldum. On je tvrdio kako je kao zarobljenik odveden iz ‘Silosa’ na Igman na kopanje rovova i na pripremanje bine na Igmanu gdje je nastupala ‘ratna pjevačka četa’ koja je došla da pruži morala borcima ArBiH, da su u toj četi osim Hanke bili i Dino Merlin i Ljubica Berak i da je hanuma Hanka bila u vojničkoj uniformi te da ga je tukla i maltretirala. Tako što ga je natjerala da raširi noge a onda ga nogom udarila i zgnječila mu polni organ, usljed čega je prestao biti muško. Čak ju je tužio, mediji su prikazivali Hanku u odori boraca, tražeći ne lovu već izvinjenje, a onda je Hanka protutužila njega i dobila spor.
Šta je od toga istina a šta nije ne znamo, advokat Goluba Duško Tomić je tvrdio da oštećeni posjeduje urednu medicinsku dokumentaciju vještaka, ali jedno je potvrđeno. Golub jeste bio zarobljenik ‘Silosa’ i nije jedini preživjeli, jedan od njih je u logoru smršao preko 40 kg a kasnije, poslije rata čak radio dugo kao poslanik u BH Parlamentu, dok je od rada, nehumanih postupanja i batina u ovom logoru smrti život izgubilo više od 25 zarobljenika.

Da je u SDA glavama pameti i mudrosti, ne bi ovu presudu komentarisali na ovakav način, mada je jasno zašto to čine, već bi pozdravili zdušno procesuiranje ratnih zločina bez ikakovog ‘ali’ čime bi pospješili samostalnost rada pravosudnih organa, ‘izbili’ argumente Srba u pogledu sumnji u rad pravosuđa i čitavom Svijetu dokazali da su zaista za državu vladavinu prava.

Ovako, brojanjem krvnih zrnaca ‘svojih’ i ‘njihovih’ žrtava, samo dokazuju o kakvom je ‘balansu’ riječ čime, iako ih uvijek glorifikuju, obezvrijeđuju i ‘svoje’ žrtve, budući da sve žrtve zaslužuju pravdu i pijetet.

Razumijem ja i SDA i bošnjačke medije i ovo navodno ‘izjednačavanje’ koje ‘neće proći’ i koje na kraju krajeva ni ne treba da ‘prođe’ jer se zna da su Bošnjaci imali daleko veće žrtve, međutim nije uopšte poanta u žrtvama sa kojima se igraju. Suština je u negiranju na sve načine učešća u zločinima samog vrha vlasti ili u neprocesuiranju istog, ali kao kod Pogorelice, sve dođe na svoje i ništa se ne može sakriti. Osuđena ‘osmorka’ je u vrijeme zločina bila u vrhu Opštine a njihovi mentori su danas u vrhu vlasti, kao recimo, Hasan Čengić predsjednik Sabora Islamske Zajednice BiH a nekad glavni armijski logističar ili opštepoznati Senaid Memić, načelnik skoro arapske opštine Ilidža. Filmski turski Alija, koji je u seriji slomio nogu i oštećena jajca zarobljenika Goluba su kolateralna šteta ‘Silosa’, sud se nije upuštao u njihove muke i probleme.

Ovo SDAovovsko insistiranje na ‘prihvatamo procesuiranje ratnih zločina i podržavamo nezavisnost rada pravosuđa‘, ovim se sve svodi zapravo na pritisak, uticaj pa i prijetnju na organe pravde, zbog čega bi u nekoj pravnoj državi neko i odgovarao krivično.
Ne zbog Golubovih jaja i Hankine štikle, već zbog onog nakaradnog i šašavog ‘ali’.
Ali…

photo : logor ‘Silos’, arhiv