Najveća je ona da mi odlučujemo o izboru američkog predsjednika

 Ima jedan vic o Bosancima u Americi koji, parafrazirano izgleda ovako. Jedan zemljak nakon što je naučio nešto engleskog priča Amerikancu na poslu o sebi, o bivšoj državi Yugoslaviji, o sadašnjoj Bosni i o narodima i nacijama, pa u jednom trenutku govori kako se mi BH raja volimo zajebavati i šaliti i kako najviše ima viceva o nama. Amerikanac ga preduhitri pa kaže, znam, to je ono Slovenci su škrti, Srbi kradu, Hrvati su hladno uglađeni a Bosanci su lijeni .. A ne, ne, mi smo oni što su glupi, upada Bosanac u sred vica da pokaže koliko je pametan i duhovit, Crnogorci su lijeni.
Dobro, iako Rijaset u novo šerijatskom set-programu BiH ne voli viceve, iako u mnogim vicevima ‘glupi’ Mujo ili Suljo, počesto Huse i Hase ‘pobjeđuju’ u nemogućim misijama i problemima čime nam razgaljuju dušu, većina BiH emigranata na prostorima Amerike se ponašaju kao u spomenutom vicu.

I još gore, u takvim namjernim zabludama uživaju da to nije normalno.

 

Zabluda prva
Amerikanci su glupi k’o ‘ona stvar’.
Ovo će se čuti za svakim šankom od šesnaest bh birtija u gradu Utica NY, to misli i govori i staro i mlado. Tako se razmišlja i uzduž i poprijeko Amerike.
Jesu nedovoljno informisani, to je nesumnjivo, ali to je odlika manje više većine ‘naroda’ svuda u svijetu. Informacije se u svim sistemima pa i onima koji nose epitet demokratskih društava dijele ‘demokratski’ na kašiku i dozirano, mediji pod kontrolom države odrađuju svoje. Ali, ako će mo baš ići do kraja, ko su naši emigranti uopšte u Americi?
Uglavnom sirotinja i ruralno stanovništvo koje nije vidjelo ‘bijela svijeta’ do izbjeglištva a sada šparta po Mexicu, Floridi ili California-i, ma idu čak i na OktoberFest u Njemačku ako im se ‘prahne’. Prije interneta niti je čitalo novine niti knjige, niti poprilično išlo i u škole. ­Čak ni u mejtef. Lično poznajem jednog ‘uglednog biznismana’ grada Utica NY Bosanca koji je prve godine u Americi na jezero i plažu pošao sa sandukom za alat kupljenim na ‘garage sale’ u kojeg je stavio malo leda i sendvich, misleći da je to ‘cooler’, ručni frižider.
Iako mnogi koji šire ovu tezu o glupoći Amerikanaca jedva čekaju da ih neki ‘glupi’ Amerikanac pozove da mu ošišaju travu ili usiječe drvo, ili da dobiju bilo kakav posao, neće se odreći ove ustaljene zablude jer o sebi imaju mišljenje kao o ‘nebeskom narodu’, što nas dovodi do zablude broj dva. O tome da su nam na poslu uglavnom i skoro uvijek ‘glupi’ Ameri, pa čak i obične poslovođe, nećemo jer nema nikakvog smisla, sjeba nam koncepciju.

Nebeski narod, druga zabluda
Mi smo dakako najpametniji, najtraženiji, najvrijedniji, drugi takve majka ne rađa.
Dolaskom iz šatora i najlona dobili smo ‘u pet minuta’ socijalni broj, ličnu kartu-vozačku, veoma brzo i posao i mogućnost da na kredit (bez kreditne istorije koja je u Americi ‘zakon’, a to je kako si ranije otplaćivao svoje obaveze) kupujemo kuće i kola, pa se opili. Dobrim dijelom opštinske vlasti su vidjevši kako Bosanci čiste smeće, krpe fasade i krovove ostali zapanjeni pa su lokalne novine počele da nas javno hvale a lokalne novine zasipaju naslovnicama, ne bi li to nastavili još više, što i jesmo, a dobrim dijelom nakon dobivanja državljanstva da nas primame na glasanje, pa nas to ponijelo. Danas o sebi imamo više nego odlično mišljenje, što nije ni loše ako ne negiramo druge, a što obavezno činimo.

Danas, nakon dvadeset i kusur godina može se vidjeti da smo planski smješteni u najzapuštenije dijelove grada (u Utica NY u East Utica) i da smo taj dio grada preporodili. Ali, to je bila naša grčevita borba za opstankom kojeg nismo do tada imali i sve što smo onda radili, danas ne bi ni u snu. Spasili smo kuće od propasti ali smo napunili gradski budžet za trulež predviđen da umre i da se raspadne.
Danas, samo u gradu Utica NY ima naše 80-tak maloljetne djece po zatvorima zbog raznih krivičnih djela, najčešće droga i razbojništvo, danas svaki drugi stanovnik našeg grada ima ili namjerava tužiti firmu ili osiguranje, nakon samo šest ili deset mjeseci rada, samo da ne radi. ‘Prešišali’ Crnogorce za koplje i više.
Danas se grčevito borimo za džamije i džemate i gledamo kako ‘ubiti’ dan u nekoj od kafančuga, jer samo kafane i džamije cvjetaju. Nebeski narod je doživio da ga pri zapošljavanju posebno ‘skeniraju’ jer se već pročulo da će, ako nas prime, ubrzo biti na sudu, nekom pala metla na nogu nekom kartonska kutija, a nekom treba lažni socijalni program koji uključuje sve, od stanarine do ‘Obama’ free telefona sa 100 dolara besplatnih impulsa.
Danas, svaki peti Bosanac samo luta od kafane do kafane ili od džamije do džamije a kad ga pozoveš da nešto odradi, kaže da nema vremena. I sve ispod 200 dolara dnevno, on dočeka ovako : ‘imam ja sine šta jesti’. Fakat i ima, ali to mu je omogućio ‘glupi’ Amerikanac. Dakle, nebeski narod je odavno odletio u nebo.

Bosanci vole lagati i vole da se kletu, ali to je karakterna osobina
Za ove dvije decenije u emigraciji, tek je čovjek mogao spoznati čovjeka, tako i Bosanac Bosanca. Naše osobine sa kojima smo se kitili i danas kitimo, ne vrijede više ni u vicevima, jer mi smo ‘oni što su glupi’. Ali to tako slatko radimo da izgleda ubjedljivo.
Ako ima 1000 dolara u džepu, Bosanac je k’o neboder. Odmah će navući ‘lastiku’ na njih i presaviti ih da se vide kad ih ‘potegne’ da dođe do onih ‘sitnih’. Ali, ni to nije sve, on će svakom reći da ima 5,000. Jer tako se to radi. Ako se trača kakva laž, obavezno će to osuditi, ali laž neće izostaviti kao svoju osobinu. Bosanac a muškarac više voli trač od žene Bosanke, to nije normalno koliko je istinito, međutim i tu obavezno dodaje da priča poprimi na uvjerljivosti.
Slagaće ‘čim migneš’ ali tako kao da izgleda da bi ti krvi dao, a u stvari bi ti se krvi i napio. Posebno je takav prema ‘svome’, to je slađe i to je u genima.
Osuđuje laž a od nje živi, Tite mi. Otkud, kako i zašto, Bog ne zna a ni narod, ali je tako.
Ako je kupio komšija mercedesa (to volimo iznad svega posebno staru marku mercedesa, kao i svoje ime na tablici auta) i on će ga kupiti, nek košta šta košta. Ako sazna da je Bosanac naumio kupiti kuću u kojoj ulici, odmah će je kupiti dajući hiljadu više ‘glupom Amerikancu’ koji to odmah prihvati, ako je postavio kadu u kupatilu isto veče će slika biti na facebook profilu. Prije ‘fejsbučenja’, imali smo običaj to opričati u kafanama ili uvesti svakog gosta da razgleda, sad je to puno lakše, slikaj i puni ‘face’, evo zamijenio krov, evo me čekam let za Floridu, ovdje ja i moja žena jedemo pizzu ili kljukušu …

I kad odvali ono ‘sine, jebo ja svoju mater’ ako te lažem, odmah možeš biti siguran da je blizu laži, da i ne spominjem kad se kune u djecu ili roditelje. Posebno smo ‘natakareni’ na svoje, na najbliže. Hebi ga, ko će kome ako neće svoj svome!

Bosanci nisu religiozni ali su u religiji sami sebe nadmašili
Nikad u životu nisu oprobali ni jedan vakat namaza, glavni namaz im je bio kriška somuna i masla ili pekmeza od šljiva, a sad ‘pucaju’ od postekije. Na ‘face’ gologuza i sa sisama odrađenim u gradu Albany, u džamiji zamotana do očiju. Sve prepisano iz Bosne. Allahi manet, akobogda, dragi ti i ti, ne možeš se načuditi, a evo, kao što smo vidjeli, ode se i na ekskurziju u Saudi Arabia-u pa se otuda dođe sa hrpom ešarpi i tespiha iz Kine i sa titulom hadžije.
Opšta smijurija i skrnavljenje vjere. Može i piva, može i odojak ali svaka druga je ‘allahu dragi’. Džemati rastu k’o pečurke a samim tim i džamije i naše svađe. Je li to muslimanski, jeste. Treba li tako, treba! Kad je bal nek’ je maskenbal. A kuda ova prepisivačina iz Bosne vodi, Bog zna a narod ne vjeruje.
Domicilno stanovništvo, uključujući i ‘glupe’ Amerikance se čudom ne mogu načuditi da smo toliki vjernici a ne znamo ni kad nam dolazi ili ‘pada’ najveći praznik Bajram. Do unazad nekoliko godina, slavili smo ga svako ‘po svome’ i zorno se svađali ko je bolje odgledao mjesec mlađak, da li naš ili njihov hodža a sad se svađamo čija je džamija veća i ljepša.

Cinkarenje je majka!
Dakle, teški smo vjernici muslimani, nebeski smo narod i najbolji ali volimo drugima zagorčati život, i evo nas kod zablude broj pet.
Volimo znati koliko nam zarađuje drug, komšija ili suradnik u smjeni, to se mora saznati pa na bilo koji način.’ Je’l ti prikol’ka zarad, a?’ ‘Mora da ti je chek bar tri stoje? Nije, onda jeste dvjesta pedeset garant?
Ima načina. Ako saznaš da ti suradnik u hali ima dolar više, odmah u ‘office’, žali se ‘supervajzeru’. Ako ti ko ‘zasmeta’ ili ti ‘stane na žulj’, šutiš i prati šta radi a onda ili mu zaprijetiš ili ga prijaviš. ‘Šat on misli, ja znam šta on radi i čime se bavi, mogu zovnuti inspekciju’. Policiju, FBI, koga god. U velikom broju slučajeva pošalješ ‘anonimku’ u federalni biro ili u Policiju. Svi znamo sve o svima a ne znamo o sebi, odnosno svoje ne vidimo. U tom krugu začaranih tajni sve funkcioniše dok ‘ne pukne’. Prijateljstvo, ljubav ili nacionalna ili nacionalistička iskra. Onda se zna, zovi ili piši. Poslije kukaj: ko nas cinkari?

Kurvanje popravlja brak, šesta zabluda
Jesmo nebeski i jesmo naj, naj i naj, ali tuđe volimo. Kumu, komšinicu, nečiju tetku, sestru, snahu. A i one, naše žene se ‘osilile’, osjetile slobodu ljubavi. Dobro. Mislim, nije dobro ali u redu, i šta sad, do jučer smo se smijali kako je svaki drugi Amerikanac sretno razveden a family mu na prvom mjestu, a vidi nas. No, i to ne odrađujemo onako ‘nebeski’. Mrčo, koji mrčo, ovdje je raspad braka veća muka nego taxa ili penzija. U praksi dokazano, kao što je dokazano da preljuba popravlja brak i bračno stanje. Zavoliš svoju ženu više nego je to normalno. Jer moraš, ode kuća, ode auto, ode plata, sve ode.
A da bi to ispalo kako zaslužuje najbolji narod na svijetu, proglasiš se ludim. Odeš kod bilo kojeg hodže i napraviš zapis i sve postane čista idila. Žena ti povjeruje da je u tebe bio ušao šejtan, ili obratno mada rijeđe da muž povjeruje ženi, i onda poslije svoju ženu ne ispuštaš iz ruke. Ljubakaš se na javnom mjestu, u kafanama obavezno, svako malo vremena je zagrliš jer se sve snima i obavezno na face staviš više slika da ti se povjeruje kako je šejtan bio i prošao. A to što plaćaš alimentaciju za vanbračno dijete je kao šarena laža. Ako je u interesu dobrog braka, i neka vala, ali po meni, čista zabluda. Jednom pušač uvijek pušač, jednom droga – opet će.

Zabluda sedma : ko smo mi?
Hoću reći da li smo Bošnjaci ili Bosanci, bilo bi zgodno znati, ali po matrici iz rodne Bosne to ostaje ‘tajna’. U dokumentima Amerike, još smo Bosanci ali peticija da se svi proglasimo Bošnjacima je u toku, čim se nakupi 100.000 potpisa, vlasti će se morati o tome odlučiti. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike nas je izbrojao, mislim ‘nas’ Bošnjake i rekao da nas ima 350.000. A ni blizu, statistika kaže da Bosanaca u Americi ima 130.000 i koji broj više. No, po Ustavu BiH nema Bosanaca, tamo su samo tri konstitutivna naroda : Srbišnjaci, Hrvatišnjaci i Bošnjaci, dakle zemlja Bosna nema Bosanaca. Ako ne zatražiš, popisom ili upisom rođenja djeteta da budeš Bosanac, postaćeš Bošnjak. Samo Bošnjak može na izbornu listu za Predsjedništvo, iz reda Bosanaca.
Zbilja, ko smo i šta smo? Ne može više ovako : ‘Mi Bosanci, odnosno Bošnjaci’. Da i ne spominjem ono Hercegovci.
Mene što se smatra, a smatra me se, nisam Bošnjak. Odluka o naciji donijeta u hotelu Holiday In u Sarajevu, u podrumu, bez ikakve javne rasprave ili referenduma (opa!) čak, a poslije pretočena u Ustav o kojem nisam nikad ‘imao pojma’ u vrijeme donošenja, mene ne obavezuje.
Država Bosna mi je uzela sve što je htjela, nacionalnost ne može. Uostalom, već se provjerilo u praksi, ako to i uradi, mogu Sudom da to povratim. Dakle, zabluda je nazivati se drugačijim imenom nego što jesi. Jer, kad te pitaju ko si i odakle si, ovdje u Americi kaže se : Bosanac, iz Bosne. Tačka. Točka.

Mi odlučujemo o američkom predsjedniku
Najjača’ i najsmiješnija zabluda koja se širi bh medijskim prostorima ovih dana je upravo ta. ‘Bosanci u St. Louis-u odlučuju ko će biti američki predsjednik’. I u naslovu se ne kaže Bošnjaci, već Bosanci!

Molim lijepo, to zvuči prefino i preslatko, ni blizu istine. O tome ko će biti izabran za predsjednika ne odlučuju američki građani a kamo li mi, Bosanci. Ali, hej, zna se ko smo mi. Pa mi odlučujemo ko će biti načelnik u jednoj opštini, kao u gradu Utica NY ili u St. Louis-u i to se zna i kako i zbog čega. Načelnik zbog neizlaska na izbore postaneš sa par hiljada glasova u gradu Utica NY a mi učestvujemo u tome preko džemata. Načelnički kandidat posjeti džamiju, da nešto crkavice (grant), par naših Bosanaca uposli sina  ili kćerku ili snahu u Opštini i eto par stotina glasova. Eto kupovine kuće po povoljnijoj cijeni, eto štajaznam još dosta toga ali samo za pojedince. Ali predsjednik Americe, common, i još od nas zavisi. To što ‘nas’ ima u St. Louis-u 50.000 ništa ne znači, osim ovo već gore nabrojano a mogu dodati još koju munaru na džamiji ili sebilj u parku. Da smo tako ‘moćni’ odlučili bi izbore u Bosni, ali neka se samo piše i čita.

Međutim, ovdje opet moram spomenuti lobiste Islamske zajednice BiH u Americi i ambasadore, a to ti je isto, jer je to u vezi sa ovom pričom. Nekadašnji Reis Cerić je dirigovao sa bosanskom emigracijom kod izbora senatora i kongresmana, kod načelnika opština svakako, danas to umjesto namrgođenog emeritusa Cerića odrađuje nasmiješeni ef. Kavazović. Preporuka je bila za Obabam-u jer je ‘naš’ a sada za Hillary jer će ona jebati majku Srbima kao ranije njen muž Bill, dok Trump mrzi Muslimane.
Iako nijednom od američkih kandidata nije uopšte stalo do muslimana, sa minbere je odaslana fetva i Hillary je ‘naš izbor’. Međutim, američkog predsjednika su već izabrale moćne korporacije i kompanije kroz elektorski sistem i kroz milijarde dolara, nama ostaje samo da ga proglase predsjednikom krajem ove jeseni. Zato, ne sramotimo se ovom zabludom. Uostalom, ako će mo pozvati u pomoć statistiku koja kaže da ‘nas’ ima nešto malo preko 1% u Americi, mislimo drugačije. Ako nećemo, uživajmo u zabludi.
Što se tiče samih kandidata, ja nemam dilemu, nijedan nije moj ‘tip’. U istoriji Ameriki lošija ponuda nije sijevnula do ovih kandidata, a bilo ko od njih kad postane predsjednikom, neće mrdnuti dupetom da olakša moje muke, iako samo o tome vaze. Ni prepredena i lažljiva baba Hillary, niti bogatun i također lažov Trump. Zato ću ove izbore prespavati, šta mogu drugo.