Bajramske vijesti iz slavljeničke besvijesti : od Zukanove puške do baklava vesele načelnice Benjamine i Bajramskih tekbira u katedrali ‘Srca Isusova’, kurbana Fadila Novalića i fetve do bajramskog bika iz Krajine.
**** Prvo da obnovimo gradivo, pa će mo na vijesti, o Kurban-Bajramu je riječ.
Jeste, kao i svaki bh praznik to je ‘najveći i najdraži‘ ili jedan od ‘svetih‘ praznika, u Bosni Veseloj su takvi svi muslimanski praznici, još nije dokučeno koji je ‘draži od najdražeg’.
I da se zna, i traje najduže, nema nijednog državnog praznika (a ovaj to jeste svakako jer se tako tretira) da traje četiri dana. Gluho bilo kao da je u pitanju nacionalna žalost a ne radost nacije.
Drugo – svako ima prava da vjeruje i da prakticira vjeru, međutim od svih islamskih praznika, meni je ovaj najmanji povod za slavlje i praznovanje, ma kako fino izgledao i zvučao sudeći po licemjernim čestitkama državnika i političara a posebno po opisu Islamske Zajednice BiH i njihovih tumačenja i vaza. Čisto iz razloga jer se radi o ritualnom žrtvovanju koje je teško dokučiti i ‘svariti’. Naime, prema predanju jedan od poslanika (Ibrahim ili Abraham) je, budući da nije imao novaca za žrtvu-kurban, oborio na zemlju jedinog sina kojeg je jedva stekao, isukao nož sa namjerom da ga prinese Bogu kao žrtvu, a onda se Bog smilovao. Poslao ovna koji je zamijenio sina i u tu ‘čast’ se slavi ovo prinošenje žrtve. Sama ta činjenica da neko, ma koliki i kakav vjernik bio, može pomisliti da prikolje sina u čast Boga, meni je morbidna, ali eto, ljudi u svašta vjeruju i svašta pripovijedaju, imaju prava na to pa neka slave. Inače, ‘nama’ su žrtve uvijek bile odskočna daska za sve, ne samo uz Kurban-Bajram, vidjeli smo to i gledamo svaki dan kod iskorištavanja i zloupotrebe žrtava genocda u Srebrenici. I ne samo njih. Usljed čega je i ovo žrtvovanje preraslo u pravi biznis ; od utvrđivanja cijene kurbana do, recimo firme Nasera Orića jedine sa dozvolom za otkup kožica gdje se uz jedan Bajram može zaraditi i do 800.000 KMa. Ujedno se povećala i lista žrtava. Osim ovna, može i ovca, i krava, bik, a može i kamila. Niko se nije dosjetio kokoške, patke ili ćurke, iako su obzirom na merhamet i skrušenost vjernika u islamu puno jeftinije žrtve.
Ko o čemu, Reis o svačemu, najveća mu boljka poslije Dodika– sarajevska ‘trojka’
A sada idemo na vijesti i neznam odakle da počnem, evo od Reisa hodže Kavazovića.
Prijem, baklave, već viđene face, ali ne može (jer mu je to farz – obaveza) ‘Ajatolah’ bez politike. Država na prvom mjestu, neprijatelji, ugroženost, zbijanje redova i poznata bajram-banka. Ima se, može se. Ali kad smo već kod brige za siromahe, sirotinju i sve što ide uz to, bilo bi dobro da saznamo i kolika je cijena svega toga. Za primjer, kolika je plata Reisa, za auta i sve silne vrste biznisa znamo. Kad već znamo svačije druge plate iz javnog života bilo bi dobro da saznamo i kufertu ‘Ajtolaha’ i Emira Suljagića. Rijast i MC Potočari su jedine javne ustanove u BiH gdje su plate tajna. I čudno, nije mu došao VP Schmidt a ne vidjesmo ni američkog ambasadora Mr. Murphy-a. Možda će se zagrlit naknadno.
Ima još nešto uz Reisa : dok je držao hutbu uz Bajram, ponovio je doslovice svoje riječi koje je izgovorio njegov ahbab i jatak Denis Bećirović nedavno, kritikujući svesrpski sabor. Čime je direktno osim Vučića i Dodika prozvao ‘trojku’ odnosno ministra Konakovića. Rekao je da ‘nama ne treba tribalsko okupljanje i saborovanje’, hoće reći plemensko okupljanje. Isto to je izjavio i Bećirović pominjući ‘plemena i srednji vijek‘, onomad kad je Konaković upriličio svebošnjački sabor uz Ramazan. Nije, dakle, ‘rumeno-zeleni’ uzalud iftario sa Reisom. Bakir se ne zaboravlja, Denis je tu.
državu voli a vjerskim propisima soli
Uz Reisa, ide i vijest-intervju novog vojnog muftije Nesiba hodže Hadžića. Ne zbog njegovog plača za ‘vojnikinjom’ Emelom Mujanović i njenom hidžabu (kojeg nije nosila kad je potpisala ugovor sa vojskom i državom), to su vidimo riješili on i Zukan Helez nagradivši je novim radnim mjestom u ‘civilnom sektoru‘ iako to Ustav i propisi zabranjuju, već zbog njegove jasne vizije Vojnog muftijstva i poimanja Oružanih snaga BiH koje se nazivaju ‘zajedničkim‘. Kaže hodža da ‘djeluje u okviru MO BiH’ ali da je Muftijstvo ‘vrlo organizirano, jasno definirano, omeđeno zakonima i normativnim aktima Islamske zajednice i Ima vrlo jasne ciljeve, zadatke i misiju’. Naravno, najveća bruka Daytona i propisa BiH je taj što je dozvoljeno javno paradiranje i djelovanje religije u zajedničkim OS, budući da je očigledno da to nema veze sa sekularnošću i zajedništvom već da se radi o pretvaranju OS i to bošnjačke kompnente u muslimansku vojsku. Ostalih – zna se.
Misija i ciljevi su jasni, suradnja između muftije i ostalih kapelana i popova je, sam reče – nikakva. Logično. Nisu hodže, popovi i sveštenici tu da surađuju i zajednički djeluju. Zato im tu nije nikako mjesto
Benjamina : šta vam je, i katedrale su džamije
Od ostalih najdražih vijesti bilježimo baklave, jufke i bolesni osmijeh načelnice Benjamine na Baščaršiji, najpozatije po nom ‘džamije, crkve i katedrale’ te njeno naslikavanja u stilu Rame Isaka i patetične izjave oko ‘zajedništva i ljubavi‘ iz tepsije sa baklavama. Zato jer ova mala po rastu i sposobnostima a velika SDP lažljivica po stečenom iskustvu nije primjetila niti čula kako su, dok ona bez rukavica (ona je uvijek ‘čista’ i higijeničar u vlasti Sarajeva) dijeli raji baklave, njeni i Reisovi jurišnici čestitaju Hrvatima Bajram u crkvi ‘Srca Isusovog’ i tekbiraju pokazujući zajedništvo i suživot. Prije je, jednom, dok se snimao spot za hrvatsku tv ispred ove bogomolje, ‘oštro reagovala‘ na razgolićenost pjevačice, branila katolike od katolika. Ovog Kurban-Bajrama ih nije htjela braniti od vehabija a i nije smjela. Kako će to raditi kad im dijeli zlatnike Sarajeva za ‘humanost’. Kud ćeš većeg humnitarluka od tekbira katolicima u katedrali?!
Osama bin Helez kao Alija Đerzelez
Laž pijanog i bahatog ministra odbrane i ‘zajendičkih oružanih snaga‘ se dokaže istog momenta čim je izbifla, tako je bilo i ovog Bajrama u vezi puške, sa kojom se Zukan uparadio i uslikao kako bi nam dokazao da imamo čime ratovati. Ima on uvijek svašta za reći ‘ali nesmije to otkriti’, pušku je kao toljagu pokazao. I promašio, već su ga demantovali. Prva bh puška nije uopšte proizvedena u fabrici ‘Igman’ u Konjicu već u Novom Travniku. Ali, šta ima veze, ionako će on nešto smisliti do sutra ili do slijedećeg Bajrama ako izdrži, važnije je od toga da su se svi od te slike na kojoj kao Osama bin Laden drži automat – usrali.
Od Fadila nema boljeg insana-za kurbana
Kad smo već kod kurbana, kod žrtvovanja, evo jednog koji je žrtva ali još živ, to je Fadil Novalić. Haris Zahiragić ga je počastio specijalnom čestitkom a SDA davno proglasila sve sa Reisom – kurbanom i žrtvom (‘udar na Bošnjake, nevin osuđen, medijska afera je izmišljena’) a onda se i sam ‘Fadile Oprosti’ javio iz zatvora gdje izdržava četverogodišnju kaznu zbog k.d. u aferi ‘respiratori’ te pozvao na ‘sabur’. Na ‘duranje’ i ‘strpljenje’. Ima čovjek facebook, sve se ima u zatvoru, i sve je po zakonu. Možda je ponio sa sobom i onaj skupi celularni kojeg ‘servisira’ u Austriji a kojeg nisu bezbjednjaci našli niti dešifrovali. Uskoro slijedi i godišnji zbog dobrog vladanja, valjda?
Jusufe – Juka, opet bruka!
Jusuf Juka Nurkić ‘bosanska tj. bošnjačka zvijer’ naš džematlija najpoznatiji u NBA ligi ne bi uopšte bio vijest zbog toga što je došao u zavičaj i klanjao Bajram da nije to odklanjao u Srebrenici skupa sa Ćamilom Durakovićem. Koji obožava ovakve sličice. Zato jer je bilo najnormalnije da Bajram odklanja u svom rodnom mjestu, u Živinicama. Ali, ko bi ga tamo primjetio, u Srebrenici klanjati Bajram vrijedi kao na Kabi – 100 puta više. Slično je bilo i u Banja Luci : i tamo je kao na Vučićevim izborima, najviše klanjača bilo doveženih autobusima. Kao što Vučići fali glasača, tako i Reisu džematlija u entitetu.
Hej, druže, kuda eksplozivi kruže?
Bilježimo i jednu blesavu ali da kažem – očekivanu vijest, jer se u BiH i propisi uređuju i podešavaju po šerijatskom kalendaru. A vijest kaže u naslovu ‘Zbog Kurban-bajrama, danas i sutra zabranjen je prevoz eksplozivnih materija na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine’. Što će reći, vozaj eksploziv po Republici Srpskoj ili Herceg-Bosni koliko hoćeš, kod nas nećeš. Iako je propis, ne važi za ‘suverenu’, ‘jedinstenu i nepokorenu’ u cjelosti? Ili, tamo uz Bajram neće da vozaju eksplozivne materije dok u FBiH hoće?
Lakše se diše kad se čestitka samo piše
Čestitka Dodika uz Bajram je teško svarljiva, ima milion razlga za to osim slabog želudca. Kakve radosti zajedničkog života ili sreće kad se zna gdje se lakše diše. Tamo gdje nema muslimana. I o ostalim čestitarima mislim slično, samo fakta, ništa lično. Osim o čestitki Željka Komšića. Ona je iz srca i duše i sa ‘čistim obrazom’. Provjereno već 16 godina, dokazivo na Kovačima svakog dana.
Poklonu se ne viri u zube, ne vjeruj u sirotinjske trube
Ima i jedna baš onako pozitivna koja kaže da je hodža u MZ Željezno Polje – opština Žepče odlaskom u penziju dobio na pokon ne plaketu ili ručni sat – već auto. Jeste da nije nov ali, vele, plaćen 15.000 KMa. ‘Golf’ je obradovao efendiju Zuhdiju Ridžala a javnost obaviještena da u BiH nema krize i da hožde mogu računati više na svoju pastvu nego na Reisat. Te da ‘naši’ nagrađuju obilato po onoj Reisovoj ‘ima se – more se – ali kukaj da nema se’. Pa se više ne kaže ‘poklonu se ne viri u zube’, kaže se ‘viri se u novčanik’. Najdraže nagrade su sada kod nas plaćena ekskurzija na hadž (mali ili veliki) ili evo, ovako – auto. Kad bi od donatora ili od Reisa zatražili koju paru za liječene nekog djeteta ili za bubreg, teško da bi se tako brzo nakupilo, ovako ide kao po loju. Ne smeta mi, samo bilježim, ali mogao bi Reis ili džamija da nekada nekom nešto i poklone, zašto uvijek po raji? Izgleda zato jer raja ima para, to kukanje po internetu nam je dio našeg folklora kao što nam je sadaka zakonski postulat.
Od bika do specijalnog žrtvenog lika
Najveća i najdraža uz Najdražeg je vijest iz džemata Velagići – Pudin Han iz Krajine, iz Ključa. Zato jer je, vidjećete to, odavno ‘tradicija’ i događaj zbog kojeg je čak i šerijatski propis-fetva uredovala. Ujedno je to i dokaz da ne treba vjerovati stalnim kuknjavama kako se umire od gladi i kako je narod u BiH siromašan. Siromašan je samo onaj ko nema, što bi rekao Fadil Novalić. To su izgleda izborne i državne zajebancije. Kojima se teret svali na dijasporu i bogate bh tajkune i pojedince. Državi glasači a dijaspori narikači.
Radi se o ritualnom darivanju i klanju bika uz ovogodišnji Bajram koje je poprimilo obrise ‘tradicionalnog’ jer se ponavlja od 1999. godine a koje klanje i ubijanje životinje-domaćeg goveda, bika, je uređeno posebnom fetvom iliti zakonom Rijaseta. Historijsko čudo, nikada nijedan žrtvovani ovan, ovca ili krava nisu imali svoju fetvu. Uz prošle lokalne izbore ‘tradiciju’ vozanja pa klanja bikova ofarbanih u zeleno koja je otpočela sa Alijom Izetbegovićem i skupovima SDA, obnovio je Bakir – Sin Velikog Oca u mjestu Šerići, kada je u njegovu čast bik zaklan i spečen u haremu džamije, čitali smo o tome. Iako je nezakonito, Reis je to prešutao, mora se Bakir naručati kad su izbori.
Da ne bi opet bilo rasprava ‘je li ispravno ili nije‘, poznati fetvaš iz Bihaća (poznat po sramnoj naredbi – fetvi poginulim ‘Autonomašima’ u zadnjem bh ratu u Krajini, po kojoj se takvima ne smije klanjati dženaza jer su otpadnici murtedi u vjeri) Hasan-ef. Makić je sa kolegom muftijom Edhemom Čamdžićem ozakonio fetvom smrt ovog bika i proglasio to halalom, tj. ispravnim. I umalo ga ozakonio ‘šehidom’. I od tada je krenulo takmičenje, kažu vijesti, a tolika je pomama za davanjem da se svake godine pravi rang-lista ‘sretnika’ ne pitajući sirotog bika, i već je pet godina unaprijed sve ‘rezervisano’. Čak je jedne godine ‘brat’ Turčin tražio i dobio preko reda pravo da plati bika i da ga mim rang liste ‘umiri’, da bude taj sretni dobitnik. Znači, želja, lista pa onda bik. Kao kad čekaš na cistotatike ili operaciju, pa ti odobre, ali puno brže. Usvojen je i poseban ritual. Bik se hrani posebno a drugog dana Bajram se vodi pred džamiju gdje se uče dove i uzvikuju tekbiri, prije toga se klanja i uči u familiji darodavca. Nako što se bik teatralno zakolje i na ražnju ispeče ispred džamije što traje čitavu noć, ujutru se dijeli džematlijama poslije klanjanja Bajrama. I svi veseli, čak i bik, vidi se po njegovom osmijehu na slici. Bik košta, kažu džematlije do 5,000 KMa i do sada je jedna ista familija (Pobrići) u čast članova familije već tri puta klala bika. Još je na ček-listi. Velika familia a ljudi puni love. Za pečenje bika treba ljeti 5 metara drva, zimi ravnih 10. Pa ti izračunaj. Ako neki borac ili običan smrtnik usiječe metar drva da prezimi – ide u zatvor, ako neki bogataš i pravi vjernik dadne 10 metara – ide u džennet, hoću reći u raj. Nije ukrao, pošteno dao, na isti način kako je nepošteno zaradio.
Ova ‘tradicija’ ima samo jedan mali problemčić kojeg ističu džematlije ovog Kurban-Bajrama, a to je : nema ko bika pojesti. Kažu, da je nekad bilo a sada nema džematlija ni ‘za dva mektepska tima u nogometu’. Međutim, uz tekbire i larmu bik se kolje. I po slikama, neko ga pojede. Pa ko voli nek’ izvoli. Nema džematlija ni u ostalim džematima ali se džamije prave. Biće, daće Bog.
Kažu da se i dijaspora uključila i daje i ona, iako darodavci imaju dovoljno. Dijaspora je poludila kao i domaći, nikad doći pameti a para nikad dovoljno.
Bikovi su nam kao i političari. Eto ih, završili i oni na izbornom spisku.
photo : ispečen i skoro pojeden bik zaklan uz Kurban-Bajram u džematu Velagići, Ključ, arhiv
