‘Srbovanja ima, ima i ‘četnikovanja’ ali ne fali ni ‘bošnjakovanja’ i ratnih snova, Dodik proslavlja u Banja Luci, Bošnjaci u Potočarima i u Zenici : prošao je 09. Januar, spremajmo se za 01. Mart, pa 11. juli, pa 29. novembar, veseloj ‘patriotskoj’ naciji ne fali praznika ….
* Kad čovjek nešto iskreno poželi, onda mu se to i desi. Ili ‘American’ ili ‘Bosnian dream’.
Eto, koliko god je Milorad Dodik isčekivao paradu opasnog nacionalizma, kiča i inat veselje u većem bh entitetu Republici Srpskoj (kojeg Bošnjaci uporno nazivaju manjim iako brojke govore drugačije), isto toliko su ga priželjkivale i bošnjačke vedete u vlasti, vehabije, borci u islamu na čelu sa Reisom i mnogi ‘zlatni ljiljani’, posebno je bio ucrtan u planovima nekakvih fantomskih ‘stručnjaka’, ‘analitičara’ i ‘nevladinih udruga’ koje snage zapravo kroje politiku bh države.
* Nisam siguran da li su ga obzirom na silnu ‘zabrinutost’ i prijetnje očekivale i tzv. međunarodne snage u BiH, ali kako su se svekolike najave akcije i reakcije svele na prelet dva američka aviona iznad Banja Luke, moglo se pretpostaviti da će nam se po sedmi put nakon zabrane Ustavnog Suda, desiti 09. Januar. Razlog više : bh tužilaštvo ‘prati, analizira i istražuje’ i prebrojava krivične prijave ali dalje od toga ne ide.
* Iskreno, da ima imalo soli u glavi osim moždanih vijuga za klepanje love i pljačku državnih para a posebno onih za rasturanje države BiH, Dodik bi umjesto mađarskom premijeru Orbanu ili folk drkadžiji Pajčin Mirku poznatijem kao ‘Baja Mali Knindža’, najviše priznanje svoje ‘Republike’ dodijelio Aliji Izetbegoviću. Kako mu to majka sa kojom voli da zapjeva ‘Srpkinja me majka rodila’ nije dala u genima, ništa mu drugo nije preostalo nego da se obruka.
Niko, ma kakvi borci, kakve pobjede ‘srpske armade’, ništa ratni zločinci Karadžić ili Mladić i silne žrtve, niko od njih nije zaslužniji za ovaj ukleti praznik osim ovog bošnjačkog mudraca Alije Izetbegovića, ‘šehida’, ‘prvog predsjednika BiH’ i ‘poznatog svjetskog državnika’, vlasnika imena ulica, trgova, rijeka i planina, sportskih turnira, muzeja i mauzoleja na Kovačima.
* Jednim parafom u Dayton-u 1995. ‘vizionarski vođa’ ArBiH i SDA mafijaške familije dao je Srbima svojim ratnim drugarima a time i Dodiku i Republiku Srpsku, i Srebrenicu i Potočare, dao je dijasporu onim preživjelima i spašenima i nešto Tuzle i brda oko Sarajeva (Sarajevo je rezervisano za braću Sandžaklije), nakon što se prethodno konsultovao sa ‘braćom’ Turcima (Sulejman Demirel) sebi je zaokružio svoj islamski bošnjački teritorij (za kojeg se on brinuo a ‘drugi neka ispravljaju krive Drine’, kako je potvrdio Alijin suborac Miro Lazović) koji se uglavnom poslije zove ‘veći’ entitet ili Federacija BiH. I otišao na Onaj Svijet uz amanet i poklon Turcima države sa vjerom da će osim zaustavljanja rata, jednog lijepog dana imati svoju zacrtanu ‘krijeposnu islamsku Republiku’, kako su to pojasnila dokumenta ostala u arhivama. Državi BiH je dao Ustav po Daytonu, izbrisao je ime države BiH i prihvatio je kao ‘samo BiH’, Srebrenicu i Potočare ‘mahnuo’ da bi poslije najveće groblje žrtava genocida maksimalno koristio u svojim političkim potezima.
* Njegove ideje ‘zajedništva’ i ‘suživota’ nastavili su njegova familija i jarani vlasnici države tri decenije, stvarajući od njega idola i Boga, perući ga za njegovu predaju u Daytonu i izdaju naroda i žrtava (te bio natjeran, te umalo otrovan, te zavrtali mu ruke Amerikanci i ostali klinci-palci) širom bošnjačke medijske scene, usljed čega su u Republici Srpskoj Bošnjaci sa 16 poslanika u Skupštini ‘spali’ na tri četiri lovca na stolice, i istovremeno koristeći poteze i Dodika stvarali klimu nemogućnosti zajedničkog života, zveckajući ratnim bubnjevima i pokličima, stvarajući priliku da se i sami jednog dana razdruže od Dodika. Kad on to već godinama najavljuje a ništa ne čini da stvari konkretizuje. Što je i jedno vrijeme javno iz akademskih krugova (Dr. Fuad Muhić) zagovarano.
* Da nasljednicima Izetbegovića, prvenstveno sinu Bakiru a Tite mi i ovim njegovim isprdcima u ‘novim’ strankama nije nikada bilo stalo do ukidanja ‘omrznutog i genocidnog entiteta’, bezbroj je primjera. Aprilski paket 2016/17 je glat srušen uz pomoć Silajdžića, Bakir je lukavo izbjegao čak i reviziju na presudu suda u Strasbour-u protiv Srbije, sve ove decenije lukavo je tržio sa Dodikom a plovio morem žrtava. ‘Majka nad majkama’ Munira Subašić je uz pomoć Potočara preuzela glavnu političku ulogu u državnom životu BiH, uz nju to čine i silne ‘nevladine organizacije’, Reis bivši i sadašnji je bio itekako aktivan tako da smo od Dodika koji je nekada priznavao genocid u Srebrenici i hvalio hapšenje ratnih zločinaca Karadžića i Mladića došli do toga da se u BiH samo razmišlja o ratu i razgraničenju. Podižu se spomenici izgubljenim bitkama i brigadama, islamizacija države se ni ne sakriva, državnici se svađaju sa čitavim Svijetom i brane se ‘svoji’ ratni zločinci. Dodik postao najveći trubač srpstva, četništva i zagovarača odcjepljenja.
* Naravno da su opasne ovi potezi Dodika koje osuđujemo i davno smo predlagali mir u Bosni : ili vratiti SDA i Bakira, ili da međunarodna zajednica razvlasti svu političku bagru, ne samo Dodika i da ih ukloni sa scene, pohapsi i oduzme im imovinu a narodu raspiše vanredne izbore. Međutim, jok, ‘stranci’ sve ‘ostavljaju nama’, našim organima države hinjeći da ne znaju o kakvim se organima i državi radi.
Zato nam se, kao što rekosmo, 09. Januar morao i trebao desiti. to propustiše ‘stranci’, dopuniše naši kriminogeni političari. Koji godinama ne vode državu već vode svoje ratove, pripremajući živo meso za topove. ‘Hajde Mile, šta čekaš’, ‘kad će mo na Banja Luku da vas dokusurimo zauvijek’, ‘sada smo najjači’. Komšić je barjaktar rata i odbrane države i predvodnik SDA/Reis koalicije, Zukan Helez svaki dan juriša i brani nenapadnutu Bosnu, mediji pripomažu i vide nas u Ukrajini, u Gazi, na Kosovu, Rusi su već stigli, Putin će nas pregaziti, ne vole nas Amerikanci, zbijaju se saffovi i prebrojavamo se… Denis Bećirović ispod slike Alije mudraca dovi i začikava umjesto da pokuša naći zajednički jezik, karikaturalni ministar još vickastije ‘trojke’ svaki dan udara prstima i šakom i hapsi ne samo Dodika već i čitavu Republiku Srpsku galameći ‘hajde Milorade’.. Slično zove i Ataturk Hadžifejzović sa tv ‘Face’, vehabija Aličković, hodže sa minbere ne mogu dočekati da ‘hrkljuš’ otpočne.
* Sad kad je po sedmi put Dodik upalio vozila policije i upregnuo raju i Baju Knindžu na veselicu, kmeči se. Šta se čeka? Šta radi Srbin Kajganić u Tužilaštvu, šta radi ‘Švabo Šmit’ VP Hitlerov potomak kako mu Bošnjaci tepaju i kojeg uzgred kao i Dodik, već godinama tjeraju kući ‘jer favorizira ustaše Hrvate’ i otima nam državu.
* Raja, navikli smo mi na Dodika, mediji su u silnoj želji da ga svrgnu već godinu dana u četverobrigadnom zanosu, znamo da krši odluke Ustavnog Suda i zakone, i ispravno je da tražimo Tužlaštvo da djeluje. Ne samo za 09. Januar već i za ostali kriminal, posebno za svakodevno negiranje genocida. No, tužilaštvo šuti. Zna se i razlog. Ima tu politike i oklijevanja ali ima i nesnalaženja i straha. Jer, tragom propisa BiH ako se procesuira Dodik morali bi se procesuirati i mnogi Bošnjaci u vlasti. I oni su kao i Dodik u kriminalu. I oni krše odluke Ustavnog Suda ali mi to pravdamo ‘patriotizmom’ i borbom za državu. Ima preko 60 neizvršenih odluka Ustavnog Suda ali nisu sve na spisku grijeha Dodika. Plus, kao i Dodik, u FBiH se svakodnevno po medijima širi mržnja i nacionalizam, i danas dok ovo pišem, pa iako je i to kažnjvo i po ‘Švabi Šmitu’ i po Krivičnom bh Zakonu, nema akcije Tužilaštva.
* Osim što je propustio Aliji posthumno uručiti orden, Dodik je počinio istu grešku poslije ili na dan 09. Januara. Trebao je dati bar plaketu i Denisu Zvizdiću za njegove ‘profesorske’ a naprđivačke izjave i analize, Denisu Bećiroviću obavezno jer je došao u Potočare u taj dan, čime je ‘de franko i de iure’ i sam proslavio Dodikov praznik. Tamo se slitila i ostala bošnjačka elita skupa sa nezaobilaznom SDA pudlicom u redovima SDPA Benjaminom Karić pa su, da li namjerno ili slučajno, polaganjem cvijeća žrtvama genocida uz Dodikov praznik, praznik u Banja Luci učinili vidljivijim. Posebno su ovdje interesantne sličice Benjke načelnice za njen ‘fejs’ kao i izjava Bećirovića da će se ‘slobodno šetati na svakom pedlju suverene BiH’. Dok je ‘rumeni’ samo prošetao Potočarima i proučio dovu.
* Vidjeli smo da je ‘majka nad majkama’ odmah dan poslije ‘susrela se sa visokim bh predstavnikom’ i sa bratom Muratom Tahirovićem i u dahu izbacila nove zahtjeve ‘Švabi Šmitu’. Tek da se zna, ko vodi bh politiku. Nezaobilazni stručnjak Kasim Trnka je već presudio obrazlažući praznik.
Odlazak u Potočare ne treba brkati sa ‘posjetom Srebrenici’ ali ‘naši to namjerno čine, iako nisu ni prošetali Srebrenicom. Kao da su Potočari ‘bh district’ pa se tako računa. Oni to i planiraju znajući da ‘neće proći’ ali će se talasati.. Niko od njih nije našao za shodno da posjeti načelnika Srebrenice. Ako neće za 09. Januar, zašto nisu sa njim neki drugi dan? Jeste četnik čim je Srbin, ali je i načelnik a ima i zamjenika Bošnjaka. Ma kakvi.
* Zato smo napaljeni mjesecima prije 09. Januara, doživjeli reprizu svake izgovorene riječi i Dodika i bh državnika. Poslije Banja Luke imali smo puckanja iz nekakvih pištolja i četničkog arlaukanja u Potočarima, Bratuncu i šta znam gdje, dok je načelnik Srebrenice da bude u ‘trendu’ tražio da se puste oni koji su ‘iz plinskog pištolja’ pucali iz auta prolaskom kroz Potočare, a bošnjački mediji napali ‘trojku’ : zašto nisu u Potočarima. Kao kod Hadžifejzovića kad ispituje goste u ‘centralnom’ ; voliš li Bosnu, a je li bio genocid u Srebrenici, sve uz ono njegovo : hoće li biti rata i kada će?
* Znači, bh saga se nastavlja. U Zenici se pale zastave entiteta, Zenicom odjekuju tekbiri i ratni pokliči vehabija i džematlija, premlaćuju se povratnici Bošnjaci, iz Cazna kao i iz Reisovih džemata šibicar i lokalni vehabija nečalnik Ogrešević vapi ‘dajte nam oružja’, po novinama već osviću pozivi ‘vrijeme je za straže’ po selima, šalji Ameriku u p. materinu, prestrojavajmo se prema Rusiji i Teheranu …
Stiže proljeće, vakat je. Ramiz Salkić bošnjački Dodik (i on kao i Milorad decenijama je primao platu u Republici Srpskoj a radio joj o glavi kao Dodik Bosni) je tu sa svojim mudrostima i zahtjevima prema povratnicima kojih umalo nema, Ćamil Duraković također, nakon što se smjestio u dvore u Banja Luci, vratio se svom staro zanimanju, prepisanom od Salkića.
Sarajevom jezde demonstracije za Gazu, ljubiteljima Izraela frcaju stakla po radnjama, i niko nije primjetio izjavu direktora groblja u Potočarima Suljagića, parafraziram : ‘Srebrenica nije na desnoj obali Jordana već na desnoj obali Drine, samo to u Sarajevu ne vide’.
U Sarajevu vide ono što hoće da vide…
Poslije 09. Jauara, slijedi nam 01. Mart, naša nezavisnost i suverenost, nenadjebive pobjede, novi spomenici, pa Benjka po čaršiji, pa Palestina, kontejneri i merhamet kuhinje, novi sastanci za vladu koje nema nigdje, novi odlasci mladih iz države.. A onda će 29.novemar. Opet će Ramo hapsiti a Zukan otkrivati. Denis i jedan i drugi će pisati, Reis mirotvorno mrziti i huškati, Bakir kukati a Komšić lupati šakom svakog po prstima… I, naravno, Dodik će asistirati.
A država? Koja država i ko o tome brine?
photo : Milorad Dodik i Mirko Pajčin ‘Baja Mali Knindža’, arhiv
