OSTACI LOŠE BH KUHINJE na američkom ‘iftaru’ zvanom Molitveni doručak ‘The National Prayer Breakfast’ : Kuda ‘naši’ prođu, tu ni trava ne raste, kada se ‘naši’ uhranjanjeni manekeni vlasti pomole nad punim tanjirom za spas države, državi se sprema ‘dženaza’, možda i sahrana …

 

Kao u onoj američkoj priči-legendi o mrmotu-pacovu (Groundhog Day) koji predskazuje dužinu zime početkom svakog februara u saveznoj državi Pennsylvania a zima uvijek isto traje vidio pacov Phil svoju sjenku ili ne, tako se i bh saga o ‘Molitvenom doručku’ u Americi i o odlasku ‘beha’ manekena vlasti na ovu političko-vjersku žderačinu pretvara u uvijek istu priču. Ko je pozvan a ko nije, ko je važan a ko nevažan na ovom tradicionalnom događaju hrišćanske metodističke Fondacije ‘Porodica’ gdje se okupljenima obrati i američki predsjednik, ko se s kim ‘susreo’ i šta je ‘dogovorio’, ko je otišao ‘Preko Bare’ na ‘zvaničan’ a ko na ‘privatan’ način.

Nema tog događaja kojeg ‘mi’ nismo u sr(t)anju upropastiti, na ‘naš’ poseban naprđujući dravnički način, tako da zahvaljući ‘nama’ ovako lijep i tradicionalna događaj koji okupi preko 3000 zvanica postane arena sile i moći ‘naših predstavnika’. Gdje se izgubi draž i okupljanja i molitve, koja je uzgred, ovdje prisutna sam u nazivu. Tamo gdje ‘naši’ odu, tu trava ne raste, tamo gdje uhranjeni i razgoropađeni vlastodršci uzmu kašike i viljuške u ruke i gdje se pomole za državu, znaj da se državi ‘spema dženaza’ a možda i sahrana.
Jednostavno, to je tako jer ‘naši’ predstavnici ne idu gladni već puna stomaka i punih džepova i ne idu tamo o svom trošku i radi molitve već radi slikanja, nadmudrivanja i medijske harange koja se može vidjeti samo u ‘našim’ medijima ili na kakvim koridama ili trećerazrednim utakmicama.
Sve se pretvorilo u ‘utvrđivanje istine’ a ove godine ‘Molitva’ je posvećena najviše Miloradu Dodiku čije prisustvo u USA nakon ukidanja sankcija i sudskih postupaka u BiH je za Bošnjake takav šamar da im uši i obrazi još bride. Ne mogu nikako podnijeti da je Dodik bez funkcije i bez vlasti sjeo za stolove namijenjene za one u vlasti, da pozivnice ove godine nisu stigle osim Željki Cvijanović i ostalim članovima ‘bošnjačke delegacije’ u Predsjedništvu-Komšiću i Denisu Bećiroviću, ili nekom iz bh diplomatije, pa mediji osuli ‘paljbu’ iz svih topova uključujući posebno one ‘Ramazanske’.

Rezulat : Dodik i Željka Cvijanović su ‘Tamo’ po privatnom pozivu, tako se tu ‘dovukao’ i predsjednik NS BiH rođak Dodikov Vico Zeljković, pa šta znam još neka imena iz ‘Republike Mrske’ i dok čitaš ove jadikovke, načisto ti se ogadi hrana ‘Doručka’, iako nije ‘halal’, već je menu baš onako hrišćanski. Tipičan ‘Bosnian Style’ iliti bosanski način za ostatke hrane zvane ‘Leftovers’. Za razliku od umanjenja značaj doručka Dodika i ekipe, ‘naši’ koji su se tamo našli su sasvim ‘službeno’ a zna se, ne treba da nam to pojašnjava (ali on to hoće i mora po zadatku jer je plaćen za medijsko ‘bunarenje’ iz Amerike za sve bošnjačke tv i novine) stari ‘Yutelovac’ Ivica Puljić, penzić na posebnom državnom ‘trojka’ zadatku, poslije Erola Avdovića sadašnjeg ambasadora. Tako je po ovom starom medijskom ‘bombašu’ penzioneru Puljiću koji u maniru sličnog ‘ahbaba’ Gorana Milića vazi’ i slaže priče iz Amerike, Dodik sa ekipom ‘džaba krečio’ jer ‘svi u Americi znaju šta on radi i svi to osuđuju’, svi znaju da je parama države BiH izlobirao svoj dolazak na doručak, i on i Cvijanović su se sastajali sa ‘beznačajnim’ facama američke administracije, dok su se recimo nekada uz taj ‘doručak’ dravnički sastajali sa svim i svakim Denis Bećirović i njegova ekipa oko ‘Zlaje’ Lagumdžije. Poslije njegovog ‘javljanja uživo’ saznali smo da je Bećirović imao preča posla i da ‘Molitveni Doručak’ nije ništa drugo do li privatan odlazak u restoran gdje se najedeš i gdje poneseš kući ono što nisi pojeo.

Kakva budalaština i kakav bezobrazan crno-bijeli performans starog ‘novinara plaćenika’ koji je u priču o ‘beznačajnosti’ ubacio i dolazak Željka Komšića na nekakav skup ‘bošnjačke zajednice’, tj. džemata, kojeg mu je priredio ambasador Sven Alkalaj. Naravno, dolazak na ‘Doručak’ ostalih ‘viđenih državnika’ tipa Irfana Čengića nečelnika opštine u Sarajevu ili direktora KCUSa dr. Alena Pilava pa Sabine Ćudić nove medijske ‘političke poluzvijezde’ Sarajeva, tipičan su državnički čin kojeg treba pozdraviti.
Iskreno, niko do ‘naših’ nije trebao ni morao tamo ni priviriti ali već kad su, ‘privatne’ dakako pozivnice poslane, zgodna je to prilika da guzica vidi Svijeta a neko će platiti. Ujedno, ‘frcale’ su slike sa ‘kongresmanima’,’senatorima’ nafatane po hodnicima i ‘sa margina’ dakle na putu do WCa (­’naši’ su bili sa onima u vrhu, Dodik i njegova ekipa sa ‘nižerazrednim’ članovima Kongresa ili Senata), sa direktorima Bolnice u Americi ( dr. Pilav), načelnik bez diplome mladomusliman SDPa Čengić se sastao ‘sa brojnim’ američkim zvaničnicima’ a zapravo završio u džematu kao i obično gdje završe svi bšnjački političari kad dođu u Ameriku, normalan ‘insan’ se zapita a zbilja kad su stigli jesti poslije toliko ‘značajnih susreta’.

Vraga, ‘ostaci’ hrane su nam upakovani tako da ne vidimo i ne čujemo ništa pametno ni državnički, nismo čak ni saznali šta je pojeo vlasnik falsifikata diplome Irfan Čengić kad se zna da on jede samo ‘halal hranu’ ili recimo, šta je to tamo mogao i dogovorio Vico Zeljković i kakvu je molitvu za bh reprezentaciju izmolio. Za državu BiH se zna, njoj više ne pomažu ni molitve Reisa a kamo li molitve ovih uhljupa. Podsjećamo. Dok su tamo ranijih godina išli ‘moliti’ Fadil Novalić, Benjamin Karić, pa Komšić i Bećirović, ili Fahrudin Radončić, i on se voli moliti na američkom doručku, i neki bh privrednici, ‘Molitveni Doručak’ je bio zvaničan i služben. Sad kad ih više nema, sve je to ‘privatna žderačina’, klasičan američki ‘iftar’ za hrišćane. Od kojeg se u Sarajevu samo proljev zaradi jer tamo ima ove godine više ‘njihovih’ nego ‘naših’.
I jer je Dodik za stolom a ne ispod stola.
Iako se jela samo ‘organic’ zobena kaša i nešto zelenila, teško za svariti. Čak i pored toga što i mi jebote, imamo ‘naše’ mrmote.

photo ilustracija : ostaci hrane, ‘leftovers’, arhiv