Vučić ‘ne sme stati’ : srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića umjesto na izbornu listu treba smjestiti u ludnicu
Brojni su razlozi opasne patološke bolesti Aleksandra Vučića koji ih već deceniju kao šef države Srbije pokazuje i prosipa po državi i građanima, već smo pisali o tome.
U susret ponovnim dirigovanim izborima koji će se održati u idućih mjesec dana a nakon neviđenog pritiska nezadovoljnih i prestrašenih građana po ulicama Beograda i širom Srbije, ovaj tip mentalno opsjednut vlašću i svojom ličnošću krenuo je u kampanju u svom prepoznatljivom bolesnom stilu iz svih oružja i oruđa, mediji koje izuzev par nezavisnih kuća i novina ima pod totalnom kontrolom su upalili senzore i uveli ‘četvero brigadni sistem rada’.
Nekadašnji član četničke stranke Vojislava Šešešlja samo je promijenio ime svoje Napredne stranke koju je preoteo od učitelja i vojvode Tome Nikolića, sve drugo je ostalo kod njega isto. Ostati u vlasti po svaku cijenu, ne birajući sredstva.
Vidjeli smo do sada da njegova fraza ‘samo magarci se ne mijenjaju’ kod njega ne vrijedi, to je populistička poza, Vučić je ostao dosljedan svojoj nepromjenljivosti. Osim što je kao predsjednik preuzeo sve ovlasti u svim porama država čime je davno pogazio Ustav, lik je toliko dosadan, patetičan i bizaran da je to neopisivo. Međutim, u svojoj opsjednutosti i šizofrenoj nakani da uđe u istoriju prešao je odavno sve granice normalnog i, kao što reče još bizarniji njegov načelnik Beograda Šapić bivši vaterpolista, otpočeo je sa ‘penetracijom’ u živote građana. I to opasno i u ‘zdrav mozak’.
Od njega smo navikli da su mu puna usta Srbije, da svaki dan ima nešto za reći a ništa ne kaže osim što proziva opoziciju, izmišlja atentate i napade na porodicu, štiti kriminalce u okruženju te zadužuje državu do neslućenih visina. I miješa se u sve, od vrtića do bezbjednosnih službi, ništa se bez njegovog dekreta ne dešava. Na tv je svaki dan, socijalne mreže koristi maksimalno, državu zadužuje i dijeli pare penzionerima, djeci, studentima i javno ih kupuje pred izbore, objavom kompromitovanog privatnog snimka kojim blati jednog poslanika opozicije dao je do zanja da njegove službe vire i u elektronsku poštu građana, da ih prate i prisluškuju. Viđali smo ga kako jede parizer da bi dokazao kako je ‘jedan među ostalima’, kako pred tv kamerama lista ‘fasungu’ iz korpe nakon što je ‘naredio’ smanjenje cijena’, viđamo ga kako nika dne spava, kako tvrdi da mrzi godišnji odmor, kako pijucka vina ili jede zeljanicu u Sandžaku, svaki dan crta na tv svoje uspjehe po nekakvim tablama, njegovi tabloidi glođu koske opoziciji i njihovim familijama. Kosovo je davno ‘mahnuo’ a vazda ge ‘neda’, prikriva politička ubistva na Kosovu i u Srbiji a najnovijim sloganom ‘Srbija ne sme stati’ dokazuje da ne samo što je deklarirani zaštitnik četništva i fašizma, da je još i mentalac koji zaslužuje doktorsku punu pažnju. Slogan pokazuje da zapravo Vučić neće i ‘ne sme stati’.
U najnovijem spotu hvaleći se o svojim neimarskim i graditeljskim uspjesima promovira i bitku protiv ‘bijele kuge’ ali na svojstven i nakaradna način. U spotu u razgovoru sa jednim građaninom koji se ‘vratiou Srbiju’ navodi i ovo.
‘2012. godine izgradili su 0 kliničkih centara, u poslednjih 11 godina 147. Budžet za poljoprivredu je bio 41 milijardu, a danas nepunih 115 milijardi – kaže Vučić u jednom trenutku, 2012. bi za treće dete dobio 2.149 evra, danas 17.723 evra, a da imaš četvrto dete, dobio bi 25.000 evra..’
Pa zaključuje, ‘Srbija ne sme stati’, što će reći idi kući pa pravi djecu, stiže lova.
Bolesno ali ‘vučićevski’ poznato. On je naime još odranije imao ‘genijalan ‘ način kako povećati populaciju. Pravićemo zgrade ali manje sa 4 do 5 spratova, jer je ‘dokazano da se više djece rađa u ovakvim zgradama nego u neboderima‘. Što bi se reklo, oni gore ‘ne rade ništa’.
Brojni komentari na zadnji njegov predizborni uradak kao što su oni ‘idemo kući pa na posao, ne sme se stati’, iako sarkastični odaju njegovu dijagnozu.
No, nije problem samo ova populistička doskočica oboljelog Vučića, problem je i njegova politika na Balkanu. Koju za divno čudo toleriše i međunarodna zajednica.
Jer, bez obzira na njegovo zdravstveno stanje, i ovi kao i mnogi dosadašnji izbori u Srbiji uz državni i medijski aparat te uz novce koje će tu spiskati, već u startu daju do znanja da će mo ga još dugo gledati kao jedinog i suverenog gospodara Srbije i zarobljenog naroda. Umjesto da se liječi, on će biti doktor za svoju naciju.
photo : jedna od milion performansi Aleksandra Vučića, arhiv
