DODIK JOŠ NIJE doKON(A)ČAN : Majka nad majkama Munira Subašić i brat Murat Tahirović i selektivna zaštita ratnog zločina : sutkinja Sena Uzunović i jeste i nije heroina, ‘ima još žalbeno vijeće da uradi svoje’…
Još dok je ‘furao’ izbornu priču za zamjenski ulazak (umjesto Bakira) u stolicu člana bh Predsjedništva 2018. godine i dogovarao sa drugim bošnjačkim članom Željkom Komšićem taktiku borbe protiv Milorada Dodika (ono ‘2 :1 za nas’ što i danas funkcioniše po modelu Komšića ‘koga nema bez njega se može i mora’, jebeš propise o nezakonitom nadglasavanju), Šefik Džaferović je lansirao svoje glavne ciljeve : obezbjediti halal nareske za Oružane snage BiH koji su im uskraćeni, bitku za zastave u kabinetima i, naravno bezrezervnu podršku Potočarima. Najavio je osnivanje ‘Centra za pravdu i istinu’ u MC Potočari. Nešto kao ‘posebnu nevladinu organizaciju’ unutar Potočara gdje uglavnom djeluje također ‘nevladina udruga’ Munire Subašić ‘Majke Srebrenice..’, dakle nešto kao ‘država u državi’. Objavio je da će taj ‘centar tragati za ratnim zločincima i biti podrška nadležnim institucijama, surađivati sa policijama i tužilaštvima u zemljama u kojima se kriju ratni zločinci’, da će ih ‘proganjati dok su živi i da se ne mogu sakriti od ruke pravde a da će centar imati podršku zvaničnih ustanova BiH, Predsjedništva i svih patriota ove zemlje’. Nešto kao ‘Center Simon Wiesenthal’ za otkrivanje i hvatanje ratnih zločina i zločinaca nad Jevrejima sa sjedišem u Jerusalemu a i mnogim podružnicama vani.
Mi se smijali ‘Šefki’ a nikako da skontamo da to što je umislio zaista i postoji. Vidimo da svaki dan ‘majka nad majkama’ putuje, piše pisma, pravi ‘listu srama’ i ‘listu časti’, sastavlja liste ratnih zločinaca, upire prstom u zločince i hvata ih, podržava ili ne podržava susjedne vlade, daje ‘krune’ i oduzima ih ako tako odluči, obilazi institicije u BiH u potrazi za lovom a lova kaplje koliko treba. I šta god Munira osmisli, to se provodi, država je naprosto ‘obavezna’ na to, žrtve i genocid su ‘crvena linija postojanja države’. Njenoj udruzi i ideji Džaferovića pridružio se i brat Murat Tahirović iz još jedne ‘nevladine udruge’ (Žrtve i svjedoci genocida) i još 16 sličnih udruga pa su njih dvoje više u avionu nego u kancelariji, odakle pršte saopštenja, pozdravi ili reakcije a mediji u utrci ko će prvi to objaviti, ovih dana se ideja Džaferovića ukazala na djelu. Skoro pod istim imenom kao i njegov ‘centar’ ali kao ‘Inicijativa put pravde i istine’. Dakle, ‘treća država u državi’. Januara ove godine su kod glavnog bh tužioca bili i predali zatjeve i svoju ‘stategiju’ optuženja ratnih zločinaca po kojoj ih ima preko 22.000 (sve Srbi i nešto manje Hrvata), zaprijetili da će protestovati ako se šta ne poduzme i zatražili da se obustave postupci protiv bh generala optuženih ratnih zločinaca ArBiH jer takvih nema i nije bilo u redovima najčasnije vojske.
Tako to radi ‘nevladina’ udruga – najaktivnija filijala vlasti, centar ili inicijativa, šta god da je. Prije par dana da bi dokazali da se ‘ne šale’ Munira, Murat i nešto ostale ekipe su se po uzoru na cirkus Dodika i njegovih pristalica okupili ispred Suda BiH gdj se održavao nakon duge pauze pretres Atifu Dudakoviću i još sedmorici ratnih optuženih zločinaca. Ne, ne zbog odugovlačenja postupka kojeg su isticali kod suđenja Dodiku čitavu godinu dana (kod Dudakovića se istraga vodila samo 12 a suđenje evo ulazi u osmu godinu) već zato što ‘naši generali ne mogu biti osuđeni’. I što je ‘Atif’ u Haagu označen pod oznakom ‘B’ a ne ‘A’, što opet znači da im nije bitan, pa nije zločinac.
Šta znam, čisto radi poređenja i istine treba reći. Pod oznakom ‘B’ Haaga je osuđen za ratni zločin između ostalih i Fikret Abdić iako za Haag ‘nije bio bitan’. Takva oznaka znači da Haag suđenje prepušta domicilnim sudovima ali ni u kom slučaju ne prejudicira zločin ili odgovornost, tako da dok Sud ne kaže svoje, Dudaković kao i mnogi drugi su optuženo ratni zločinci. No, pustimo Haag, žurka uz tekbire uz suđenje Dudakoviću ili Ganiću ili Mahmuljinu, Oriću ili bilo kojem drugom ‘gaziji’ je direktni prtisak na Sud i pravosuđe i rajcanje raje, nešto sasvim suprotno onoga sa čime se ni Murat ni Munira ne slažu kad su ispred Suda ‘dodikovci’.
Munira i brat zna se, vide i priznaju samo bošnjačke žrtve, ostale im ne znače ništa, međutim u BiH njihova se ‘pika’ jer oni su odraz države. Ako npr. Munira kaže da 09. janura treba proglasiti danom žalosti, odmah takav zahtjev ‘zvanično’ uputi u proceduru ministar Konaković. Iako zna da’neće proći’ ali tako se ministruje, zna se ko su nama žrtve i šta je nama Munira, sve sa Muratom. Ako Munira veli da Bakir nije izdao žrtve genocida uz propuštanje Revizije koji spektakl je ona priredila sa njim, onda nema tog tužioca koji će ustvrditi suprotno. Jer Munira je svjetska faca. Ne može svako otići u Haag kod Tužioca ili Sudije ili u UN pa ispijati kafu sa njima, ili ovoriti vrata nogom.
Ovaj ‘centar’ iz Potočara je samo manji dio sličnih projekata i megalomanije direktora i jihad internetlije Suljagića i ne lovi on samo ratne zločince. On daje ili oduzima podršku zvaničnim organima. Kad Munira i Murat ‘pozdrave odluku’ ili optužnicu, onda je stvar gotova. Kad najave ‘ti si slijedeći’, tužilac sjedne i napiše optužnicu. Neće se vajda kačiti sa Munirom. Ili reći da je to politika, jok bolan, bre. Kad ona proglasi hrvatsku predsjednicu ‘kraljicom Balkana’, kruna je na glavi Kolinde, kad joj zbog neke njene izjave to oduzme, ode i glava i kruna. Munira naravno nije ni školovana ni pametna da sve to što radi osmisli, ne bih da joj dajem reklamu, ona samo provodi ono što joj se pripremi. I kao i oni koji joj to i nama priređuju, odlično pod sjenkama žrtava, čak i svoje porodice, odlično profitira. Na kraju svih krajeva, kad država BiH za optužene ratne zločince daje milione KMa za familije i odbranu, i kad se tako zgrabaju fotelje i obnaša vlast, što bi samo Muniri podbacivali, sistem nam je takav.
Uz ovaj svepoznati proces protiv Dodika, Munira je tu opet, i njen ‘centar’. Otužnicu je ‘pozdravila’, pohvaljivala bh državu i pravosuđe još prije godinu dana, onda su stizali prigovori na odugovlačenje postupka i bespotrebna odlaganja (kao kod Dudakovića, ‘ajde da se malo nasmijemo) a kad je stigla presuda, Munira sa bratom je bila implicitna, jasna i koncizna.
“Nije samo u pitanju Dodik, u pitanju su i drugi koji uz njega trebaju da budu osuđeni kao i on. Ovo što je dobio Dodik i trebalo je da dobije, mada moglo je i trebalo biti više. Uglavnom, godinu dana je zabilježeno da je presuda. Ali eto, ima i žalbeno vijeće, možda i oni urade svoje, ali ne vjerujem. Iskreno čestitam sutkinji Uzunović što je imala toliku hrabrost, jer mnogi su joj prijetili, i to ne samo Srbi, nego su i neki muslimani navijali za Dodika. Pravda je ipak pobijedila’.
Šta smo iz ovoga saznali i naučili? Sena i jeste i nije ‘heroina’, da kažemo ‘uslovna je’, ali saznajemo i ovo. A to je. ‘Ima žalbeno vijeće’ koje će ‘namiriti’ ono šo je propustila Sena, možda. Tek da upozori Apelaciono vijeće da ne bi Seni kruna otišla sa glave.
Tragom ovih mudrosti ‘centra’ iz Potočara već smo u bh medijima Sarajeva vidjeli naslove. ‘Neka se pripremi Nenad Stevandić’ ili ‘Viškoviću, ti si sijedeći na redu’…
Bog te malov’o, Weishenthal really still egsists. Iako je umro još 2005. godine.
photo : Muat Tahirović ispred suda BiH, podrška Dudakoviću, arhiv