Jeste da smo mala ali vesela nacija, praznujemo čitavu godinu. I ne bilo kako, svi praznici, državni i vjerski počinju i završavaju na–groblju, tamo je svakodnevno kompletna vlast
*** U Bosni i Hercegovini faktički nema jedinstvenog Zakona o praznicima ali se zato u ovoj državi praznuje nemilice. Znamo već da Srbi u Republici Srpskoj ne priznaju i ne slave 1. Mart Dan nezavisnosti BiH, taj praznik se slavi u Federaciji BiH, 25. novembar Dan državnosti se slavi kako gdje i kako ko hoće u FBiH. Iako se radi o državnosti, slave ga ‘preko one stvari’. Bošnjaci prenaglašeno kao i sve što je kod njih i samo uz inat Srbima, Hrvati ‘onako europski’ ali ne baš glasno, u Republici Srpskoj je to sasvim obični radni dan. Republika Srpska ima ‘svoje’ praznike : 09. januar ‘dan Republike’, 21. novembar ‘dan Daytona’, te 09. maj ‘dan pobjede nad fašizmom’. Ovaj datum se pod ti imenom slavi i u FBiH i osim njega ‘zajednički’ praznik ovog entiteta i države je još Nova Godina. Kad su vjerski praznici u pitanju, tu je stanje ovakvo. Zvanično, muslimani imaju Ramazanski i Kurban Bajram (oba praznika se promjenljivo slave zbog lunarnog računanja vremena), katolici Badnji dan i katolički Božić (24. i 25. decembra) te uskrs koji je promjenljiv. Pravoslavci slave 6. i 7. januar Badni dan i pravoslavni Božić te (promjenljivo) Vaskrs.
*** Praznovati vole svi ali muslimani, hoću reći Bošnjaci posebno, to je za priču. Pored ovih zvaničnih oni slave i vjerske a ima ih ihahah i raspoređeni su čitave godine, samo nek’ je veselo. Tako po takvimu pored 30 dana Ramazana i ramazanske novotarije hajgaranja, pucanja iz topova i vatrometa, tu su još ovi praznici od kojih većinu (ne sve) Islamska Zajednica skupa sa ahbabaima iz vlasti proslavlja i upražnjava i kao državne. Dan pobjede na Bedru, Dan šehida – drugi dan Bajrama, Dan džamija 07. maj, Lejletu’r-regaib, Lejletu’l-miradž, Lejletu’l-berat (važne noći Ramazana) , Dan pobjede na Bedru, 27. noć Ramazana Lejletu-l-kadr kao posebna Noć, Mevlud na Buni, Ajvatovica, Dan Arafata, Dan Srebrenice 11. jula, Nova hidžretska godina, Dan šehida (drugi dan Bajrama), Dan sjećanja na žrtve Prijedora i doline Sane – 20. juli …. Ima ih još nekoliko ne da mi se nabrajati, jer Islamska Zajednica zaista zna da praznuje.
Ona ti je kao lanac trgovine u Americi koji praznike koristi da zaradi lovu, toliko praznika smislila da ih ne možeš više nabrojiti i zapamtiti ali sa ciljem da nas drži uvijek uza se i ‘uz Božje uže’. Napominjemo da su datumi uz ove vjerske praznike izostavljeni jer su različiti svake godine zbog islamskog računanja vremena.
No, ono što je tu karakteristično, većinu ovih vjerskih praznika Bošnjaci slave kao da su državni. Jer, tu su država i vjera srasle k’o kosti poslije preloma, nema razlike. I nema razlike po tome ni između političkih stranaka. Plus, svaki praznik bilo da je u pitanju državni ili vjerski, Bošnjaci obilježe obavezno na Kovačima. Oni to zovu šehidskim mezarjem, dakle grobljem onih koji su poginuli na Božjem putu. Tu počinje i završava njihov radni dan inače, praznicima posebno. Mauzolej Izetbegović Alije je zborno mjesto svih bh državnika i političara. Ponegdje bljesne po koja ‘akademija’ ili koncert ali uglavnom sve se svodi na molitvu Aliji, u ime države.
Tu na Kovačima sahranjen je Alija Izetbegović kao nekakav šehid, kao borac umro na Allahovom putu, tu su sahranjeni mnogi koj su izgubili život na istom putu. Međutim, tu se obilježavaju ne samo vjerski već svi državni praznici i ne biti tamo u te dane ravno je nacionalnoj sramoti i izdaji.
U njegovom mauzoleju ‘okuplja se’ uz svaki praznik prvo njegov sin Bakir Izetbegović pa onda ostala familija, za njim tu uče dove i polažu vijence i ostali nosioci vlasti. Vijesti u bh dnevnicima na tv uzimaju preko dvije trećine vremena slikama sa Kovača i praznovanja jer se uvijek nešto praznuje, ostalo je za meteorologiju ili za sitnu boraniju od raje.
*** Zato imam veoma koristan prijedlog za Bošnjake, muslimane : negdje na Kovačima pronaći prostor za prostorije za vlast Federacije BiH i vlast Kantona Sarajevo te za načelnike sarajevskih opština i sve ih tu smjestiti. Čisto iz praktičnih razloga, jer nema dana da oni ne dolaze tu, oni se bukvalno ne vade sa Kovača. Uštedili bi na vremenu i na troškovima za auta. A mogli bi i silne pare uštediti na vijencima i cvijeću jer sve to država plaća. Napraviti jednu prostoriju za odlaganje vijenaca i cvijeća poslije slikanja. Odakle bi se mogli vijenci i cvijeće koristiti više puta. Naravno, kako su tu vlastodršci koji su 100% vjernici, ne smije se zaobići jedan manji mesdžid ili džamija. Ionako toga uvijek fali i manjka.
Ne bi bilo loše razmisliti i o ovome. Budući da se na Kovačima gradi zgrada Rijaseta, objekat koji se ‘odužio’ kao’ Skadar na Bojani’ od 2007. kada je udaren temeljac i kada su ‘pali’ prvi miloni donacija uključujući i lovu od libijskog ubijenog predsjednika (Muammar Gaddafi) po kome se zgrada trebala zvati i Fahrudina Radončića koji je dao ondašnjem Reisu ‘Hižaslavu’ Mustafi 800.000 KMa hedije, ako se ikada utvrde gdje su nestali milioni pa se zgrada konačno završi, tu bi se uz Islamsku Zajednicu mogla smjestiti i sva vlast. Kad su skupa neka ih onda skupa.
*** Međutim, kako su na ovom groblju pored šehida sahranjeni i oni drugi koji sa šehidima nemaju baš neke vjerske dodirne veze ali su postali šehidi jer je vlast htjela što više šehida, kao npr. Caco terorista iz ArBiH kojeg su ubili policajci i vojnici ArBiH jer se odmetnuo od svoje komande i nanio velikog zla i nemuslimanima na Kazanima i u Sarajevu i Bošnjacima i ArBiH ili izvjesni Torlaković poginuo u mafijaškom obračunu zbog žene/djevojke a sahranjen kao šehid, preporučuje se zbog toga ovim silnim učačima dova i nosačima vijenaca da paze kako se okreću dok se mole, da ne ‘ispadne’ da i njima odaju molitvu. Molitva ima da ide samo jednom i jedinstvenom, suverenom Aliji nikom više. Jer je ‘bio dobar čovjek’ i ko njega ne voli ‘taj ne voli Bosnu’, kako to slikovito objašnjava njegov sin Bakir.
*** Bošnjaci su, mora se to primjetiti lukavo birali pojedine datume za slavljenje, kao što je praznik ‘Dan zlatnih ljiljana’. Koji nije državni ali u BiH je to isto rekli smo, ima da se proslavlja srčanije i žešće nego 25. novembar. Za ovo slavlje perfidno su uzeli 9. maj koji je u BiH i u Republici Srpskoj dan pobjede nad fašizmom’, i koji je ujedno slavljenički dan i i u Evropi slavi se kao’dan Evrope’, dan kada je slomljen fašizam. Zašto kažem perfidno i lukavo? Zato što je perfidno i lukavo i nije ‘nako’ već sa pravom namjerom da se izjednače borci ArBiH sa antifašistima Evrope i čitavog svijeta i sa partizanima, a koju taktiku u slavljenju upražnjava ciljano i SDA sa saveznicima u vlasti kao i Islamska Zajednica BiH.
Dakle, dan ljiljana slavi čitava Evropa, u BiH je to dan pobjede nad fašizmom i Abu Hamza i Abu Mali vođa zloglasne jedince ArBiH ‘El Mudžahid’ su isti kao partizani antifašisti. U tome je poanta odabira tog datuma i slavljenja. Iako nikada, nikada se neće i ne mogu izjednačiti partizani i vojska ArBiH, ima više razloga za takvu tvrdnju (imena ulica, trgova i škola su oduzeta partizanskim herojima antifašistima i data begovima, šejhovima, fašistima iz redova NDH i muslimanskih milicija, jedan je od razloga, armija BiH je imala himnu ‘mi smo vojska Allahova za islam se borimo’…) , tvorci ovog izjednačavanja su u tome ustrajni. Na sličan ili isti način su protjerani antifašisti iz Republike Srpske i zamijenjeni sa ‘onim drugima’, sve je u bobu urađeno i u ‘nepostojećoj’ Herceg-Bosni.
*** Od svih ‘nosilaca vlasti’ i najpoznatije face sa Kovača te najveći ‘slavljenici’ su Bakir Izetbegović sa svitom i Željko Komšić najzlatnji ljiljan iz SDA bašče. Njih dvojica su vječno na Kovačima, Bakir uči naglas a Željko u sebi. Slijedi ih Džaferović Šefik, pa Ramiz Salkić a onda svi redom SDA ministri, dolaze na red potom Konaković i ‘trojka’ iz Kantona. Sve sa Benjaminom Karić koja za Kovače posebno priprema haljine i šalove za pokrivanje. Interesantno je da Željko Komšić vazda dovi po Kovačima i drugim šehidskim grobljima dok u 12 godina svoje stolice u BH Predsjedništvu kao ‘predstavnik Hrvata’ još nije viđen da polaže vijence i odaje poštu Srbim ili Hrvatima. A građanski je čovjek, tako tvrdi. I za svu je raju, veli. I za građansku Bosnu.
Za početak ja bih ga samog ili skupa sa braćom iz SDA partije volio vidjeti da posjeti recimo grob generala ArBiH Stjepana Šibera ili Jovana Divjaka, međutim neće se to naskoro desiti.
‘Mali od SDA kužine’ zna šta treba raditi. Ako ne vjerujete, pogledajte sutra gdje će se uslikati. Ili gdje se slikao ostalih dana u godini. Kovači i samo Kovači, i ostala šehidska spomen obilježja u FBiH.
Reis Kavazović bi kao ono uz Aliju (‘šta bi bilo s nas da nije bilo Alije’) slikovito rekao ovako : šta bi bilo s nas da nema Kovača?
photo : Željko Komšić i Bakir Izetbegović, redovni državnički trening na Kovačima, arhiv
