U čije ime, kako i po kojim metodama je Emir Suljagić i ekipa njegovih ‘stručnjaka za genocid’ sačinio i objavio ‘Izvještaj o ratnim zločinima u Ukrajini, Etipiji, Siriji i Južnom Sudanu’, prije toga i Izvještaj o zločinima u Mjanmaru? Ko će ta istraživanja priznati, kome i čemu služe?
Davno je, oktobra 2018. godine nezaboravni Šefik Džaferović, kaktus-fikus bh Predsjedništva prilikom preuzimanja čuvanja stolice za Bakira u bh Predsjedništvu najavio da će u MC Potočari oformiti ustanovu-organizaciju nalik na Centar za hvatanje zločinaca II Svjetskog rata – ‘Centar Simon Wiesenthal’, nakon što je kao što je red, primio ‘majku nad majkama’ Muniru Subašić i prelistao njen ‘istraživački spisak’ ratnih zločinaca Srba, listu dužu od 20.000 ratnih zločinaca.
I mi mislili gerijatrijski primjerak političara uhljeba Džaferović se šalio, kao i sa prvim zadatkom na čelu bh Predsjedništva – bitkom za obezbjeđenje halal konzervi u kuhinjama zajedničke ArBiH, kad li, jučer se javnosti obrati još jedan šaljivdžija, direktor najpoznatijeg bh groblja Emir Suljagić sa viješću koja je u tren postala medijska.
Kaže Emir naš ‘od ranije poznati’, da je Memorijalni Centar Srebrenica objavio ‘Izvještaj o ratnim zločinima u Ukrajini, Etiopiji, Siriji i Južnom Sudanu’. Dodajući da je ranije urađen i Izvještaj o ratnim zločinima u Mjanmaru, u nekadašnjoj Burmi?
Tito dragi, šta će mo sada, nije lako kad šega postane zbilja, jer Emir je trijezan sto posto?
Veli, ‘već dvije godine’ su ovi izvještaji pripremani od strane stručnjaka za genocid i ratne zločine u njegovom ‘carstvu’, sa ‘posebnim osvrtom na Ukrajinu’, čime MC Potočari ‘postaju jedna od središnjih tačaka istraživanja kršenja međunarodnog humanitarnog prava, što je rezultat zahtjeva žrtava genocida u Srebrenici da poruka ‘nikad više’ zaista ima težinu u našem stalnom radu na podizanju svijesti o aktuelnim ratnim zločinima širom svijeta..’
Još je Suljagić naveo kako je i prije početka sukoba u Ukrajini ‘ponudio pravnu pomoć Ukrajini putem diplomatskog kontakta ambasadora Ukrajine u BiH’ čime je Emir preuzeo i dužnost ministra vanjskih poslova, ali to ništa ne umanjuje na ‘značaju’ njegovog uratka izvještaja?
Saznali smo o čemu se radi ali ne znamo naravno koliko je love mlatnuo Suljagić i čemu će poslužiti ta njegova ‘istraživanja’, te hoće li ih prihvatiti i one zemlje koje su po njemu činile zločine kao i zemlje istraživanih žrtava ili će njegov ‘izvještaj’ Vlada UKa koristiti samo za svoje interne svrhe.
Riječ je o ‘vizionarskom projektu’ (jednom od desetine sličnih za ispiranje novca koje je Suljagić uz pomoć Munire Subašić osmislio u okviru MC Potočari, što fizički što izložbama ili ‘digitalno’) koji se zove ‘Istina, dijalog, budućnost’ a kojeg je platila i prihvatila Vlada Ujedinjenog Kraljevstva’, nakon što je prije toga Emir osmislio još jedno iznenađenje : ‘Mehanizam upozorenja i prevencije genocida i zločina protiv čovjčenosti’ a koji ‘projekat’ je također priznala Vlada UKa. Po Emiru, Izvještaj su radili ‘njegovi stručnjaci’ dvije godine, i sada nema druge ‘rodilo se, valja ga ljuljati’.
Međutim, ostaje tu niz nepoznanica koje bi trebali saznati a nećemo. Među prvima, koju bazu podataka je Suljagić sa stručnjacima koristio, zatim koje ustanove su surađivale, koja imena stručnjaka su to odrađivala, da li je Emir ili neko od suradnika putovao u Ukrajinu, Etiopiju, Siriju ili u Mjanmar i Južni Sudan naprimjer, a onda se dođe do najglavnijeg. Ko će to istraživanje verifikovati i priznati i čemu će služiti?
Koliko javnost zna, niko od za sada anonimnih ‘stručnjaka’ nije boravio u tim ratom obuhvaćenim zemljama, ne vidi se da li su u ‘projektu’ sudjelovali radnici UNa ili koje druge meunarodne organzacije pa se bojim se ‘ispasti’ da su ‘stručnjaci’ koje je Emir megalomanski zapošljavao na budžet Potočara pratili podatke iz medija a onda pravili tabele, šeme i licitirali brojkama. I ‘surađivali’ sa silnim bošnjačkim ‘institutima’ od Sarajeva do Canade ili Chicago-a, tipovima poput Emira Ramića iz džemata u Canadi ili Bećirovića iz Ljubljane.
Previše je to ozbiljan posao za Suljagića, u ovakvim analizama bi trebali učestvovati eminentni stručnjaci, Instituti ili državne službe izvještajnih zemalja, stoga ‘stručnjaci za genocid’ koje je Emir uposlio i odabrao nemaju tu pravnu ni legitimnu kvalifikaciju na osnovu kojih bi takav jedan materijal bio upotrebljiv. Osim za potrebe naručioca. I, naravno, bila je to zgodna prilika da megaloman Emir namakne love za ahbabe koji kao i vani u Potočarima ili sjedeći kod kuće ‘na daljinu izučavaju genocid’ i ratne zločine, kad već stranci nude lovu a Emir ima ‘projekat’.
Emirove želje, bez obzira koliko i kako ih cinički posmatrali, kako vrijeme odmiče postaju djelimično i stvarnost. Zamislio je on i izučavanje genocida u bh udžbenicima i već se štampaju ili su odštampane đačke knjige a mi mislili da je to vickasta ideja izumitelja u ovakvim uslovima države, mislili smo da će neovlaštenim pristupom u arhivu iz Haaga Emirovi stručnjaci otkriti kakav novi genocid a dobili smo nekoliko štampanih knjiga autora Suljagića i ‘stručnjaka’ koje se prodaju ‘kao halva’ sa pikanterijama ratnih dokumenata i vojnih obavještajnih službi ArBiH, evo, sad nam se nudi prilika da saznamo stanje i u dalekim državama u ratu i brojke ratnog zločina i zločinaca iako ‘stručnjaci’ nisu tamo ni privirili. Onako na daljinski, sve ima na internetu, samo se treba dosjetiti.
Po svoj prilici Emir, nakon što je poprilično iscrpio ‘bosanski genocid’ kako ga je sam tako ‘brendirao’, logično je prešao na ‘međunarodni’ kojeg poznaje kao svoj lični.
Nije se trebalo Džaferoviću smijati, priznajem, ima još šaljivdžija. A ima i onih koji vole viceve.
photo : stručnjaci MC Potočari u Ukrajini, Etiopiji, Južnom Sudanu … arhiv
