Miron Muslić : On je ostvarenje evropskog sna, od dječjih izbjegličkih snova do slavnog trenera i menadžera, ne reveru cvijet Srebrenice, u duši Bosna, u očima suze, u ličnoj karti sakriveno ime – Mustafa
‘Bosna je moja domovina, znači mi sve. Cvijet Srebrenice nosim jer mi duša traži’.
Tako nam se ukazao kod Hadžifejzovića na tv pričaoni ‘Face’ naše gore list Miron Muslić, uspješni trener i menadžer EU fudbala.
I zaplakao, kod Senada svi plaču. Prvo je cmizdrio lično ‘Ataturk’ Senad onomad davno zbog Reisa i muslimanskog PDVa ‘zekjata’, pa onda i gosti. Suze su ronili kod njega Zlaja od belaja Lagumdžija, Ivajlo Petev bivši selektor BiH fudbala, naš import-krimos iz domena sporta Zdravko Mamić, nenadjebivi heroj Helez Zukan, nekada čak i Bakir davno ohoho, ima ih još… svi plaču. Pustiti koju patriotsku suzu ovdje u ovom clasteru sandžačkog domoljublja i patriotizma više je od samog gostovanja.
Tako je proplakao i Miron Muslić, pričajući o svom napuštanju BiH i Krajine. Već poznato. Kao dijete a izbjeglica bez ičega a onda dođe ostvarenje evropskog sna. Koji je isti kao i svi snovi, kao i američki. ‘Ako hoćeš nešto onda ti se to i desi’. Samo malo drugačiji. Ja nisam kao Miron, iako sam davno umislio da će mi se desiti ono što sam poželio. Nikako, ni blizu, nisu snovi za svakoga. Mironu se, pak, desilo. Kao igrač nikakav, položio je ispite i dobio u Austriji licencu za treniranje a onda je šetao od nemila do nedraga. Od kluba do kluba. Od Austrije preko Belgije, sve nižerazredni, da bi najzad stigao u Plymouth u Englesku i postao slavno ime. Impresivno i za pohvalu ali nije za plakanje.
Razumijem njegove suze, ali njega ne kontam. Ako već toliko voli Bosnu pa i Srebrenicu a vidi se ta ljubav odmah i to se podrazumijeva, zašto jednostavno ne dođe u svoju zemlju koja mu je u ‘duši’. Slobodna, nezavisna, suverena, umalo u EU. I tu pokaže svoje sposobnosti i umijeća? Pa neće onda biti suza. Ionako već godinama bh fudbal mijenja selektore i trenere kao condome i nema ga nigdje. Jok! Bolje je ovako. Hvali (more) Bosnu – drž’ se (kraja) Evrope. Znamo i zašto. Međutim, voliti Bosnu a izbrisati svoje rođeno ime radi toga što nećeš da te takvog prepoznaju ili što si popularniji ili se stidiš svog ‘identiteta’ o kojem i zbog kojeg cmizdri čitava ‘nepokorena’ država, ne ide uz ovakve prilike i plakanja.
Znam suze, one same teku kod Hadžifejzovića, to je kod njega po protokolu, no, suze Mirona zbog države brzo ispare. Kao i svake patriotske tekućine. Jer ja, recimo, kad sam vidio da Miron plače za državu u koju neće da se vrati ne vjerujem tim suzama. I predamnom plače sasvim neki stranac Miro a zapravo suze lije naš Musafa Muslić iz Bihaća. Tako mu je naime u bh gruntu zapisano. To su ti onda ‘fake’ suze. To ti je kao kad plače Dino Merlin a suzi Edin Dervišhalidović, ili štaznam, kad cmizdri patriota Alen Islamović a ono nas oplakuje Alija Islamović. Ili neki ‘bosanski bokser’ ‘Felix Sthurm’ kad se umota u bh zastavu pomisliš odmah kako nas stranci vole a zapravo ispod zastave Adnan Ćatić…. Da ne kažem tek kako se osjećam kad zaplače za Bosnom Denis Gratz naš parlamentarac i svi pomisle kako za Bosnom suzi neki Švabo a ono … naš političar i veliki Bošnjak Muhamed Gracić …
Jebi ga. Ako si se već odrekao svog identiteta za kojim čitava Bosna tlapi decenijama, kako onda da ti vjerujem, a? Mogu da razumijme Mirona jer mu je u Austriji ili Engleskoj puno lakše ako je Miron a ne Mustafa, međutim ne mogu to uzeti kao olakšavajuću okolnost u vezi domoljublja.
Dakle, kontam, ali to je već nešto što nema veze sa tv ‘Face’ i njegovim plačipičkama.
To je onako – bez veze.
photo : Miron alias Mustafa Muslić, arhiv
